Оva serija nema ama bas nikakve veze sa zivotom u ovoj nasoj drzavi.
I ne znam kome moze da se svidi osim onim ljudima koji su totalno mimo sveta.
Prvo, serija fovrizuje neutoricare fobicare i psihoticare svih vrsta. A neki od njih – evo bas prosle nedelje - jesu cak i advokati.
Kod nas takvima ne bi dali ni u kiosku da rade.
U Srbiji je veca sramota biti lud ili malo blaze neuroticar nego zajedno da imas SIDU da si izdajnik da te zena vara i da si pesko. To prvo.
Drugo, nas pravni sistem se toliko razlikuje. Kod nas je interesantno van sudnice. Pravne zackoljice su skroz nerazumljive nasoj domacici i ostalom gledaocu. Trece, opet prole ili pretprosle endelje, onaj Deni Krejn kaze - “Ako nista drugo, UVEK mozes da izaberes sta ces da imas za rucak!”
Hajde! Idi.
U zemlji u kojoj se toliko pretura po kontejnerima i gde se jedva prezivljava...
Dalje, gde Kendis Bergen, bre, da izabere Satnera, onog debeljuskastog i malog pored onakvog Toma Seleka, slank visokog zgodnog?
Nas muce guzve u javnom prevozu, male plate, krediti, gazdarice, a ne ove dileme da li imas pravo da umlatis provalnika...
I kolika su ima kupatila u tim serijama, veca od nasih stanova. Hajde one sapunice iz Brazila, to je jos i blisko nasim ljudima, uvek ima neki siromah koji radi kao sluga pa se ispostavi da je sin vlasnika hacijende, ili ima kafe kuvarica koje napreduju u zivotu, ali u Bostonskim advokatima sve je tako daleko od nase stvarnosti.
Malo ozbiljnije, Bostonski advokati uopste nisu "realniji" od one cepe Ali MekBil, a mogu biti "znacajni" samo za amerikansko mnenje, buduci da je to oaza politicke nekorketnostii, samo sto se, koa u svakoj dobroj prozi, nebuloze i pozeljne nebuloze daju otkacenim likovima da to izgovore.
Ali, svi problemi tih odvjetnika i advokata su bliski nasem gradjaninu kao i obrazovni program o mrescenju parameicjuma na Marsu.