Već dugo ne pratim šta radi Sir Paul McCartney.
Ne kažem, bilo je par zanimljivih solo albuma
tamo početkom osamdesetih.
Ostalo, sve što sam čula moglo bi da se podvede
pod odrednicu “silly love songs”, a ja baš i nisam ljubitelj...
Ma, skoro da sam zaboravila da postoji,
ni na kraj pameti mi nije bilo da je moguće...
A jeste moguće!
Idemo od početka.
Sir Polu je palo na pamet da napravi dance ep.
Potražio je pomoć od Martina Glovera(aka Youth)
bivšeg basiste grupe Killing Joke, koji je posle grupe
nastavio da radi kao veoma uspešan producent.(u2, Verve)
Ideja je bila da se muzika sa snimanja “Of f the Ground”
albuma iskoristi za remix, i od tog materijala napravi dens
ploča.
Youth je predložio novi pristup. Da se predložena muzika
dekomponuje (razloži) u pojedinačne semplove,
i da se onda kombinuje na različite nacine, i tako napravi
nešto potpuno drugačije.
Pol se složio, ali nije mogao da prepusti ceo posao, mladjem kolegi,
bio je to zanimljiv eksperiment. Tako se pridružio Youthu u studiju.
Rezultat je bio sasvim neočekivan, elektronska, ambijentalna muzika
gde sve stvari liče jedna na drugu, a opet se veoma razlikuju.
Instrumentali, idealni kao bekgraund za neki posao.
Ako ste ljubitelj takve muzike, poslušajte, nećete se razočarati.
Zove se Strawberries Oceans Ships Forest, i prošla je
prilično nezapaženo, mada pohvaljena od kritike.
Nigde na omotu se ne pojavljuju imena autora, tako da je
kritičarima trebalo vremena da provale ko stoji iza pseudonima Fireman.
Drugi album je izašao 1998 godine, zvučao je drugacije,
ovaj put je McCartney svirao novu muziku, Yuth je i dalje kombinovao,
ali je to i dalje bila eksperimentalna, ambijentalna, elektronska muzika,
ne bas privlačna za široku slušalačku publiku.
Album se zvaoRushes.
I sada da predjemo na stvar:
Pre nekoliko nedelja je izašao album
pod nazivom Electric Arguments
(
The duo borrowed the title "Electric Arguments" from the poem "Kansas City to St. Louis" by Allen Ginsberg.[2] Ginsberg describes driving along the highway in a "white Volkswagen" (i.e., a "beetle") while listening to music and call-in shows on the radio and looking at signs and billboards:
"Michelle, John Lennon & Paul McCartney / wooing the decade / gaps from the 30s returned / Old earth rolling mile after mile patient / The ground / I roll on / the ground / the music soars above / The ground electric arguments / ray over / The ground dotted with signs for Dave's Eat Eat"
Thus, "electric arguments" refers both to the radio waves carrying talk-show arguments and also to illuminated billboards and neon signs.)
E, nemam baš kompletan uvid, ali ovo bi mogao da bude
najbolji rock'n'roll album ove godine
Ima elemente bluza, metala, elektronike, gospela...
Pomalo vraća na atmosferu Belog Albuma,
ali se itekako cuje da je odsvirano 2008,
moderno, psihodelično, tripozno, inovativno
Svirano u dahu, bez predumišljaja i priprema,
skoro potpuno improvizovano, kažu da su svih
13 pesama napravili za 13 dana u toku jedne godine,
ali ništa nije bilo pripremano unapred.
Čak su i tekstovi improvizovani na licu mesta.
Pol je svirao sve instrumente, Youth je bio
za mixom i kombinovao materijal.
Zanimljiv način, kvalitetna muzika,
mnogo energije, odlično odsvirana,
i još bolje otpevana ploča.
PolMcCartney je pokazao da ga nikako nije trebalo otpisivati.
I ne mogu da se ne setim kako je veliko
razočarenje za mene bila nova saradnja Eno Byrne,
koji su napravili muljavu, neinventivnu, staračku muziku,
a nikako od njih nisam to očekivala.
Pol sa svojih 67 pokazuje kako čovek može
u tim godinama da bude itekako mlad,
samo kada ima šta da kaže,
i kada ima dobrog saradnika.
i sagovornika.
Ceo album moze da se cuje ovde.
free download je ovde Trebace vam 15-20 minuta.
I za kraj, moji favoriti
"Nothing Too Much Just out of Sight"
"Sing the Changes"