Vraćam se iz Podgorice (bio poslom) za Beograd. Čekam voz, imam još 2-3 sata do povratka. Dosada ubija, sve novine sam pročitao. Setim se da bi trebalo negde da bude prenos Đokovica (ipak ga svojataju pomalo Crnogorci) i Nadala. Sedam u kafanu na železnickoj stanici. Imaju TV, imaju i Noleta, kuvaju ok kafu (ništa ekstra al nije baš sikteruša) a koka kola iz friza
Da se ne lažemo, nisam od onih koji veruju da u životu mora samo da se umre i da se plati porez. Jok, Bog je to malo drugačije predvideo za odabranu grupu (i mene u njoj), koja za razliku od ostatka čovečanstva plaća stopu poreza umanjenu bar za 20-30% a ponekad ne plaća ništa. Ovaj tekst nije opravdanje, pranje savesti ili nešto slicno...
ON: Znaš, ljudsko društvo i nije mnogo odmaklo od džungle. I dalje je to samo ono pojedi ili budi pojeden. Evo recimo,