Kod NNN-a na blogu, ostah Čarliju dužan objašnjenje šta je to pas raš u američkom fudbalu, pa da ga iskoristim za prvi NFL blog ove sezone...na po tekuČe sezone.
Dakle, pas raš, pass rushing iliti rushing the passer, je narodski rečeno -juriš na kvoterbeka protivničke ekipe.
Vjerovatno najatraktivniji dio krljačine u af-u ;)
Kao lavovi kad se sukobe sa čoporom hijena, cilj im je da se što prije domognu kraljice majke i polome joj kičmu... otprilike o tome se i ovdje radi, samo malko pacifikovano.
Danas su kvoterbekovi dodatno zaštićeni pravilima, za razliku od njihovih kolega iz 70-tih i 80-tih koji su poslovično dobijali dobre batine. Recimo kad Redži Vajt nakon što u naletu obori qb-a, opruženo padne preko njega sa svojih 130kg. Extra punishment, samo takav..
Danas je to avtomacki faul i dodatni jardi za protivnički napad.
Postoji još gomila amandmana o zaštiti kvoterbeka u igri, no, da se vratimo na situaciju...
Dakle, u pas rašu generalno učestvuje kompletna defanzivna linija, s tim što primat zbog otvorenog prostora imaju bočni linijaši, tzv. Difenziv endovi, plus krilni lajnbekeri.
U blitz varijantama mogu da se priključe i središnji lajnbekeri, pa čak i iz drugog plana - korner bekovi ili sejftiji.
Pas raš postoji otkad postoji i kvoterbek. A njegov ultimativni cilj je sekovanje kvoterbeka (obaranje dok ovaj još nije izbacio loptu), ili još bolje stip sek, kad pas rašer izvuče loptu iz ruku qb-a (fambl) prije nego što ga oborit. Tad "lopta“, zbog svoje geometrije, pri odskoku od teren postaje živa i nepredvidiva kao kokoš otkinute glave i jurnjava za njom zna da bude pravi šou.
Kao da 7-8 Rokija jure tu kokošku po bekjardu.
Pored seka, koji nije baš često postignuće (taman koliko i tačdaun u napadu), pas raš dovodi i do sveukupnog pritiska na qb-a, tjerajući ga iz njegove konfor zone tj. Iz “džepa“ kojeg oko njega pravi o-linija, primoravajući ga da juri po terenu, pokušavajući da spase svoju glavu i uz to nađe slobodnog risivera.
Naravno, da bi ste se do protivničkog qb-a probili kroz zid od ofanzivnih linijaša (ljudskih grdosija od 150 i + kila) morate biti poseban fizički specimen. U centralnom dijelu, dueli između linijaša predstavljaju i sumo rvanje i kung fu, kros overi, varke tijelom, ponekad čisti bull rush.
Po bokovima ima više prostora i mogućnosti za manevar pri naletu, rolinga tijelom neporednpo pred kontakt sa suparnikom, promjene pravca , optrčavanja oko linijaša pod ektremno nagnutim tijelom. To su čitave tehnike ulaska u kontakt, položaja i rada ruku. Zato i pas rašeri jesu tako zajebani.
Tokom 70-tih zvanična statistika nije registrovala sek kao takav, ali oni koji imaju sjećanje na te dane kažu da je Joe Green (difenziv tekl, iliti centralni odbrambeni linijaš) Pitsubrg Stilersa bio nezaustavljiva sila. Nešto kao Vil Čembrlent u NBA (dok nije postojača statistitik o rampama). Te brojke bi danas bile nezamilive. Mada su tada i linijaši bili dosta tanji ;)
David 'Deacon' Jones, difenziv end Inijanapiolis Koltsa je unio revoluciju na svojoj poziciji. Legenda kaže da njemu pripada autorsko pravo na kovanicu "sacking the quarterback" od koje je nastala skraćenica sack. Dikon je imao jedan mali trik, kojeg je obilato koristio - na prvom koraku kad bi prilazio protivničkom linijašu, trznu bi rukom u pravcu njegovog lica, što bi ovog refleksno tjeralo da trepne očim. Taj djelić trenutka Dikon je koristio da izabere stranu na koju će napasti qb-a. Kasnije je taj potez zabranjen, ali s njim ili bez njega, Dikon je sakupio 173,5 seka u svojoj četrnaestogodišnjoj karijeri.
To pola seka dobijete kad zajeedno s još nekim suigrčem istovremeno oborite qb-a.
Generalno gledavši, pozicija difenziv enda je dala ponajviše vrsnih pas rašera, ali s dolaskom Lorens Tejlora u ligu (1981) stvari se radikalno mjenjaju.
Kao spoljni (bočni) lajnbeker Njujor Džajantsa, LT je predstavljao dotad neviđenu pojavu na terenu. Dominirao je poput odraslog muškarac u igri sa starijim tinejdžerima. Njegova snaga nije dolazila iz teretane. To je ona posebna vrsta životne sile koju je teško ekstrakovati i kvantifikovati u labarortorijskim uvjetima :)
Ali je na terenu teško poricati njeno eksplozivno prisustvo - 2x Super Bowl šampion, 3 x najbolji defanzivac lige, MVP lige 1986 (kažu da je to najbolja degfanzivna sezona u istoriji lige, mada bih ja tu dodao i onu JJ Watovu iz 2012).
Za LT-a kažu da je proslavio dvije pozicije u igri. Onu koju je sam pokrivao – spoljnjeg lajnbekera, a pored toga još i Lijevog Tekla, tj. protivničkog igrača (spoljnjeg lijevog ofanzivnog linijaša) koji ga je spriječavao u namjeri da se dokopa qb-a. Od tada su sve ekipe koje su namjeravale da produže životni vijek svog qb-a počele da traže kvalitetne, snažne i atletske lijeve teklove, a ne nepokretne mrcine. A zašto baš lijevi tekl,? nek to bude mala mozgalica.
Mnogi smatraju LT-a za najboljieg odbrambenog igračem koji je ikad igrao u NFL-u. On sam kaže da je to Redži Vajt. Čovjek kome je nadimak bio Miniseter of Defense.
Redži Vajt je bacao protivničke linijaše jednom rukom, u trku. Nevjerovatno prebrz za čovjeka od 130kg (196cm), teorisao je protivničke kvoterbekove 15 godina, napravivši pri tom 198 sekova.
1987, u 12 kola napravio je 21 sek (rekord je inače 22,5. postavio ga Majk Strahman (NY) 2001. a prošle godine ponovio T.J. Watt). 1992 Redži za tada neviđene novce prelazi u Grin Bej i sa njima iste godine osvaja titulu, zaključavši finalnu utakmicu sa par vezanih sekova.
Rekord u ukupnom broju sekova tokom cjelokupne karijere (ravno 200) drži i dalje Brus Smith, legendarni difenziv end Bufalo Bilsa iz 80-tih i 90tih (zadnje tri sezone igrao u Vašington Redskinsima)
Pas raš svoj puni smisao dobija združenim napadom više igrača. Tad raste mogućnost da će ofanzivna linija negdje popustiti, smanjuje se mogućnost udvajanja opasnijih pas rašera, pogotovo ako imaš više takvih zvjerki u postavi.
Potonjih godina imali smo priliku da gledamo dvojicu feenomalnih pas rašera – JJ Wata (starijeg brata TJ-a) difensivnog enda (Teksašana iz Hjustona i Arizona Kardinalsia) i Aron Donalda difensiv tekla LA Remas prošlogodišnjih šampiona koji su ove godine dobrano podbacili.
Obojica su dominirali ligom po nekoliko godina u nizu, JJ Wattt 2012-2015 (nažalost povrijede su mu usporile karijeru), Aron Donal od 2017 do 2021 i obojica su nezamislivo moćne atlete. Kao superheroji, JJ – Tor, a Donald -Thing iz Fantastične Četvorke.
JJ je imao dvije sezone sa preko 20 sekova, ali su Donaldovih 20,5 iz 2018 s pozicije unutrašnjeg linijaša još impesivnije postignuće. Pogotovo ako se zna da je većinu puta bio dupliran u bloku. A.Donald je uz pomenutog Joe Greena vjerovatno najbolji difensiv tekl u povijesti zbilje.
Njih dvojica bi bili centralni linijaši (difensiv teklovi) u idealnoj all star postavi. Jedno mjesto difensiv enda je rezervisanio za Redžija, a za drugu konkurišu Dikon Džons, Brus Smith i JJ Wat.
Spoljni lajnbeker, naravno – LT.
Od sjajnih pas rašera u posljednjih deceniju trebalo bi istaći i Von Milera, Kalil Meka, Čandler Džonsa (rođenog brata Džon Džonsa neporaženog UFC šampiona), Dvajt Frinija, Džejmsa Harisona, Majls Gareta, braću Bosa... dopisati po volji.
Ni savremenoj defanzivnoj NFL sceni ne nedostaju kvalitetni lovci na qb-ovu glavu.
Mikah Parson, mlađahni lajnbeker predvodi ubitačnu odbranu Dalasa (vodeću po broju sekova 42 i pritiska na qb-a) koja vrca od fantastičnih pas rašera Lorens, Amstrong...Mnogi za Parsona kažu da je novi LT.
Tu hipotezu će morati vrijeme da istestira, al za sad mu sasvim dobro ide.
O samoj sezoni možemo u komentarima.