Rano proleće.Velike kiše su padale ovih dana a evo i danas sipi. Kanali pored puta u Bavaništu puni vode. Sedim sam u svojoj sobi blizu ulice i odjednom čujem užasnu škripu kočnica.
uskoro je napolju već počeo da se okuplja neki svet.
Izgleda da je nastradalo dete.
Izašao sam da vidim.
Na sred puta dečija čizma i zgužvani dečiji bicikl.
Ja sam znao da ako nekog udari auto cipele mu ostaju na asfaltu.
Ubrzo je stigla policija i kola hitne pomoći. Po zgužvanom dečijem biciklu sasvim je bilo izvesno da je u pitanju dete.
Vozač automobila koji je kočio bio je u šoku. Nije izlazio iz kola.
Nekoliko ljudi je zagazilo u kanal tražeći dečaka međutim u kanalu su našli samo drugu njegovu čizmu.
Posle nekog vremene otišla je hutna pomoć jer nije bilo povređenih. Ubrzo je otišla i policija.
Narod je počeo da se razilazi.
Posle nekog vremena iz neke treća ulicie pojavilo se bosonogo ciganče.
Prvo što je pitao-Gde su moje čizme?
A drugo—Ko će da plati moj bicikl?
U tom trenutku nisam bio siguran da li da ga poljubim ili da mu zavalim šamarčinu.
Verujem da je živ i zdrav i da se ovog događaja ne seća.