Ivan Đurić, Milan Panić, Dragoljub Mićunović, Boris Tadić, Boris Tadić, Boris Tadić.
Od devetog marta '91 do danas učestvovao sam na mnogo mitinga. Čini mi se da je onaj predizborni miting za Sašu Jankovića na Trgu Republike možda poslednji u postpetooktobarskoj eri koji je prošao bez nasilja.
Svejedno da li Vučić pobedi - što je najverovatniji ishod - ili izgubi, čeka nas sve turbulentniji politički period. Diktator koji gubi nije srećan čovek a poslušnička potkupljena gomila oko njega nije srećna gomila. Za Vučića ćemo tek saznati u kojim situacijama je i koliko daleko sa nasiljem spreman da ide.
Za sada besne džukele pušta povremeno i pod okriljem tame.
Ali gomilu besprizornika oko njega ne čine fini l miroljubivi ljudi već siledžije u svakom smislu spremne na sve da očuvaju to što su stekli sad i što nikad i nigde više u normalnim uslovima i društvima ne mogu steći. Ni svojim sposobnostima, ni svojim kvalitetima.
Mnogi među njima, a oni na rukovodećim funkcijama u politici i privredi listom - nisu zreli samo za smenu nego i za robiju. Što je funkcija viša to težom.
I što kasnije budu morali da odu to će taj odlazak biti teži i sa neizvesnijim posledicama.
P.S. I kad smo već kod izborne ćutnje: