“Kako Tanjug javlja, ja te volim” - "Lajanje na zvezde", Milovan Vitezović
Neće biti.
Danas Tanjug javlja:
„Grupa od dvadesetak navijača je na parkingu kod pomoćnog terena „Marakane“ polupala 13 automobila u vlasništvu fudbalera i funkcionera Crveno-belih...“
Ovaj akt veoma podseća na Torcidu i kopanje grobova... Hajduk nije bio bolji... Čisto sumnjam da će i Zvezda biti bolja posle lupanja automobila.
Moje drugarice i ja smo utvrdile da ŠtoJeManji to ima VećiAuto... Na snimku na TV-u sam videla baš velike automobile... Zaključak izvedite sami.
Šta je potrebno da Zvezda igra kao pre? Kao onomad, u Bariju... Pored kompletne čistke, potrebno je imati i velika... namesto velikih automobila. Kompletna situacija u fudbalu u našoj zemlji je tragična. Ali mene ne zanimaju ostali klubovi – mene zanima moja Crvena Zvezda!
Kao ženski predstavnik ljubitelja fudbala, mogu da kažem sledeće:
Neću da gledam SlonoveUStaklarskojRadnji iliti ZamlateSaDveLeveNoge, nego Fudbalere. E, sad, što većina fudbalera nema baš veze sa fudbalom – to je druga stvar. U današnje vreme ispada da se fudbaler ne bavi fudbalom nego splavovima, manekenkama, automobilima, prkošenjem trenerskim odlukama...
Nemojte pogrešno shvatiti: nikako ne opravdavam nasilje, niti ga podržavam. Žao mi je i automobila – nisu oni ništa krivi. Ne igraju oni fudbal.
Ne treba tući ni igrače...
U meni, kao navijaču, izaziva revolt loš početak sezone i dugogodišnja tragična igra mog kluba. I pored osvojenih kupova i prvenstava u zemlji, nema opravdanja za neuspehe u Evropi.
Ja bi njih na disciplinski postupak, pa, (pošto nemamo ni Sibir, a ni rudnik soli) motičicu na rame – pa, kopaj, sinovac, i usput razmisli šta je bolje: pikati loptu il’ kopati njivu.
Ni privatizacija neće da pomogne, ni eminentni svetski trenerski stručnjaci, ako se TakozvaniFudbaleri ne nauče redu i ne počnu da se bave svojim poslom. E, sad, kako objasniti TakozvanimFudbalerima šta je, a šta nije njihov posao? Jednostavno: tresni tamo gde najviše boli – po džepu. Zaigrali bi k’o balerine.
Pa, je l’ znaju Lazetić, Trajković, Milijaš, Koroman i ostali šta znači biti poslednji na tabeli?!? Kako ih nije sramota?!? Zar se ne stide bar malo, kad izađu pred svoje navijače?
Za Zvezdu navijam od detinjstva (5–6 godinica - tako kaže moja mama). Nije me tata naučio da je Zvezda moj tim... Rođena sam u porodici (& familiji) Partizanovaca. Nije mi bilo lako da odrastem u Zvezdinog navijača... Bili su tu i pokušaji podmićivanja čokoladom, pa neke sitne ucene, ali kada sam sa 10 godina rekla tati: „Ma, možeš da ubiješ boga u meni – volim Zvezdu!“, priznata sam za CrnuOvcuFamilije... Moj prvi dolazak na Marakanu nikad neću zaboraviti...
Zbog mene i drugih ljudi koji vole ovaj klub, poslednje mesto na tabeli je, najblaže rečeno, šlajmara posred čela. Sram ih bilo!
Ne dam da mi od kluba pravite sprdnju i tačka!
Ponavljam, osuđujem postupak NazoviNavijača (koji su posebna priča) koji su polupali nedužne automobile. Nasiljem se ne rešava ništa. Ovaj čin je, zaista, varvarski, huliganski... Neću da zbog dvadesetak vandala moje prijatelje i mene nazivaju huliganima, jer to nismo. Nije da nemam želju nekom da iščupam uši – to je ljudski. Ono što nas razlikuje od životinja je samokontrola i racionalnost.
I šta će sada da bude? Svi navijači Zvezde će da budu poistovećeni sa šačicom morona? Grobari će da nas (mene su moji već počeli) prozivaju? I kakvo je to obezbeđenje koje se plaši da se suprotstavi vandalima? Čemu obezbeđenje služi? Do danas, mislila sam da se obezbeđenje unajmljuje zarad očuvanja privatne svojine. Danas videh da služi za poziranje. I gde je policija kad je potrebna?
Sve bitange koje su učestvovale u AutomobilskomObračunu na robiju! Tamo im je i mesto. Takvi će sutra da nasrnu i na nešto živo... Nisu oni samo karakteristika Zvezde, ima ih i u drugim klubovima... Jedno je ići na tekme zato što voliš svoj klub, a drugo da bi divljao, tukao se... Nema tu ni N od navijača, ni S od simpatizera...
Kao pripadnica nežnijeg pola želim da odem na fudbalsku (i neku drugu) utakmicu bez bojazni da će neka kamenica da me strefi u glavu (kao što se zamalo desilo jednom u SrcuŠumadije kad su igrali Radnički i Crvena Zvezda). Želim da sutra (kad budem imala) svoje dete vaspitavam u sportskom duhu i da ga vodim na sportska dešavanja, da mu ulijem ljubav prema sportu (i Zvezdi).
Dok ne počne da se primenjuje Zakon o nasilju na sportskim terenima, teško da ću i ja da posećujem VisokoRizičneSportskeDogađaje, a kamoli deca... Odbijam da živim u zemlji gde se ljubav prema klubu izjednačava sa huliganstvom. Nazovimo stvari pravim imenom...
Huligane u zatvor – simpatizere na tribine!
Molim da se ove stvari raščiste. Nije u redu prema nama. Nama koji iskreno volimo Zvezdu.
I, na kraju, da citiram mog blogokolegu Vracarca:
ZVEZDA JE ŽIVOT, SVE DRUGO SU SITNICE!!!