Ovih dana sam sedela po 12 i vise sati na sednicama Skupstine grada, i ceka me bar jos ovoliko dana. Ne pada meni to sve tesko, dapace, da nisam htela ja ne bih ni prihvatila kandidaturu i sve obaveze, vec mi je muka da slusam prazne price nekih odbornickih grupa kojima je samo cilj da nas izlude, ispiranje mozga! Za tri dana jedva smo usvojili dnevni red i prvih 6 tacaka...
Da bih prekratila vreme, citam radni materijal, novine, ponesem neku knjigu, a pocela sam i da pisem. Objavih ovde vec dve price o maloj Aji, a pocela sam i trecu. Kako kazu, u svakom zlu ima i nesto dobro, pa se ta izreka i meni potvrdila. Naime, kako imam ostecenje sluha nosim slusni aparat bez koga sam skoro gluva "ko top"! Kad zelim da se potpuno iskljucim iz svih onih provokacija koje izgovaraju, ja lepo skinem aparat i skoncentrisem se na citanje ili pisanje. Kad konacno pocne da se raspravlja o temi koja je na dnevnom redu, odbornica koja sedi do mene me cusne i ja se lepo ponovo ukljucim.
E sad, ne bi volela da ovo neki shvate kao "eto za sta vas placamo da vi tamo citate novine i blejite" vec naglasavam da ako vec moram tamo da sedim, onda ne moram bas sve ni da cujem, cisto zdravlja radi...