gost autor: Ana Knežević
naša drugarica blogerka ana me je zamolila da objavim njeno obraćanje javnosti:
Kako je u subotu 4 februara u medijima odjeknula šokantna vest da se planira gašenje OŠ Radivoj Popović u Zemunu, roditelji dece ove škole su bezmalo očajni i
Јесте!
Овај свет ускоро мора да стрефи нека катаклизма, неки потоп, промена полова, нешто што се већ дешавало више пута.Уништење Атлантиде, Содоме и Гоморе, фосили слатководних организама у Црном мору или отисак воде на пирамидама Египта су докази да ће бити оно што је већ било.
- Мама, ја више нећу да будем Председник кад порастем.
- Не? Ох, сунце моје, а шта би да будеш онда?
- Председников брат!
,
Pre tri godine, otprilike, sređujem ja po garaži alat i gomilu stvari koje će mi sigurno nekada zatrebati. Samo se ne zna kad. I, tako naiđem na MS Flight Simulator X instalacione diskove i Force Feedback džojstik. U, rekoh, vidi ovo. Nekad sam provodio dosta vremena kao desktop pilot, možda bi mogao ponovo da ih instaliram, da se malo zezam. Sada imam i brži komp, sigurno će bolje da fercera. I taman krenem da sve to vadim iz kutija i čistim prašinu, kad
Ili 'Uticaj tranzicionih procesa na povećanje porodičnog nasilja u Beogradu'
Još sam ti se batrgala između tuge za gradom i brige kako da se uklopim u to selo, kad stiže Boletu poziv za vojsku. Mića se baš obradovao, kaže: „Taman da završimo ove radove oko kuće i da mu opremimo radionicu, pa kad odsluži da počne k’o čovek.“ Uhhhh, a meni ne pitaj kako je to palo. S jedne strane mi teško što mi dete ide od kuće, a s druge mi laknulo. Razmišljam da mu tačno treba da se malo presabere i vidi šta će i kako dalje. Ja sam se nekako i pomirila sa ovom situacijom, ali sam čvrsto zacrtala da ću njega podržati kako god da odluči, pa ako posle vojske
ovako izgleda novi kostim, sija na sve strane, kako irske vile zapovedaju,
dakle, spreman je.
"Је ли, Тасо, а зашто ми не радимо у петак", питају ме пре неколико дана моје колегинице и колеге у школској зборници, све професори, високообразовани Срби.
"Па зато што је то Дан примирја који слави цела Европа, па ето и ми."
"Каквог примирја?"
"Па у рату. На тај дан је потписано примирје и коначно заустављен покољ у којем је страдало 20 милиона људи."
"У ком рату?"
"Па у Великом рату. Првом светском рату," кажем им ја.
"Е, свашта! Па где баш сада пред тромесечје када треба да оцењујем ђаке!"
Добро је, мислим се ја, што колега историчар тренутно није присутан у зборници. Таман би колабРирао као и сваки колабРирациониста да је чуо овај разговор.
(Ili Durak, 2. deo)