Ne znam kako stoji stvar kod vas ali mene su posle izbora potpuno zaboravili, izbrisali, zaturili...
Uoči izbora, umiljato nazvanih prevremeni, nije se moglo dihat od njiha! Ne govorim o milijardu i sto osam bilborda nabudženih po celoj Serbiji, o Beogradu da i ne govorim, o (zbog Radmile primoran da gledam ili bar slušam!) tevejskim emisijama, panelima, okruglim pa na ćoše stolovima, intervjujima, o plakatima, lecima i flajerima, ne, ne mislim na njih, mislim na danonoćno posjećivanje tz stranačkih volontera i kinja, zvonjavu na ulaznim vratima, ljubazno raspitivanje da li ću glasati za njih, na telefonske pozive sa istim ili sličnim upitima. Jedva da sam mogao da sastavim tri, četiri sata sna! U Ad mi se svijet pretvorio, štono reče Vladika Danilo!
A obećanja?! Edenski vrt je mala maca spram...recimo TRI P! Jebote kad drekne Krkobabić mlađi sa tribine, mogli su ga čuti u Ulan Batoru, TRI P, PENZIJE PRATE PLATE!!! Lepo neka ili neko (oprostiće mi na zaboravu) reče: Ovi izgleda ne znaju da je odavno izmišljen mikrofon pa se dernjaju k'o s brda na brdo! Mom veselju kraja nije bilo! Sledeća penzija će mi garant biti uvećana bar za 0, 02%! Ne bih o Beogradu kao AQUA PARKU, planiranom mostu zbog kojeg su galebovi u dogovoru s patkama, odlučili da zauvek napuste rodnu grudu, pardon vodu i da se delociraju u bilo kakvu pristojnu vodenu vukojejebinu! Brodovi će moći do mosta i parkiraj se gde ti odredi Emir, ne Kusturica nego Musa. Digresija. Setih se jedne sličice iz mog onomadašnjeg stripa DOLFI THE RAT, vidi se Brankov most i branioci mosta , u oblačiću iznad nih: Ja na mostu pevam i NATO zadevam, ispod mosta robolovac sa zabačenim štapom gleda Paju Patka koji pliva Savom, u oblačiću iznad robolovca piše: Patka plovi preko Save a eno i gnjurca, svega mi je preko qurca! Naštampao ja to na majcu i nosio dok se nije pocepala i odronjavila. Nego da se vrnem u sadašnjost ili bolje u blisku prošlost. Obećavahu mi VIZIJE o Srbiji, TAČKE, strane INVESTITORE, borbu za RADNA MESTA, borbu PROTIV KRIMINALA I KORUPCIJE... Strpi se građanine Mikele, svetla budućnost je pred vratima! Samo što nije! Ko to, ne klapara nanulama, nego kuca na vratima Srbije, niko drugi no Evropska Unija!
Pa ondak nastade izborna ŠUTNJA! I neka je ali se ŠUTNJA nastavi do dana današnjeg. Niko mi ne zvoni na vratima, pauci su zvono premrežili, u poštanskom sandučetu samo računi, pardon, uvećani računi, telefon zamro k'o da je iznenada odlučio da padne u zimski san! Gde si bio, šta si radio, ništa! Silno arlaukanje ostade za nama, bi što bi a šta će biti dalje na to pitanje bi i Pitija zamukla! Ceo svet govori: Biće bolje i zdušno rade na tome, samo se u Serbiji govori: Samo da ne bude gore! A biće! Ja vam jemac!