Popio je i poslednja dva deca čiste vodke. Rusija mu je izlazila na pore, bazdio je na kilometre i ovo mu je bio poslednji dan na ovom usranom mestu. Poslednja tri meseca sam, buljio je u plastiku od šatorskih zidova. Jebeni DiCaprio i Climate change is real. S poslednjim glečerom istopiće se i njegova profesija. Pocepao je dopis na kojem pisalo da je ukinuta i ova poslednja istraživačka stanica na Arktiku.
Tražio je jaknu, čizme, preturao po rekvizitima, nije ih nalazio. Sve ovo vreme mislio je da je sam u šatoru. Razvaljen na kauču, smrdljiv od alkohola, podigao se i slučajno, u padu, povukao stolicu za sobom. Čvrsto je grlio njen naslon kao da je posljednji prijatelj. Nije puštao. U moru veštačkih materijala, osjećaj drveta u šaci jedini je pružao toplinu. Vukao ju je do vrata šatora, otkopčao ciferšlus, skupa su izišli. Stolica i on. Da je prije 20 godina došao ovako ovdje, smrznuo bi se za pet minuta. Gazio je kroz snijeg i ostavljao nepravilan trag. Nepravilan trag u snegu koji je ostajao za njim još više su kvarili tragovi koji bi najviše mogli da podsećaju na stopala zveri. Zaslepljujuća belina glečera primorala je entitet da postane vidljiv. Nečujno je hodao za njim. Naučnik se nije ni jednom okrenuo.
Traži GPS, pretura po džepovima. Magnetni sjever. Gleda u brojeve koji se vrte pred njim i čeka da se slože u magnetni sjever. To mu treba. Stolica ga i dalje tješi. Sjever se poklopio.
Dok sjedi na stolici na poslednjem glečeru na sjevernoj hemisferi, njegova ograničena bjelina koju sada može u potpunosti obuhvatiti pogledom i dalje mu je izaziva sljepilo. Entitet je nešto nalik svom ekstremitetu pretvorio u abnormalno veliku, dlakavu katanu.
Približio se čoveku u stolici na dah razdaljine. U trenu je polukružnim potezom proboo drveni naslon i grudni koš čoveka i podigao ga iznad svoje glave. Proboden kao na ražnju, čovek je imao drugačiju perspektivu, drugačiji pogled. Moglo bi se reći, pogled koji oduzima dah. Krv koja je kapala s te visine uništavala je bjelinu ispod njega koju više nije mogao da uoči.