Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

VIDEO REKORDER KOJI KIDA VRPCU (3/3)

horheakimov RSS / 21.08.2022. u 00:01
Sve je u sekundi krenulo zamirati. Tišina u najavi. Ponovo sam sa njim. Tu je a kao da nije tu. Kroz razvaljena vrata u dvorištu čulo se kako dečurlija iz Bosne napuštaju imanje. Šta li im je rekao Ilija Sokolović? Šta je bilo u garaži? Dobro je zapamtio to ime, Ilija Sokolović. Mogao je biti iz Sokolovića. Ili iz Sokolca? Njegova je mati poreklom sa Romanije. Prebirao je svašta po glavi Milija, kada ga je priveo svesti glas brkatog Bradića preko radio stanice:
- Novi ima li nešto dole? Da šaljem Tamića?
Počeo je trezveno da misli, Milija Orlović, kao da mu je narednik lupio dva šamara posle teškog pada u ringu. Sve i da je našao ključeve ko bi njemu dozvolio da odveze ovaj san iz garaže. Pravilo koje važi za video rekordere ovde bi bilo pregaženo kao i svako ko bi se našao na putu njegovom gaženju. Neki bitniji glavonja bi to odvezao kući a njega bi prvo veče hvalili a posle bi ga zajebavali svi od reda. Ionako je zbog svoje tunjavosti bio često na tapetu. Da dolaze da ga odvuku, pa vredelo bi i ljudstva i tehnike, verujem da bi i sam viceadmiral bio uvučen u to ali poštedeće ih muka, mislio je. Valja sprovoditi ratne operacije a ne šlep-službu. Mislio je Milija Orlović kako se do sada ni o koga nije ogrešio, metak nije ispalio, kamoli ubio nekoga, nije čak ni jedan video rekorder pripisao sebi, čak ni ako mu je sledovalo. 
 
 
 
- Ne treba naredniče, stigli su Bosanci pre nas, odneli su sve što je moglo da se odnese. 
- Požuri nazad, odmakli smo ka centru.
Nije stvarno požurio, Milija, više je hteo da stvari obavi po redu. Nije do sada nikome i ničemu načinio nikakvo zlo, ali bio je prisutan kada su za sobom ostavljali paljevinu. Našao je malu kanticu sa litar dve benzina, za kosilicu, koja je uredno očišćena, takođe bila parkirana u garaži. Polio je drvenariju, poprskao po onim jaknama, prosuo malo tamo malo ovde, zastao na sekund i poslednju količinu istresao na kožu po vozačkom i suvozačkom mestu. Srce mu se ponovo popelo u usta jer mogao bi neko da ga vidi šta radi. Grešio je iz čijeg god ugla da je gledano. Međutim, bio je sam i ništa osim huka vetra kroz borove koji su vodili do imanja Talijana Antonelija ga nije doticalo. Bacio je upaljač koji je našao na radnom stolu pravo u kabriolet i sedišta su planula. Okrenuo se ka velikim kolskim vratima a iza njega se požar pravedno razbuktavao, sporo ali je pretio da dostigne svaki kutak garaže, možda zahvati i celu poharanu kuću. Povukao je sajlu kojom se garažna vrata otvaraju unapred i na gore, ona su zaplovila prema tavanici, lupila neku polugicu i ključevi su spali pred Miliju, zakačeni za žicu, negde u visini očiju.
Blagi i vidljivi osmeh neverice pretrpeo je na licu Milija Orlović, a unutar sebe, ono što niko nije mogao da vidi, sve i da ga je čitava jedinica čekala u dvorištu, bilo je ogromno olakšanje. Ne zato što će sada moći da skine ključeve sa priveska i da ih baci u kamenjar na putu nazad i tako u potpunosti opravda svoj piromanski postupak pred nekom višom instancom u vojsci, jer ključeva nije ni bilo, nego zato što mu je falilo malo sreće da pogreši. Nekada je odsustvo sreće zapravo veće od sreće. To saznanje ga je grejalo iznutra, dok ga je spolja po obrazima već peckala vatra koja se raširila iza njega. Bilo je vreme da napusti mesto zločina i da se mimo uvreženog mišljenja na njega nikada ne vrati. Zatvorio je vrata garaže, sa spoljne strane, kao korice kakve knjige koja ga je mučila nedeljama i sada stvarno požurio da sustigne, brkatog Bradića i ostale. Putem koji je vodio sa imanja, zašuškanog od radoznalih pogleda, van glavnog toka razmišljanja turista i letnjih dešavanja, sa koga se čak ni more nije videlo, peo se jedan čovek i pokušavao da skine privezak sa ključeva. Kada mu je konačno uspelo, uspravio je glavu i pogledao levo - desno. Nigde nije bilo nikoga a najbliži kamenjar bi dobacio bez po muke. Zafrljačio je ključeve, a privezak čvrsto stegao u ruci, čvršće nego radio stanicu koju je nosio u drugoj. Taj mali privezak bio je njegov ratni trofej.
                                                                                         
 
 
- Dobro jutro, dobro jutro, kako je danas matori?
- Dobro valjda.
- Dobro nego šta! Čim si u Dobroti odmah ti je dobro. Vidim dobio si i cimera.
- Milija ovo je moj sin Marko. Marko Milija. Slabo on priča. Jesi li doneo novine?
- Ne samo novine, Špiro. Ne samo novine. Ovo u torbi je i… Pogađaj? 
- Poneo si litar rakije?
- Jebala te rakija, doneo sam ti video rekorder da možeš da gledaš filmove na ovom vašem drndavom televizoru koji hvata kanala ukupno jedan. Ne boj se ništa, pitao sam doktora i jako brzo je pristao. Doneo sam ti i neke stare filmove što imamo na VHS-u a nabaviću ti još. Sada ću to da vam povežem sve da možete obojica da gledate.
Milija je neprimetno svukao novine sa jakne mladića, kome je malopre samo klimnuo glavom, kao znak da je konstatovao njegovo ime. Lagano je otvorio presavijenu štampu i veliki crni naslov ga je pogodio u čelo. CRNA GORA PLATILA ODŠTETU HRVATSKOJ. Pominje se i neka suma, neke tužbe, brzo je okrenuo sledeću stranicu kao da će postati sumnjiv ako se duže zadrži na naslovnici. 
- Evo sve je namešteno samo nemoj da premotavaš. Ako premotavaš unazad hoće da pokida vrpcu.
- Misliš traku?
- Daj Špiro, traku, vrpcu ko da je bitno. Niko više ne brine o tome, jebote dve hiljade osma je. Ti još živiš u devedesetim. Trgni se malo. Ajde, uspravi se. Vidiš li odavde? Evo ti daljinski od TV-a, evo od video rekordera. I zapamti. Video rekorder kida vrpcu. Nema premotavanja. Vidimo se za vikend. Doneću ti još kaseta. Ajde, odoh!
- I kako ja sada da premotavam ako mi se premotava. Samo tako dođe i ode. Ni ne pita kako sam.
Milija je spustio novine, otvorio ladicu na komodici koja je bila pored kreveta i pročeprkao malo. Kada je zatvorio ustao je i došao polagano do Špira.
- Evo probaj sa ovim. 
- Šta ti je ovo? Maserati privezak? Odakle ti ovo? A kako si mislio da…? A kužim, kapiram, širi deo štita idealno paše u ovaj kotur na kaseti, posle samo okrećem. Jasno kao dan. Vidi kako radi. Hvala ti ko bratu.
Milija je samo mahnuo rukom, kao ma zaboravi, okrenut leđima dok se još uvek vukao do svog kreveta. Kada se konačno dovukao, podigao je novine pre nego će leći i otvorio da nastavi da čita gde je prekinuo. Prelistao je politiku i ekonomiju, svet, i stigao do crne hronike. Na dnu stranice mali naslov i par uokvirenih redova. 
TRAGEDIJA NA ODMORU. Maserati nemačkih tablica sleteo sa puta kod Trebinja. Na licu mesta je poginuo vozač Ilija Sokolović (37), rođen u Trebinju. Uzrok nesreće za sada nije poznat.



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 09:44 21.08.2022

plerumque fit

Nekada je odsustvo sreće zapravo veće od sreće.

надам се ратови ........осташе за нама
у присету...... трају..... догађања буде,
Учеснику посебно свеприсутног трага
док пак Потомка му .....умеју да слуде

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana