Kad se ljudski život pretvori u borbu za preživljavanje, prva posledica je gubitak osećaja za bližnjega i moralno otupljivanje.
Još negde polovinom avgusta, dakle pre skoro mesec dana, šesnaest preostalih žitelja izbegličkoga kampa "Planum" u Novoj Pazovi dobilo je obaveštenje da će biti prinudno iseljeni, ako sami ne odu odatle u roku od tri dana. Kako se radi većinom o starim i siromašnim ljudima oni nisu imali kud.U nemogućnosti bilo kakvoga izbora mirno i gotovo fatalistički su sačekali sudbinu i dan "D". I kad je svanuo dan "D", nisu se pojavili bageri, buldožderi i kamioni nego radnici komunalnih službi koji su im isključili vodu i struju. Oni su još tamo, u oronulim drvenim barakama i tesnim sobičcima, bez struje i vode, bez toaleta, bez mogućnosti da se umiju a kamo li da zadovolje druge higijenske potrebe.
Niko od nadležnih iz Komesarijata za izbeglice nije ih obišao, niko iz opštine Stara Pazova također,niko im ne predlaže bilo kakvo rešenje. Doduše, Komesar za izbeglice im je pre nekoliko meseci ponudio kolektivno preseljenje u kamp Radinac kod Smedereva, ali oni su to odbili.
Kad čovek sluša razno - razne državne službenike, ministre "humaniste" i "humanitarce", Rasima, Krkobabića, socijalno odgovorne DS-ovce i bratski im SPS, rekao bi da se isti ubiše od rada, da prosto sagorevaju od svakodnevnih napora i brige za ljude. UNHCR je dao značajan novac za zbrinjavanje ljudi koji žive po kolektivnim centrima. Sagrađen je izvestan broj stanova i kupljeno nešto seoskih domaćinstava po Vojvodini.Banka Saveta Evrope dala je 20 miliona evra za rešavanje stambenih problema izbeglica ali je taj novac ova država potrošila na saniranje klizišta i posledica poplava u Banatu. Kad je htela da potpuno "zamuti vodu",država je u taj posao uvukla svoga "džokera" Vladu Divca, pa je uz veliku pompu saopšteno da će izbeglice u kampovima i njihove stambene probleme rešiti njegova fondacija. Dobre novce je ta fondacija dobila baš od države. Recimo, samo joj je Komesarijat za izbeglice prene 50 miliona dinara što je onda bilo oko 600.000 evra. Od državnih institucija tamo je novac uplaćivalo i Ministarstvo za rad, a ministar Ljajić hvalio fondaciju kao model koji je za uzor. UNHCR je dao neka svoja sredstva na istu adresu. Skoro sam posetio sajt fondacije i videh da su u toku svoga rada oni otkupili tek negde desetak kuća i to po svemu sudeći nakon što je na tome inistirao jedan od donatora, košarkaš Vladimir Radmanović, priložnik više od 100.000 dolara koji je i sam izbeglica iz Zadra. Gde su ti novci, zaboga? Jel ima u ovoj zemlji neki novinar koji će upitati Divca kako je potrošio te novce, ako ih je potrošio. A ako nije kad će ih trošiti.Evo, ljudi u Novoj Pazovi, 8 porodica su hitan slučaj da hitniji biti ne može.
Slučaj šesnaest nesretnih ljudi iz pazovačkoga kampa još po nečemu zaslužuje pažnju. Niko, ali baš ni jedan medij nije izvestio o tome šta se tamo događa. Kažu, a nisam siguran da nije tako, da im je dolazila ekipa iz novosadske televizije, nešto snimila ali nikada nije objavila. Režim, odnosno deo režima koji se bavi izbeglicama, Krkobabićeva stranka, izgleda zna kako se zauzdavaju mediji. Medijski i svaki drugi mrak nadvio se nad 8 sirotih porodica. Oni nikoga ne zanimaju. Ovde je na žalost sve uvek bilo važnije od ljudi i njihovih sudbina. Po uzoru na ostalu braću sa istoka...