Evo nas opet, na tradicionalnom sastajalištu noćnih tica, prve nedelje u Februaru.
Nakon zanimljive i kvalitetne NFL sezone, ostala nam je ova posljednja i najvažnija utakmica, mitski događaj američkog sporta – Super Bowl. 53. put. Ovog puta na Mercedes Benz Stadionu u Atlanti.
I kako smo to već u predhodnom NFL blogu natuknuli, sezona je tekla i protekla u znaku dominacije ofanzivnih ekipa. I mada su, i to upravo poslije tog bloga, odbrane imale par svijetlih momenata, Sejntsi vs Remsi, Bersi vs Remsi, Kaubojsi vs Sejntsi, u velika polufinala ušla su 4 tima s najboljim ofanzivnim skorom tokom segularne sezone... i naravno – Brejdi.
Legendarnom qb-u Nju Inglnd Patriota ovo će biti deveto pojavljivanje u SB-u, i novi pokušaj da dođe do šestog prstena. Što je „najgore“, već je najavio nepovlačenje za narednu sezonu.
Nasuprot hiper iskusnom Brejdiju stajaće mlađahni i talentovani qb Remasa, Džerad Gof, kojeg mnogi analitičari upoređuju upravo s Brejdijem. Brz izbačaj, brzo i kvalitetno donošenje odluka, visina i dobar pregled, razigravanje većeg broja hvatača to su samo neke od zajedničkih karakteristika ova dva vrhunska qb-a koji su se našli u velikom finalu. Gof je naravno, mlađi, agilniji i brži od Brejdija s mnogo boljim atletskim performansama. No, Brejdi je nepresušni rezervoar informacija, fanatično analitičan i studiozan u pristupu igri. Njegovo sikustvo u SB utakmicama je bez premca. Sve je prošao i sve je vidio.
I dobrog i lošeg, i preokrete i trijumfe, padove i ponovna dizanja...I ako iko može da ugrozi neprikosnovenu reputaciju Majkl Džordana kao najkjučnijeg igrača svih sportova s ...geometrijskim tijelima...to je TB. Nisam njegov fan, al poštujem postignuto.
Osim qb-ova, večeras će na terenu i biti još mnogo kvalitetnih igrača, kao i dva vrhunska stratega ove brutalne igre.
Mastermajnd - Bil Beliček, koji se Brejdijem čini okosnicu najveće i najtrofejnije dinastije u NFL-u* još jednom (dvaput) je pokazao svoje taktičke spoobnosti u predhodne dvije utakmice po-a, i bukvalno nadmudrio dva objektivno kvalitetnija protivnika .
*I dok su ranije veliki timovi uspjevali da dominiraju jednom dekadom i u tom periodu osvoje po 3-4 titule (Stilersi 70-tih, Fortinajnersi 80-tih, Kaubojsi 90-tih), Patriote vladaju već 2 decenije, i reklo bi se da su u drugoj polovini svoje vladavine impresivniji nego u prvoj.
A s druge strane najmlađi glavni menadžer na SB-u - Šon MekVej.
Beliček će kao i u dosadašnjem dijelu plej ofa, napasti protivnika tamo gdje je on najjači, pokušavajući da mu onemogući omiljene opcije, tjerajući ga da se osjeća neudobno u njegovoj komfor zoni.
Protiv Člardžersa i protiv sjajnih Čifsa to je, uz potrebnu dozu sreće, funkcionisalo odlično. Upravo zahvaljujući Beličekovoj genijalonoj taktici i Brejdijevoj sposobnosti da ključne drajvove, u potonjim minutima utakmice, sprovodi prefecionistički. Naravno tu je i najbolji wide receiver svih NFL doigravanja – Edelman. Taj čovjek u plej ofu prosto eksplodira i redovno doživi apgrejdovanje na neki viši nivo. Veliki Džeri Rajs (najbolji vajd risiver svih vremena) smatra da bi Edelman trebao biti primljen u Kuću Slavnih, iako bilježi prosječne statistike u regularnom dijelu sezone. Ako se prisjetimo Amendole, Ves Vokera, uz slučaj Edelman, postaje potpuno jasno da su slot risiveri omiljena Brejdijeva meta u ključnim utakmicama. Kratki pasovi ne traže puno vremena da se situacija otvori, Brejdi je zaštićeniji od seka, a izvjenost kompletiranja pasa veća. I onda kad osjeti da je pas raš popustio (pošto protivnik odustaje da napada direktno njega i više igrača povlači u polje da pokrivaju hvatače) uslijedi dubinski pas za Gronka ili koga već ne. Zajebato je zaustaviti taj napada, naročito u posljednjim minutima utakmice. Tada gaze ko crvena armija.
Ono što Brejdi najbolje zna -je da ključ igre nije u kontrolisanju protivnika, već u kontroli sata. Ako protiv sebe imaš jednog Mahoma, ili kao ovaj puta Gofa, ne možeš značajnije umanjiti njihovu izvarednost, ali možeš ograničiti vrijeme koje će oni provesti na terenu.
Za takav pristup je neophodna dobra igra trčanjem, a Soni Mišel je pokazao klasu u polufinalu, a posebno finalu AFC-a.
Opet, za sve to skupa, ključna je dobra i temeljna O-linija. A prednja petorka Petsa + Gronk briljira u ovom plej ofu. Brejdi nije ni očešan u dvije utakmice, a Soni je dominirao i protiv Čardžersa i protiv Čifsa.
Uz Gronka koji podiže formu (nadam se da će u SB-u biti bar na 80%) Petsi će imati svoj napad pripravan za novu utakmicu s viskokim brojem poena.
Kako usporiti NE napad? – To pitanje vjerovatno dominira Šon MekVejevim analizama i taktičkim promišljanjima.
Prije svega pritisak na Brejdija. U dosadašnjem toku plej ofa, Brejdi je imao isuviše vremena, i prostora i komfora za nesmetano odapinjanje svojih ubojitih proijektila. Čak i ekipe sa sjanim pas rašom (Čardžeris, sa hiper brzim Džoe Bozom) nisu bili u stanju da ga doFate.
No, Remsi možda imaju ključ za tu bravu, a to je naravno - Aron Doinald, čovjek koji je ove godine oborio rekord u broju sekova (20,5) za središnjeg linijaša. Aron pritisak vrši direktno iz centra, i ne treba mu toliko vremena, kao spoljnim rašerima, da dođe do qb-a. Sek nije nužan, iako je naravno poželjan, ali konstantan pritisak, izgurivanje Brejdija iz džepa, tjeranje na pas iz kretanja, iz nepovoljnih uglova, to je suština produktivnog pas rašinga.
Donald naravno neće moći sam, uz njegova česta dupliranja pa i tripliranja od starne protivničke ekipe, ključno je da i Suh odigra na nivou od predhodne dvije utakmice.
Za Ndamukong Suh-a, masivnog i snažnog veterana na poziciji DT , ovo je vjerovatno posljednja šansa da svoju karijeru naresi šampionskim prestenom.
Inače, kad smo već kod O&D linijaša, Brejdija, Donalda... zanimljiv mi je bio osvrt čuvenog O-linijaša Denver Bronksosa (iz njihog šampionskog tima iz 1997 i 1998) Mark Schleret-a, koji je za Donalda rekao da je trenutno najbolji figrač američkog fudbala u ovom trenutku. Na digresiju novinara da to važi ako se izuzmu kvoterbekovi, Mark je konstatovao – Quarterbacks are not football’s players
Udarna snaga napada Remsa je trkački duo kog čine Grli i CJ Anderson. Jedan kao panter i drugi kao đule, u sinhronizaciji sa vjerovatno najboljom, gledajući i regularnu sezonu i plej of, O-liniojom predstavljaće najveće iskušenje Beličekove odbrane.
Ok, ovdje prekidam. Ovaj tekst je ionako zamišljen kao povod za ponoćno okupljanje nego dubinska analiza...