Posle nedeljnog popodnevnog spavanja, budim se i ulazim u dnevnu sobu.
Vidim tamo mog klinca kako se igra sa drugarom iz komšiluka.
Sedam da vidim šta rade, kad ono ulazi i komšija u stan i unosi njegovu akustičnu Fender gitaru. Pitam ženu zašto me ranije nije probudila s obzirom da je čovek došao.
Komšija vadi njegovu gitaru, ja svoju. Počinjem da sviram neku staru stvar.
Komšija mi kaže da je doneo pojačalo i ja mu predlažem da pređemo u drugu sobu jer će definitivno svirka biti glasnija. U sobi povezujemo opremu i pošto ne mogu da dohvatim utičnicu, zamolim svog ćaleta da prihvati kabl i ustekuje ga u zid.
Uvek sam ga cimao za slične stvari.
Nesto nije u redu. Cela atmosfera je suviše irealna i ja polako počinjem da shvatam o čemu se radi i osećam kako me tuga obuzima.
Budim se u krevetu pored svog trogodišnjeg sina i kapiram šta se dogodilo.
Opet sam sanjao svog matorog.