Kao i prošli put, ovaj post ne preporučuje se mlađima od 18 godina.
Prošli put smo započeli priču o kontroverznim filmovima. Ovog puta zadatak je mnogo teži jer ste dosta filmova o kojima sam želeo da pišem spomenuli u komentarima, a koji zaslužuju da se nađu na ovoj neformalnoj listi.
Pre svega treba ponovo spomenuti naslove tih filmova: The cook, the thief, his wife and her lover, Pink flamingos, Die Blechtrommel, Clockwork Orange, In the realm of the senses, Wild bunch, La pianiste, Nowhere, Deliverance, Andaluzijski pas, Poslednji tango u parizu, Duboko grlo, La Pelle, Noćni portir,The devils, Soldier blue, WR...
A sad o još nekim filmovima:
The birth of a nation (1915)
D.W. GriffithJedan od kamena temeljaca američkog filma, ovaj film koji se bavi učešćem dve porodice u građanskom ratu i periodu posle njega od početka je bio konroverzan i smatran za rasistički.
Zbog premijere filma, u mnogim gradovima širom Amerike su izbili sukobi (Boston, Filadelfija...) dok je u mnogim drugim gradovima bio zabranjen za prikazvanje (Čikago, Ohajo, Denver, Pitsburg, Mineapolis...) Film su pratile mnoge tužbe i suđenja čak i prilikom ponovnog pokušaja da se prikaže u bioskopima 1924, 1931 i 1938.
Film i danas KKK koristi kao propagandni materijal za regrutovanje novih članova.
Cruising (1980)
William FriedkinVeoma kontroverzan film o seksualnom zbunjenom policajcu (Al Pacino) koji pokušava da otkrije masovnog ubicu u okviru gay SM podzemlja.
Film je naravno doveo do masovnih protesta velikih gay grupa (prvih protesta ove vrste) zbog širenja homofobije i stvaranje anty-gay raspoloženja u trenutku kada ceo svet potresa AIDS kriza.
Najveća zamerka je bila prikazivanja stila života u noćnim klubovima i zbog prikazivanja homoseksualaca kao psihopata, seksualno devijantnih osoba i seksualnih predatora. Posebno je bila uznemiruća scena fistinga u klubu.
Iz originalne verzije filma izbačeno je skoro 40 minuta raznih scena.
Dva meseca posle premijere, jedan čovek je ubio dvoje i ranio skoro dvanaestoro u klubu The Ramrod, gde su snimane scene iz filma.
Last house on the left (1972)
Wes CravenDebitantski film reditelja Wesa Cravena. Mali, niskobudžetni film koji je srušio mnoge tabue, zamišljen je kao rimejk Bergmanovog filma "Devičanski izvor" iz 1960. godine.
Snimljen sa 16mm kamerom, ovaj film spaja skoro nespojivo za ono vreme - realizam i horor. Na sve zamerke vezane za eksplicitno nasilje, uriniranje i ostale zanimljivosti iz filma, najbolji odgovor je dao slogan filma "To je samo film".
Wes Craven je rekao da je insistirao na provokatovnom nasilju u filmu jer je to njegova reakcija na nasilje koje nas okružuje, posebno nasilje u Vijetnamskom ratu.
Film je naravno skoro svuda bio zabranjivan , i mogao se videti samo u osakaćenim verzijama, dok se necenzurisana dvd verzija još ne može kupiti u Engleskoj.
Crash (1996)
David CronenbergKralj konrtoverze je snimio veoma mračnu i uznemirujuću dramu o ljudima koji imaju veoma specifični fetiš. Uzbuđuju ih saobraćajni udesi.
Ovaj film ima dve verzije, NC 17 i R.
Za vreme projekcije filma na Kanskom filmskom festivalu, mnogi su napuštali salu zgroženi i zgađeni onim što su videli ali to mu nije smetalo da dobije specijalnu nagradu žirija za originalnost, smelost i drskost.
Basic Instict (1992)
Paul Verhoeven
Jedan on onih filmova koji nam je još svež u sećanju bez obzira što je prošlo 17 godina od premijere. Ako neku scenu mogu da rekonstruišem u sećanju to je svakako scena informativnog razgovora sa Sharon Stone.
Scenarista Joe Eszterhas je napisao za to vreme veoma kontoroverzan scenario koji je bio na granici pornografije protiv koga su ustali svi: od žeskih grupa pa sve do gay i lesbian organizacija zbor svega i svačega.
NASTAVIĆE SE...