Jedna od najneispričanijih priča sa Bliskog istoka je priča o 4,5 miliona ljudi koji su zbog okupacije Iraka i sektaštkog nasilja koje je usledilo bili primorani da napuste svoje domove. Dva i po miliona unutar Iraka i dva miliona u susednim zemljama, najviše u Jordanu i Siriji.
Juče uveče je odigrana istorijska fudbalska utakmica u Bursi, Turska – Jermenija 2:0. Ova revanš utakmica kvalifikacija za svetsko prvenstvo u Južnoj Africi nije imala nikakav, apsolutno nikakav, sportski značaj, s obzirom da su se obe reprezentacije pre ovog meča oprostile od učešća na istom. Međutim, ipak je istorijska, a ovaj tekst baš kao i onaj napisan povodom prvog susreta ovih reprezentacija, pre nešto više od godinu dana, nije tekst o fusbalu.
Svi će sada šiljiti tastature i ispirati usta ovogodišnjim izborom za Nobelovu nagradu za mir. Ja ću biti izuzetno kratak. Ta nagrada je postala cirkus odavno, a osim časnih izuzetaka (Martin Luter King mi jedino onako spontano pada na pamet) i onima kojima se desila, a da su luk jeli i mirisali na lokalnom nivou (recimo Širin Ebadi), spisak laureata iste je "ko je ko" među belosvetskim bitangama.
Dragi …,
Bili u Bodrumu. Šta da ti kažem? Atmosfera na ovaj dan nenasilja krajnje napeta. Horde turista, najčešće u trojkama, često u većim grupama, a nikad manje od dvoje, naoružane devizama, najnovijim modelima digitalnih foto-aparata i kamerama su potpuno preuzele ulice.
Uskoro će biti 5 godina od obelodanjivanja Dulferovog izveštaja. Ne znate šta je Dulferov izveštaj? Pa... Dulferov izveštaj je verovatno najskuplji dokument u novijoj istoriji čovečanstva (ako ne i svih vremena). Cijena? Prava sitnica, neodređen broj iračkih života (kontroverzna tema u koju ne ulazim – procene se kreću od nekoliko desetina hiljada do milion i kusur), oko 5 hiljada američkih života, 2,5 miliona izbeglica, 2 miliona interno raseljenih, o količini jada, bede i naravno love da ne pričamo.
U stvari naslov je pogrešan, barem iz ugla mog pogleda na svet. Međutim, s obzirom da ta podela, Istok – Zapad, postoji nezavisno od mene, te da jedan segment društva uzdiže te vrednosti na pijedastal poželjnosti, jednostavnu vrednost odgovaranja na e-poštu nazivam "zapadnom".
Zvaničan broj poginulih u sinoćnoj poplavi u Istanbulu je trenutno "više od 20", a deset lica se vodi kao nestalo. Nezvanično je cifra oko osamdeset. U toku noći na Istanbul je palo u proseku 90 kilograma kiše po kvadratnom metru. Najteže su pogođena predgrađa na evropskoj strani Ikiteli, Čataldža (370 kg po m² kiše za 48 sati), Silivri (150 kg kiše po m² za 48 sata), Bakirkoj i Jenibosna.
Od danas u podne naša porodica ima jednog člana manje.
Kao što često kažem ono što nazivamo ličnom pričom mnogo lakše dopire do naše ljudskosti. Prosto je jezivo koliko je mali taj broj ličnih priča iz rata koji do nas dopire mahom u obliku izveštaja o broju mrtvih (o "klasifikaciji" tih žrtava da ne govorim). Novinar, autor knjiga i dokumentarista Norman Solomon se ove nedelje vratio iz Avganistana. Uz njegovu dozvolu objavljujem prevod jedne lične priče.
Ovaj tekst je nastao pre dve godine kada je Abdelu Basetu Ali Mohamedu al-Megrahiju odobrena molba/žalba za ponovni pretres. S obzirom da je narečeni juče pušten iz zatvora u Škotskoj da umre u krugu porodice mislim da je dobio na aktuelnosti.