16 dana aktivizma u Srbiji (25.11-10.12)
Vec godinama Zoe and company putuju po gradovima Srbije sa svojim performansom koje izvode na javnim mestima: iznenada talentovano i duhovito. Ove godine zove se "Reaguj dok ne bude kasno"
http://zenergija.org/index.php?option=com_content&Itemid=34&task=view&id=76
Cilj je da se gradjani senzibilisu na nasilje u porodici, na ulici, u drzavi...I da umesto da gledaju na drugu stranu ili trpe, reaguju, jer im je to dozvoljeno , trazeno... Da pokrenu institucije i osude javne i privatne odgovorne. Ove godine je otvorena i izlozba u Studenstkom kulturnom centru u Beogradu. Exhibition: Do You See The Violence Against Women? (Maja Ciric http://www.kulporter.com/KULturoholic/kulturoholic32.html)
Secam se kad smo 1978 nas tri macke sto kazu italijani ogranizovali skup "Drug-ca zena" na koji je doslo gomila zena iz celog sveta. To je bio prvi skup drugog talasa feminizma u Istocnoj Evropi koji su socijalsticke institucije dozivele kao samar, pa i nas opalile cim su se sabrale. Bilo je cuvenih feministickih imena ala Dacia Maraini iz Italije, Slavenka Drakulic iz Hrvatske, Nada Ler iz Sarajeva... od nasih beogradjanki Zarana Papic, Dunja Blazevic, Borka Pavicevic i jos mnogo drugih ( oprostite mi sto sve ne pominjem) Bilo je grandiozno i uzbudljivo i zabavno i korisno i bez obzira sto su nas u jednom trenutku poceli da tertiraju kao drzavne neprijatelje, tako je ostalo do kraja. Ja sam dobila svoj policijski dosije u kome je pisalo feministkinja i nista vise...to mi je inace jedna od najdrazijih prvoborackih medalja a Natasa Markovic koja se danas gle bavi zenskim izdavastvom je u toj hajci na nas ucestvovala aktivno. Eppur si muove, zar ne?
Sto kaze Bobana aktivistkinja iz Autonomnog zenskog centra protiv seksualnog nasilja, koji stoji iza svega ovoga i jos mnogo toga nepoznatog javnosti:konacno se i drzava bavi onim sto su saka zene godinama radile same, protiv svih.
Snimamo i film sa performans ekipom u minibusu. Posle Beograda na trgu Republike gde je bilo kisno hladno ali ipak dosta uspesno u odnosu na proslu godinu, bez mnogo uvreda, sa manje policije a vise razumevanja prolaznika i posmatraca...obresmo se u Backoj Topoli.
Dok su devojke postavljale zvucnike i scenu na pijaci u blatu narod je bukvalno bezao na drugu stranu. Zaobilazili su nas biciklima, sa korpama sa unezverenim pogledima koji su jasno govorili : nista ne razumemo, jos manje hocemo da razumemo. Citale smo tekstove na madjarskom takodje, a muzika je bila sasvim jasno univerzalna kao i sam sou. Davno nisam videla takav strah i denial na jednu tako jasnu aktivisticku pricu: nisu u pitanju ratni zlocini vec zlocini u miru, iza bedeme intime gde je sve dozvoljeno. Kad su poceli i automobilima da idu preko naseg dela blate otisle smo.
Onda Novi Becej, romsko naselje: cisto veselje. Skupilo se zena dece pa i muskaraca...ko iza ograde ko cupka opet s nama u blatu ali sad vec na suncu. Pricaju otvoreno ljudi, kazu ima ga svuda tog nasilja i ne valja...muskarac kaze, ja jes da sam dizao ruku ali necu sestro vise evo obecavam...siromasno ali ne beznadezno...onda Novi Sad...tu smo vec u fancy company sa policajcima i mamama sa bebama i doteranim devojkama i nasim domacim aktivstima...I naravno sa nezibeznim skinhedsima koji se motaju lukavo i agresivno. Ja bih rekla pokusavaju da zapisaju teritoriju. Posebno ih je iznerviralo sto je perfomans prijavila lezbejska grupa a to je procurilo iz policije pa pravo njima na nos i obraz. Ko zna zasto je to dobro jer je sve dosta dobro proslo. Pokupile smo se, sele u nas kombi, odvrnule muziku do daske i onda sve ono: balkanski feministicki cabaret . I nemojte da mislite da nije duhovito talentovano i hrabro kao sto vecina ljudi u Srbiji dozivljava ove akcije. Osecala sam se kao Shakespeare and company u ovom Zoe and company tripu. Bilo je cak i jabuka banana i junk food-a uz muziku. A Nenad koji nas je vozio je na kraju bio najaktivniji i nagjlasniji u ovoj akciji to be continued.