Izvinjavam se Hanselu zbog otvaranja posta na sličnu temu, ali eto, moj ugao je malo drugačiji.
Ništa u odluci haškog suda, pa čak ni u ovim "egzibicijama" predsednika veća, sudije Antonetija, nije me iznenadilo. Prosto, ko je samo površno pratio zbivanja oko suđenja Šešelju, mogao je to lako očekivati.Bez obzira što je iz nekih politikanstkih razloga očekivanje srpske javnosti duže vreme, sa raznih strana usmeravano u pravcu "da je Voja vojvoda pobedio haški kazamat", i da je pitanje dana kada će se vratiti u Srbiju.Nije mi cilj da sada razglabam zašto je srpskom političkom i medijskom mejnstrimu odgovaralo da tako već pola godina intezivno usmerava srpsku javnost.To svakako nije zato što je tom mejnstrimu stalo do lične Šešeljeve sudbine, nego zato što on još objektivno postoji na srpskoj političkoj sceni. I ovde stajem glede te priče.
Ono što je meni zanimljivo, jeste njegovo ponašanje tokom suđenja i ponašanje danas, prilikom saopštavanja odluke koju je u maratonskom trajanju, ili u stilu Šeherezade saopštavao sudija Antoaneti.
Šešelj, koji je u Hagu od 2003. godine, i koji je sve učinio da mu suđenje traje što duže, čitavo vreme saopštavanja odluke, gde su navođeni po njega mnogi neprijatni i neugodni detalji, svo se vreme vrlo neprilično cerio. Od svega što je imao primetiti, kazao je dve stvari. Jednu u odnosu na prevodioca, mada je primedba stupidna, i drugu u odnosu na ručak., gde je poželeo da u pauzi ruča nešto ukusnije od onoga što je na meniju "haškoga kazamata". O babo, babo, kupi mi babo, pečenja kupi jarećeg....bila je moja asocijacija toga trenutka. E, sad, verovatno su i njegovi pobornici primetili šta je najveća briga njihova vojvode, mada nema ništa loše u jarećem pečenju.
P.S. I ne mogu a da ne kažem. Na današnji dan je umro Tito. U 15 sati i 5 minuta sam ustao i odstajao čitav minut, mada nisu svirale sirene kao nekad. Ne bih preterao da sam stajao i 5 minuta. Ako ništa, a ono zato što za vreme njegove vlasti tipovi poput Šešelja nisu imali šanse da prostakluk i ludilo plasiraju kao vrednost. O drugom da ne pričam. Danas ih pratimo na više televizija sa nacionalnom pokrivenošću i slušamo njihove želje glede ručka.A u pozadini na desetine hiljada mrtvih, razaranje, besperpektivnost i patnja.