Dragi ljubitelji Evrosonga, imam izuzetnu čast da vam predstavim tekst mog prijatelja Željka Jankova, najvećeg poznavaoca ove manifestacije u Evropi. Željko je napisao knjigu o Evrosongu, ali nažalost u Srbiji niko nije našao interes da ovu knjigu i objavi. Većina izdavača se nije udostojila ni da se javi, dok su oni malobrojni se pravdali time kako "nemaju ediciju za to" i "da nije profitabilno". Nekima je čak smetao i "Evro" u nazivu. Bez obzira na sve, Željko se potrudio da specijalno za ovaj blog napravi skraćenu verziju ove veoma zanimljive i duhovite knjige čije ću delove objavljivati svakodnevno u nastavcima tokom sledećih desetak dana.
Poseban željkov osvrt na Evroviziju možete pročitati u najnovijem broju časopisa Yellowcab.
Danas možete pročitati o tome kako je sve počelo, o prvoj velikoj nepravdi, najuspešnijima i najslabijima.
KAKO JE SVE POČELO
Ideja o održavanju « Pesme Evrovizije » potekla je od Švajcarca Marcela Bezençona. Podstaknut velikim uspehom festivala u San Remu, on je dao inicijativu da se organizuje jedna panevropska smotra zabavne muzike. Predlog je 1955. godine prihvaćen a već je sledeće godine održano prvo evrovizijsko takmičenje. Samo je 7 zemalja učestvovalo na toj prvoj « Pesmi Evrovizije » 24. maja u Luganu. To su bile: Italija, Nemačka, Francuska, Luksemburg, Holandija, Belgija i domaćin, Švajcarska. Jedini put se svaka država predstavila sa po dve pesme, a nije bilo nikakvog ograničenja što se dužine trajanja kompozicije tiče, odabira jezika na kom se izvodilo, kao ni o broju izvođača na sceni. Tek je nešto kasnije uvedeno pravilo po kome pesma ne može biti duža od tri minuta. Prvobitno je samo solistima i duetima bilo dozvoljeno da nastupaju na ovoj smotri. Tek je 1971. godine i grupama omogućeno da se pojavljuju ali je njihov sastav ograničen na 6 članova uključujući i prateće vokale.
Melodija koja je otvorila festival u Luganu, «De vogels van Holland» u izvođenju Jetty Pearl, je ušla u istoriju samo po tome što je bila prva evrovizijska numera. Preko nje je publika mogla da nauči kako su holandske ptice najmuzikalnije na svetu. Lokalpatriotizam od tada pa nadalje neće napuštati «Eurosong» pa ce se tokom više od pet decenija ove manifestacije čuti i kompozicije o: Stokholmu, Amsterdamu, Portugaliji u srcu, voljenoj devojci koja mora da bude «made in Spain», mami Korzici, Laponiji, bečkom vazduhu, švajcarskoj dami, vrtovima Monaka... Neki autori ce otići i malo dalje u želji da se dodvore što žiriju, što publici, pa neće izostati ni pesme o: San Francisku, Brazilu, Kolumbiji, Koloradu...
Na prvoj «Evroviziji» svaka zemlja je delegirala po dva člana žirjia koji su imali pravo da glasaju čak i za pesmu države iz koje su dolazili. Kako Luksemburžani nisu poslali svoje predstavnike žirija, zamolili su jednostavno Švajcarce da za njih obave taj posao. Ispostavilo se da je upravo švajcarska pesma i pobedila, a zli jezici vole da kažu kako je tome doprineo upravo ovaj «problem» sa žirijem. Bilo kako bilo, Lys Assia i kompozicija «Refrain» su trijumfovali u Luganu, a Švajcarci ce morati da sačekaju više od tri decenije da bi ponovili ovaj uspeh. Zanimljivo je istaći da do danas nisu poznati podaci kako je žiri glasao, kao ni plasman od drugog do poslednjeg mesta. Već naredne godine evrovizijska muzička porodica se proširila za tri nova člana: Veliku Britaniju, Dansku i Austriju i od tada pa nadalje svaka zemlja učesnica nastupa isključivo sa po jednom pesmom na festivalu.
PRVA VELIKA NEPRAVDA
Tokom svih ovih godina na «Eurosongu» su se događale nepravde i često su pesme koje su postajale veliki hitovi prolazile na takmičenju osrednje ili čak vrlo slabo, dok su druge osvajale sam vrh da bi ubrzo bile potpuno zaboravljene. Tako nešto se dogodilo na takmičenju u Hilversumu 1958. kada je treće mesto osvojio čuveni italijanski pevač Domenico Modugno sa kompozicijom «Nel blu, dipinto di blu», poznatijom kao «Volare», dok je pobedu odneo Francuz André Claveau sa «Dors, mon amour». Italijanska pesma je ostala do današnjih dana najizvođenji hit sa «Evrovizije», prepevana u nekoliko stotina verzija. (nju su u svom repertoaru imali i: Dalida, Gypsy Kings, Petula Clark, David Bowie, Luciano Pavarotti...), dok se pobedničke pesme iz te godine retko ko seća i u samoj Francuskoj. Modugno je te godine dobio i nagradu Grammy za najboljeg pevača a «Volare» za najbolju pesmu sezone.
Italija je do sredine šezdesetih godina na «Evroviziju» slalala kompozicije koje su osvajale prva mesta na festivalu u San Remu, i često su tu zemlju zastupala najslavnija imena tamnošnje muzike kao sto su: Claudio Villa, Bobby Solo, Sergio Endrigo, Gianni Morandi, Massimo Ranieri, Nicola di Bari, Al Bano i Romina Power, Mia Martini, Ricchi e Poveri, Matia Bazar, Ricardo Fogli, Umberto Tozzi, Anna Oxa, Peppino di Capri...Međutim, osim u retkim slučajevima, ovi umetnici su zauzimali skromna mesta, što je rezultiralo da Italija u nekoliko navrata napusti evrovizijsku pozornicu, da bi joj na kraju definitivno okrenula leđa 1997. godine. Za Italijom su ostale samo dve pobede, prva, Gigliole Cinquetti, 1964. godine u Kopenhagenu, i druga, Tota Cutugna, 1990. u Zagrebu.
NAJUSPEŠNIJI I NAJSLABIJI
Za razliku od Italije, postoje nacije koje su bile mnogo upornije i strpljivije. Tako je na primer Finska morala da čeka 45 godina da bi trijumfovala. Ova zemlja koja je svoj evrovizijski debi imala davne 1961. godine, sve do 2006. nije nikad bila plasirana ni među prvih pet. Tek joj je hard rock sastav Lordi u Atini omogućio da se najzad nađe na prvoj poziciji. Portugalija je u jos nezavidnijoj situaciji. Prvi nastup ove države je bio 1964. godine, a iako su od tada nastupali na skoro svim «Pesmama Evrovizije», Portugalcima se kao najveći uspeh računa 6. mesto u Oslu 1996. godine. Među «nesrećne» učesnike «Eurosonga» treba spomenuti Slovačku koja od tri nastupa nije uspela da zauzme bolji plasman od 18. mesta, Česku koja je prošle godine debitovala završivši kao poslednja u polufinalu sa jednim jedinim bodom ili jedinu afričku zemlju koja je do sada nastupala na «Evroviziji», Maroko, koji je u svom jedinom pokušaju 1980. stigao samo do pretposlednje pozicije.
S druge strane, Irska je apsolutni šampion «Evrovizije» sa čak sedam pobeda i to: 1970, 1980, 1987, 1992, 1993, 1994. i 1996. godine. Iza nje slede:Velika Britanija, Francuska i Luksemburg sa po pet pobeda, s tim da ne treba nikako zaboraviti da su se Britanci 15 puta našli na drugom mestu. Mnogi vole da kazu kako su Irci i Britanci imali prednost jer pevaju na engleskom jeziku, i da otkad je 1999. godine uvedena potpuna sloboda po pitanju jezika na kome se izvode kompozicije, ove dve nacije takmičenje završavaju uglavnom pri začelju. Velika Britanija i Irska su ipak ostavile trajan pečat na «Pesmi Evrovizije» kako šaljući poznate umetnike kao sto su: Mat Monro, Sandie Shaw, Cliff Richard, Dana, Mary Hopkin, Olivia Newton-John, The Shadows, Brotherhood of Man, Johnny Logan, Buck's Fizz, Katrina and the Waves... tako i po hitovima koji su ostali iza njih: «Puppet on a string», «Congratulations», «All kinds of everything», «Save your kisses for me», «What's another year», «Making your mind up», «Love shine a light»...
U SUTRAŠNJEM POSTU: MALEROZNI CLIF RICHARD, ČETIRI POBEDNICE ODJEDNOM, SVESRDNA POMOĆ DRAGIM SUSEDIMA, NEKE TRAGIČNE SUDBINE.