Ne mogu da se dogovorim sa sobom - jesam li pala s Marsa, ili živim na Marsu? Da li ste vi videli ovu vest?
Prva presuda crkvenog suda
7. april 2009. | 01:14 | Izvor: B92
Trebinje -- Crkveni sud Eparhije zahumsko-hercegovačke osudio je dvojicu Trebinjaca zbog delovanja kojim su, kako se navodi, naružili crkvu i njene velikodostojnike.
Nikola Sekulović i Blažo Stevović, iz Trebinja, isključeni su iz crkve na određeno vreme. Suđenje u Eparhiji bilo je zatvoreno za javnost.
Šestočlani crkveni sud, kojem je predsedavao episkop Grigorije, zatražio je da Sekulović i Stevović za vreme isključenja iz zajednice prestanu sa svojim sablaznim i dušegubnim delovanjem, koje je na štetu crkve i na njihovu propast.
Sekuloviću i Stevoviću zabranjuje se da ulaze u hramove, prisustvuju liturgijama, kao i bilo kojoj drugoj sveštenoradnji, bogosluženju, hrišćanskom krštenju, venčanju, sahrani. Odlukom crkvenog suda, članovima crkve zabranjeno je moliti se sa izopštenima iz crkvene zajednice.
Kako je objavljeno na sajtu Eparhije, sud je pozvao Sekulovića i Stevovića na pokajanje, što je i do sada više puta činio i naveo da će, ukoliko i dalje nastave sa svojim otpadničkim delovanjem, doneti odluku o njihovom konačnom isključenju iz crkvene zajednice.
U saopštenju se obrazlaže da je do ovog došlo zbog povrede časti i dostojanstva služitelja oltara Gospodnjeg, što je, kako se navodi, utvrđeno na osnovu svih činjenica pažljivo i očinski razmotrenih a u vezi s javnim istupima Sekulovića i Stevovića.
Dalje se navodi da su Sekulović i Stevović u svojim izjavama negirali Bogom dato episkopsko dostojanstvo episkopu Grigoriju i crkvenu zajednicu.
Njih dvojica su negirali optužbe i najavili da će se žaliti Sinodu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
Sekulović i Stevović u više navrata su vladiku Grigorija dovodili u vezu s predstavnicima vlasti RS, koje su optuživali za kriminalne radnje.
Ovo je prva presuda koju je ikada crkveni sud izrekao.
------
(Ovde možete pročitati malo više o predistoriji.)
Crkveni sud? Izrekao presudu? Koja ima - kakve posledice, izuzev pomenute zabrane da "osuđeni" ulaze u hramove itd?
Priznaću, možda sam nekad i čula da ova institucija postoji, ne sećam se. Mogu da zamislim i da je delotvorna u okviru crkve (bilo koje). Ali, ne lezi vraže, na sajtu SPC zaista piše da je crkveni sud nadležan za "krivice sveštenika, monaha i laika, kao i za crkveno-bračne sporove unutar Crkve".
Ako ova presuda laicima (molim, jesu u pitanju aktivisti jedne NVO, ali to u ovom slučaju zaista NIJE važno) - ako, dakle, presuda nije validna u (vancrkvenom) pravosudnom sistemu, šta je ona onda ako ne svojevrsna anatema?
Priznajem i da sam se u prvi mah upitala zašto će se Sekulović i Stevović kog boga uopšte žaliti Sinodu Srpske pravoslavne crkve? A onda vidim da Sekulović u tom intervjuu za RFE koji sam vam linkovala kao predistoriju kaže da sebe smatra "časnim vernikom Srpske pravoslavne crkve". Utoliko, znači, moram da razumem da je njemu stalo da ne bude ekskomuniciran iz te crkve.
No, zanimljivo je i šta su dvojica aktivista Helsinškog komiteta za ljudska prava rekli o ovom slučaju u istom tekstu na sajtu RFE:
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u RS: „Naime, svi mi kada ulazimo u neku vjersku zajednicu, kada ulazimo u neku asocijaciju, udruženje građana, prihvatamo statut, program i unutrašnja pravila te organizacije, koja moraju biti usklađena sa zakonima države. Na taj način prihvatate da se povinujete onim pravilima koja postoje u tom udruženju ili u toj zajednici i mogućnost da, ako ih na neki način kršite, za to eventualno odgovarate, ili da se o tome zapravo vodi određena rasprava na nekim tijelima tih organizacija, udruženja ili zajednica."
Muhamed Džemidžić, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, drugačijeg je mišljenja: „Ti vjerski osjećaji su, barem u državama kakva je naša, u društvu kakvo je naše, čisto privatna stvar. I nema pravo niko da te na tom i po tom osnovu uznemirava, proziva javno. Prema tome, samim tim jeste uznemiravanje i ometanje u svakodnevnom životu."
Hm. Ostajem ipak malo zbunjena. Sklonija sam da se složim sa ovim što kaže Muhamed Džemidžić, ali "osuđeni" ne biraju da se žale pravosudnim organima države u kojoj žive, nego Sinodu SPC. Šta takvo "isterivanje pravde" u okviru crkve kojoj pripadaju može da znači ako ne da im je važnije da se ta crkva očisti od onih koji je kompromituju (što navodno čini dotični vladika Grigorije) nego da skinu ljagu sa svog imena? Ili? ???
Nemam efektnu rečenicu za kraj. Osećam se isto kao kada sam krajem 80-tih ili početkom 90-tih pročitala negde vest da se u Iranu raspravljalo o tome da li žene smeju da voze automobile, pa se potezalo za Kuranom u kojem se, istina, na par mesta pominje da žene jesu ponekad vodile karavane kamila, ali da to ne znači... Itd. Nešto je negde anahrono u ovim pričama, pogrešno spojeno, negde je neki kvar - jer, u pitanju su ovozemaljske i današnje pojave.
Grigorije optužen (ne pred crkvenim sudom) za veze sa vlašću u RS i kriminalne radnje - i to će da reši Sinod SPC? Da odvaže ko je koga više izvrgao ruglu u javnosti, da se izjasni o moralnoj podobnosti vernika i crkvenoposlenika, i to će biti to?
Ipak je meni lepo na ovom mom Marsu. A i niko mi ne brani da vozim auto! ;)