zagrijavanje za Super Bowl...
Lejn Džonson, Isak Seumalo, Džejson Kelsi, London Dikerson, Džordan Mailata
Ne znam koliko je moj navijački slučaj atipičan, al mene ka NFL-u nije privukla plejmejkerska magija legendarnih kvoterbekova, niti superherojski prodori raningbekova.
Tokom te famozne (inficirajućo-inicirajuće) nfl utakmice, koju sam u zimu 2008. neplanirano odgledao u jednom hercegnovskom kafiću, u kojem smo žicali bogu dane, mene je skroz opčinila odbrana u žuto-crnim dresovima. Djelovali su mi tako epski silno, žestoko, neprobojno...
Bila je to, ispostaviće se, legendarna odbrana Pitsburg Stilersa, sa Troj Polamaluom, Džejms Herisonom, Trejsi Hemptonom (nouz tekl ;) ), Vudlijem, Klarkom... koja me je te večeri načinila navijačem ekipe iz grada čelika i iste sezone mi donjela prvu navijačku titulu.
I godinama nakon toga u nfl-u su me privlačile ekipe sa dominantnom, fizičkom odbranom, a pas rašeri su mi postali najinteresantniji igrači za gledanje.
No, malo-po malo, posmatrajući sve te silne duele na liniji skrimidža moja pažnja se sve više okretala krupnim momcima sa druge strane fronta.
Počeo sam da uviđam koliko je ofanzivna linija esencijalna u američkom fudbalu.
Ona praktično diktira sve - I napad kroz vazduh i napad trčanjem, štiti kvoterbeka i kontroliše sat*!
No o svemu tome nešto više par redova niže...Da prije toga predstavim članove ovog masivnog kvinteta.
Ofanzivna linija (pozicije u žutom) sastoji se od Centra, dva Garda (lijevog i desnog) i dva Tekla (takođe, lijevog i desnog), i to bi bilo tvrdo jezgro ofanzivne linije. Njoj se, na bokovima, mogu opcionalno pridodati jedan ili dva tajtenda.
Danas je generalna tendencija da tajtendi sve manje učestvuju u blokovima, više se okrećući ulozi (slot) hvatača. Opet, ekipe koje su stavile veći akcenat na trčanje, ne samo da koriste tajtende kao blokere, već to zahtjevaju i od vajd risivera. Najbolji primjer za to su upravo Iglsi.
Centar započinje svaki napad dodavanjem lopte kroz svoje noge ka kvoterbeku koji stoji iza njega (tzv. snep). Centar bi mogao da doda loptu i drugačije, recimo da se okrene i uruči loptu qb-u licem u lice, što je svakako pouzdanije dodavanje. Međutim to bi bilo pogubno i po njega i po kvoterbeka. Dodavanje kroz noge omogućuje centru da što prije oslobodi ruke, uspravi se i dospje u poziciju za blok. Već u sledećem dijeliću sekunde uletiće u žestok kontak sa protivničkim linijašem.
Iako snažne građe, centri su obično nešto lakši od ostalih linijaša. Prevelika težina bi ih ometala u izvođenju snepa I opstruirala im agilnost koja je za centra bitna koliko I snaga. Ovo je naročito važno kod napada trčanjem.
Zajedno sa centrom, gardovi primaju najveći pritisak protivničke odbrane. Štobisereklo - Lomče u loče. Među gardovim treba tražiti najsnažnije momke u nfl-u. Težine koji oni dižu na treninzima bliske su onim s kojim treniraju strongmeni. Kako je čuveni wide receiver Endi Mos, to već rekao za svoje kolege linijaše - They eat weights.
Teklovi imaju najzahtjevniji zadatk na liniji skrimidža pošto konstantno ulaze u duele sa najopasnijim pasrašerima protivničke ekipe. Pored toga, zona koju pokrivaju zbog otvorenih bokova je znatno šira od one za koju su zaduženi gardovi. Teklovi obično imaju najbolje atletske sposobnosti od svih linijaša. Zato kvalitetni teklovi i jesu tako rijetke (i skupe) zvjerke.
U napadu dodavanjem uloga o-linije je da prvenstveno štiti svog kvoterbeka, pokušavajući da održi džepu kojem se on nalazi što širim, što duže vrijeme. Tako omogućuju qb-u da dobro osmotri situaciju, pronađe eventualnog slobodnog hvatača i komotno uputi pas. Ponekad je kolaps džepa jednako destruktivan po napad kao i sam sek. Ekstra težina pomaže ofanzivnim linijašima da uštopuju nalet defanzivnih linijaša. Takođe XXXXL tjelesni gabariti u startu omogućuju blokiranje više prostora, a u NFL-u je svaki centimetar bitan, poneki i presudan.
Pri napadu dodavanjem, o-linija zapravo djeluje kao odbrana - reaktivno, odgovarajući na pas raš protivničkih defanzivaca.
Pri napadu trčanjem, sve se mjenja. Sad ofanzivni linijaši istupaju ka defanzivcima, pokušavajući da nametnu blokove koji njihovom raning beku otvaraju prostor za inicijalni prodor u protivnički dio terena.
Kod najboljih o-linja, pri napadu trčanjem, moguća su raznorazna kompleksna ukrštanja, zamjena mjesta pri kojima, recimo, lijev tekl i gard mogu pretrčati skroz na desnu stranu i blokirati lajnbekere koji se nalaze na tom dijelu terena, dodatno otvarajući prostor raning beku.
Ekipe koje imaju najbolji napad trčanjem obično imaju i vrhunsku o-liniju. Kvalitetan raning bek je tu pod obavezno, ali njegov učinak i vjek trajanja u mnogome zavisi od kvaliteta ofanzivnih linijaša.
Ključ dobre o-linije, pored individualnih kvaliteta svakog od linijaša, je u hemiji, međusobnom povjerenju i koordinisanosti akcija. Na liniji skrimidža gdje se gomila stvari na malom prostoru izdešava ekstremno brzo i žestoko, moraš dobro znati šta radiš i da to što radiš, radiš brzo i snažno. Udvajanje ili zamjena bloka zahtjeva visoku sinhronizovanost i uigranost, što znači da u istom trenutku svi moraju biti na istoj stranici, a registar šema blokiranja svakog tima je obično debeo kao njujorški telefonski imenik. Kad tome dodaš i šeme odbrane protivnika s kojim se susrećeš, to bude poprilično podataka za memorisati.
Ofanzivni linijaši često predstavljaju zaseban mini kolektiv unutar samog tima. Druže se i izlaze zajedno, prave roštilje, zajedničke izlete, kako bi podspješili duh zajedništva. Neke od tih škvadri su zauvijek ušle u legat NFL-a kao legendarni Hogsi (o-linija šampionskog tima Vašington Redskinsa s kraja 80-tih), ili čuveni Great Wall of Dallas koji je Kaubojsima iskrčio tri titule početkom devedesetih.
Kao što ste neki već primjetili iz mojih komentara na NNN-ovim blogovima, veliki sam fan ovosezonske ofanzivne linije Filadelfija Iglsa (za koje navijam od prošle godine), a sve zbog "holivudske priče" o nfl avanturi Džordana Mailate, australijskog samoanca, koji je prije 4 godine došao u Ameriku da se oproba u sportu koji nikad nije igrao.
Doduše Mailata je bio vrlo dobar u ragbiju, a njegove izvaredne fizičke predispozicije, visina, snaga i brzina su ujedno bili jedini aduti koje je imao da ponudi na NFL draftu. Nešto malo skraćenog kursa je prošao neposredno pred draft testiranje, kako tamo ne bi ispao totalni hrkljuš.
Igra sudbine pokrenula je događaje u pravcu da je mendžment Iglsa zamolio njihovog koordinatora ofanzivne linije, legendarnog i po mnogima najboljeg u svom poslu, Džefa Stoutlanda, da skokne do draft kampa i za svaki slučaj osmotri jednog momka iz Australije koji bi trtebao da bude među zadnje rangiranim prospektima. Stoutland, koji je nevoljno zamjenio golf vikend za posjetu draft centru, gdje su potencijalni rukiji demonstrirali svoje sposobnosti na raznoraznim testovima snage, brzine, skočnosti, agilnosti, ostao je zatečen Mailatinim fizikalijama. Kako je sam rekao, da je Džordan Mailata igrao američki fudbal na koledžu bio bi prvi pik drafta!
Ovako izabran je u 7. rundi , kao 233. pik. Bio je to jedan od najvećih dobitaka na lutriji NFL drafta
Nakon draftovanja od strane Iglsa, Mailatu je čekalo silno učenje i nadoknađivanje nepostojećeg znanja, savladavanje tehnika, taktičkih šema i nabacivanje dodatnih kilograma mišića. Forsiranim kursem i uz žestok dril, Stoutland je za 3 godine od Mailate stvorio lijevog tekla elitnog kalibra, pravu silu na terenu od 203 cm I 170kg. Već u prvoj svojoj sezoni Mailata je pobacao ili kako to Ameri kažu ispalančikario (pejnkeikd) neke od najpoznatijih nfl defanzivaca. Njegov izlazak u polje kod napada trčanjem bukvalno unosi strah među protivničke lajnbekere. A lajnbekeri su zajebani likovi...Mailata trenutno važi za jednog od najboljih lijevih teklova u nfl-u. Ujedno, s ugovorom od 64M dolara na 4 godine, postao je najplaćeniji australijski sportista.
Mailata i Stoutland na jednom od mnogobrojnih prekovremenih treninga
Rame uz rame s Mailatom, kao gard na lijevoj strani, igra London Dikerson, softmor, koji je već u drugoj sezoni izabran za Pro Bowl meč (ekvivalent All Star-u u NBA). Izuzetno snažan, naročito u gornjem dijelu tijela, uz to i besprekorne tehnike, dozvolio je samo 1 sek ove sezone. Dikerson i Mailata brzo su razvili izvrsnu međusobnu hemiju (obojica su pravi gentle giant-i), što uz njihove ekstraordinarne fizičke moći, lijevu stranu linije čini zonom visokog nasilja
Na poziciji centra igra živa legenda Iglsa, njen Super Bowl kapiten, duša i srce zelenih ptica -Džejson Kelsi.
Definitivno najbolji centar današnjice. Terijer u tijelu traktora. A prije svega vrhunski poznavalac igre.
Niko ne zna da koristi (postavlja) svoje tijelo u igri kao Kelsi. Njegov duel iz prvog kola plej ofa, sa Dexter Lawrencom, ogromnim nouz teklom NY Džajantsa (težim od Kelsija 20-25kg), u kojem ga je Kelsi jednom rukom bacio na tlo postao je viralan.
Kao desni gard već duže vrijeme ustalio se Isak Seumalo. Kvalitetan i pouzdan linijaš, vjerovatno najslabija karika ove grupe, al' koji bi nastupao u prvoj postavi u 90% timova lige.
Desni tekl je u ovom trenutku najbolji linijaš NFL-a, još jedna legenda Iglsa - Lejn Džonson. Uz Kelsija i Dikersona, učesnik ovogodišnjeg Pro Bowla. Džonson već sezonu i po nije dozvolio sek preko svoje pozicije. U finalu konferencije potpuno je neutralisao (vjerovatnog) osvajača nagrade za najboljeg defanzivca godine - Nika Bozu.
Iza ove moćne družine stoji višegodišnji naporan rad pod čvrstom rukom, većpomenutog, Džef Stoutlanda, neprikosnovenog autoriteta među trenerima ofanzivnih linijaša. Najbolje priznanje njegovom radu, dao mu je sam Mailata, kada je u onim blic samopredstavljanjima svakog igrača pred utakmicu, gdje u sekund i po izgovore svoje ime, pozicju u timu i univerzitet s kojeg dolaze, na ovu zadnju stavku odgovorio sa - University Jeff Sttoutland
Tokom tekućeg playoff-a, Iglsi ruše mnoge postsezonske rekorde vezane za igru trčanjem, u ukupnim jardima, u osvojenim 1. daunima (ovo je ključno u kontrolisanju sata*, tj. vremena u kom posjedujete loptu tokom utakmice, čime se protivnički napad drži van terena, a odbrana iscrpljuje)... QB, Danijel Hrts oborio je rekord za kvoterbekove po broju tačdaunova trčanjem (15) za čitavu sezonu. Ogromna zasluga za sva ta postignuća pripada pomenutoj petorci koja je neumorno razgrtala protivničke odbrane i otvarala blok-koridore kroz koje bi i šleper mogao da se protjera. Statistika vrednovanja igrača grubo je škrta prema o-lajnmenima. Njihov učinak se uglavnom vrednuje kroz uspjeh drugih. Kroz efikasnost trčanja, zaštićenost kvoterbeka. Ali linijaši to shvataju sasvim lično i personalno i žrtvovaće svoje tijelo, ako treba, da spriječe sek ili da poguraju raning beka za još koji jard.
O-linija Iglsa je trenutno (zvanično & statistički) najbolja ofanzivna linija NFL-a i to je ubjedljivo demonstrirala u plej ofu.
Očekuje ih još jedan izazov. Onaj najveći. Da u Super Bowlu pobijede Čifse predvođene najtalentovanijim kvoterbekom današnjice - Petrikom Mahomsom.
I na kraju, šta reći, koju poruku poslati, sem - Run, Igls, run! :)