Oduvek mi je na radnom mestu bilo jako bitno sa kim radim i kakva je atmosfera u kancu. Neko prvo ozbiljno iskustvo u tome (posto sve moje aktivnosti u NVO ne racunam kao rad vec kao nesto sto je deo mene) sam imala u sudu kada sam dosla kao pripravnik.
Svaki sudski pripravnik mora da prodje u dve godine bar vecinu odelenja ako ne sva. Pocinje se naravno od pisarnice. Tu nas je bilo jako puno, zagusljivo, galama, ali i veselo. Smejali smo se cak i pevali. Medjutim, to je potrajalo samo nedelju dana, a onda je doslo na red da idem kod sudije. Dobila sam vrlo strucnu ali opasnu sudiju, kojoj su pripravnici morali biti pod konac. Svaka odluka je morala biti perfektna. Par puta sam nakon njenih izliva dreke i plakala, i nekad je reagovala sa osnovom, ali nekad i bez nekog velikog razloga. Ona je sudija stare skole, koji pripravnike gleda bas kao djake prvake. Bilo mi je i tu lepo, puno sam naucila, ali nikako nisam volela tu atmosferu i neku stalnu napetost i jedva sam cekala da odem u drugo odelenje.
Tamo je vec bilo drugarski i jako veselo, naravno kada nisu bila sudjenja u toku. Bilo je tu raznih zgoda. Dolaze svakakvi ljudi, sa jako teskim pricama, ali po nekad smo znali da nadjemo i nesto smesno, tek da razbijemo tu atmosferu.
Nekako, bas kad sam zavrsavala pripravnicki, dobijem i ponudu za posao u Prvom Ministarstvu. Naravno, prihvatila sam je i nakon par nedelja pocela sam i da radim. Posao je bio jako zanimljiv i potpuno nov za mene iako je bio u domenu moje struke, ali nesto sa cim se do sada nisam sretala. Ceo sektor je bio na okupu i u glavnom tim mladjih ljudi, te nam je bilo jako prijatno. Muzika i sala nam nisu falili. Iako je bilo puno posla koji smo izuzetno savesno odradjivali, jako smo se lepo druzili. Medjutim, nekako poucena vec dvogodisnjim iskustvom, nisam se ni sa kim posebno zblizavala. Sa svima prijatna ali na distanci.
Sada sam presla u Drugo Ministarstvo, dobila i unapredjenje, ali i vece odgovornosti i obim posla. Trudim se da se pokazem u najboljem svetlu. U kancu nas ima 4-7 i iako smo razlicitih godina poprilicno se uklapamo. Jos uvek ispitujem "teren", ali mi se svidja onaj prvi moj utisak i ono osecanje kje te obuzme kada upoznas nove ljude.
U svakom slucaju, osmeh mi za nikog ne fali, kao ni lepa rec, pa se nadam da ce to biti i uzvraceno
:)