Boba je rodjen na Cuburi, delu Beograda, koji je ono vreme imao, brizljivo gajen, mangupski, ali zato autenticni smekerski duh, koji su, svi oni, odrastavsi u njemu, posle raznosili po gradu, kao dragocen pelcer retke biljke.
Tako oplemenjen specificnim okrizenjem, kada se zamomcio, Boba je brzo shvatio kako da najlakse osvoji paznju devojaka, pa je, u jednoj takvoj prilici na moru, upotrebio nauceni recept iz kraja i zapevao uz gitearu.
Izabranoj devojci se veoma dopalo, ali su bili odusevljeni i svi ostali, pa je Boba, vrativsi se kuci, poceo da dolazi u upravo otvoreni Dadov i tu da petlja nesto sa muzikom.
Sa samo petnaest godina, 1962. osniva sa drugarima VIS- tada se to tako zvalo, vokalno instrumentalni sastav, “Zlatni decaci” i sa njima dobija svoj prvi profesionalni aganzman u popularnom klubu, Euridika.
To je bio pocetak, pola veka duge umetnicke karijere, koja je imala vise faza, jer je Bobin nemirni duh uvek trago za necim novim, a to nikada nisu bili novac i slava, vec iskrena posvecenoct izazovima.
Prvu zlatnu plocu osvojio je za i danas rado slusanu pesmu, Cudna devojka.
Potom sledi njegova saradnja sa hit mejkerom, Acom Koracem, pa doba festivala, gde sa pesmom, Obrisi suze draga, osvaja prvo mesto i pet zlatnih ploca.
U to vreme, festivali su promovisali nove hitove, koje su sve odreda pevali vrhunski pevaci, ali se znalo, da kada spiker najvi Bobu, da ce to biti vanserijski dozivljaj- uvek topao, iskren, iz punog srca, glasom, neverovatnog raposna .
Njegov glas, je becki institute za ispitivanje glasova, svrstao u jedan od pet najraskosnijih svetskih glasova.
No, Boba, smeker sa Vracara, nije tome pridavao neki specijalni znacaj, pa njemu je jos na pocetku karijere, njegov idol, Tom Dzon, slucajuci ga kako peva u hotelu Karlton u Kanu, rekao, da je izuzetan.
Neko vreme je nastupao pod imanom, Boba i Dzezabal, kako su se tada zvale Lokicine plesacice modernog pleas i tako bio preteca kasnijim Colinim najuspesnijim nastupima.
Posle festivalskih uspaha, a mnogo pre cuvene ABBA-e, boba osniva musko zenski pevacki cetverca, One i Oni, u kojem su pored njega pevali, njegova tadasnja devojka, Lidija Kodric, nasa mis, Daliborka Stojsic i Minja Subita, pre koga je to mesto koristio, tadasnji Daliborkin muz, Zarko Dancuo.
S ovim sastavom, Boba je harao po tadasnjem SSSR-u i ostalim zemljama u regionu.
Uvek opusten, u svom antizvezda maniru, Boba je na brasovskom festivalu “Zlatni Jelen”, davnih godina ostavio za sobom, na petoj poziciji, cuvenog Hulija Iglesijasa, dok je on osovjio prvo mesto i nikada se time nije hvalio, kao ni otvorenim vratima svetske karijere, koju je manje vise ignorisao., iako je bio zveda nemackog Bellaphon Records-a.
Takodje je dobio prvu nagradu na festivalu, “Zlatni Orfej”, u Bugarskoj.
Vise je bio prepusten ljubavi i zenama, prosavsi tako kroz velike uzlete i padove u tom davanju i primanju.
Veciti zlatni decak sa gitarom je bio veliki zavodnik, ali, kao dzentlmen, nikada o tome nije govorio.
Iz velikih ljubavi i brakova, rodjene su njegove tri cerke.
Boba je petnaestag godina, drzao skolu pevanja iz koje su izasla imena, kao sto su Ceca Slavkovic, Vlada Georgijev, Filip Zmaher,… i povremeno nastupao sa nekim polaznicima, pod imenom Boba i Bobete.
Boba je bio jedan od obrazovanijih na nasoj muzickoj sceni, imao je diplomu Fakulteta Dramskih Umentnosti- odseka za organizaciju i bio je apsolvent Likovne akademije.
Tokom karijere, pojavljivao se i na filmu, Lepota Poroka, Najlepse Godine, Lajanje na Zvezde,…
Takodje je bio uspesan kao slikar.
Danas je Boba Stefanovic otisao od nas, da se pridruzi onoj kafani u kojoj sede oni veliki umetnici i smekeri, zbog kojih je Beograd bio najlepse mesto na svetu.