Bilo je to početkom februara 1942. godine. Držali su Nemci u jednom zatvoru u Srbiji veliku grupu komunista, koji su obavljali teške fizičke poslove. Mnoge od njih planirali su da streljaju tokom narednih meseci. Međutim, stigla je informacija da će u čast Hitlerovog rođendana, koji se približavao, jedan broj biti pomilovan. Šuškalo se da bi njih 20 moglo biti pošteđeno smrti. Ne bi bili pušteni na slobodu, naravno, samo bi ostali živi... do daljnjeg. Naredba o pomilovanju bila bi pročitana u poslednji čas, pred samo streljanje.
Međutim, kad se o nečemu šuška, to je isto kao i da se govori glasno, na kraju svi saznaju. Pa tako su i osuđeni komunisti saznali da se čeka ta naredba o pomilovanju za njih dvadesetak. Po kom kriterijumu će se birati ti srećnici, nije se tačno znalo, ali opet se šuškalo da će to biti najmlađi i najjači među njima, pošto su oni korisniji za zatvor (mogu bolje da obavljaju teške poslove).
I sad je među zatvorenicima, koji su u međuvremenu pripremili plan za opšte bekstvo (koje je trebalo da izvedu za nekoliko dana) nastao raskol:
- Većina je i dalje smatrala da treba bežati. Njihov argument bio je da je pametnije da svi zajedno odjednom krenu u beg, iako će Nemci sigurno mnoge od njih da ubiju tokom tog bekstva, ali sigurno će većina ipak uspeti da se domogne slobode. Bolje tako, smatrali su, nego da kao ovce čekaju klanje i da se svako od njih pojedinačno nada za sebe da će se naći na tom famoznom spisku pomilovanih, na kom će verovatno biti samo dvadesetak imena.
- Drugi, oni uglavnom mlađi, smatrali su da su u manjoj opasnosti od ostalih zatvorenika, imaju veće šanse da budu pomilovani, pa nisu bili za bekstvo. "Neka beže stariji" - govorili su - "Mi mladi i jaki nećemo. Previše je rizično to bežanje, mnogi će biti ubijeni tokom bekstva".
I tako, došao je dan koji je bio planiran za bežaniju. Kad su ih odveli na prinudni rad, od 200 zatvorenika, koliki je u tom trenutku bilo njihov broj, 170-oro se odjednom dalo u opšti beg, dok 30 osuđenika, većinom mlađih, nije htelo da beži (a bilo je među njima i nekih starijih, koji su smatrali da imaju veće šanse da prežive ako ostanu i nadaju se da će biti među pomilovanim, nego da krenu u beg i nadaju se da neće biti upucani tokom bekstva).
Nemci su od 170 "pobegulja" uspeli da ubiju 30-oro, ali je 140 zatvorenika uteklo i domoglo se slobode.
A kada je došao 31. februar, Hitlerov rođendan, u upravu zatvora stigao je telegram u kome je pisalo da se u čast rođendana velikog Firera, 20 osuđenika na smrt pošteđuje smrti. Upravnik zatvora odmah je izdao naređenje da se u životu ostavi 20 najmlađih i najjačih od ukupno 30 zatvorenika, koliko su trenutno imali, a da se preostalih 10 streljaju u narednih deset dana, po jedan dnevno.
Znači, od ukupno 200 osuđenika:
- pobeglo je 140
- ubijeno je u bekstvu 30
- pomilovano je 20
- streljano je 10
*
Nemci su u taj zatvor nastavili da dovode nove zarobljenike. Međutim, sledeće godine u februaru nije se dogodilo masovno bekstvo, jer zatvorenici nisu bili složni. Dok su jedni (ovoga puta manjina) bili za to da se pokuša sa bežanjem, drugi (ovoga puta većina) su tvrdili da je bekstvo opasno. "Pametnije je da se sačeka Hitlerov rođendan i naredba o pomilovanju, nego da se rizikuje sa bežanjem. Sećate se kako je prošle godine više ljudi ubijeno tokom bežanja (30), nego što je streljano (10)...", bio je njihov glavni argument.
I zaista... više ljudi izgubilo je život zbog bežanja, nego od streljanja. Znači ispada da je bežanje opasnije, smrtonosnije od streljanja...
★
Analogije... ↓ ↓ ↓
ukupan broj zatvorenika : ukupna populacija
broj onih koji su bežali : broj vakcinisanih
broj ubijenih tokom bega : broj preminulih zbog vakcine
broj onih koji nisu hteli da beže : broj onih koji ne žele da se vakcinišu
broj pomilovanih : broj preživelih, a nevakcinisanih
broj streljanih : broj preminulih, a nevakcinisanih
↑ ↑ ↑ ...namerne su!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Priču je inspirisao video ↓ ↓ ↓
https://www.youtube.com/watch?v=PLOFZ28uAoo
koji je jedan moj fb prijatelj potegao kao argument u jednoj našoj polemici
i može se upotrebiti kao odgovor Ivici Dačiću
(deo koji počinje na 00:57 i traje 45 sekundi).