Ljubav (opisno)
Trebalo je da krenemo. Po mamu i nju.
Ja i tata.
Do tada je sve bilo Ja i ..... Deset godina.
Naslućivala sam da mi se neće dopasti.
Pokušala sam i zamenu. Par dana pre nego što će majka u bolnicu, našla sam kuče ispred zgrade: to bi mogla da bude bolja kombinacija. Za Mene.
Nije upalilo.
Imala sam neku prolećnu haljinu. Na bele karnere. I namrštenost nekoga ko će izgubiti.... nešto. Kako će izgledati..........
Nosili smo i cveće.
Ja i tata.
I dalje se ne sećam.
Do ovog:
krevet u spavaćoj sobi
nadvijam se nad zamotuljak
razvlači me u osmeh i
dobijam direktan udar ljubavi
iz najplavljih očiju
nešto kao sunce
i kao radost
zapis za smisao
za uvek
Pa: prvi koraci u praznim sobama novog stana, prve krađe iz mog ormana, prve knjige, prve velike suze, prve male misli, prvo razno njeno u čemu nisam bila......... crteži.........
Mnogo kasnije: dolasci i odlasci.
Odlučila je da živi na drugom kraju sveta i to još uvek radi. Navikli smo se na zagrljaje susreta i rastanaka. Ili nismo.
moja sestra
___________
nikada joj neću napisati dovoljno lepu priču
i znam
da joj to nije važno
Piši!
i zna
da sam srećna zbog toga
Okeanski talasi danas, na Dunavu: Zemun pretapa Vankuver. Ona bi sada htela na sunce. U baštu na sunce. Na sunce! I da pričamo: gde smo..... Ne smem da joj kažem kako se nekada isključim i ne slušam je..... samo pustim da se raduje u meni: onaj zapis.
Ona.
Koja bi se zaustavila na pola do nečega i rekla: Ne može ovako! Sve pretumbala i uradila da bude zadovoljna.
Koja je, jednom, čekajući - da ne čeka - kao čekanje: okrečila stan. I sve je stiglo: u okrečeno.
Na koju sam bila ljuta: što nam je, jednom, nestala iz vidokruga. Selila je svoje snove u drugi grad. A mi smo crkli od straha: iako smo verovali u sve što je sanjala. Nisam javila? Nisam ni primetila da niste samnom.
Koja se, jednom, vratila sa ekskurzije. Iz Firence. Sa značajnim osmehom. I samo jednom kesom: Najskuplje čizme. Za moju sestru!*
__________
*ovde uvek plačem.
Koja je ocu napisala pismo: Ne možeš tako da ne misliš na nas! Niko od nas se toga ne seća. Ali otac je tu. I dobro je.
Koja je majci najbolje objašnjavala: da mora baš tako. I pravila frizure.
Koja je Njemu poslala cveće u firmu: Za rođendan: Za......
Koja je, jednom, ili više puta, rekla da ne mora ali hoće i: odabrala: najteže: ali njeno.
I nije uvek bila za, ali je kretala. I nisam uvek bila za, ali sam išla. Jedna drugoj za.
A kada kaže Znaš šta, sestro! stanem mirno i uživam u pametnim slikama o mom neznanju.
A kada kaže Pa jeste. znam da me čuje.
Moja sestra.
Ume da priča. I zapisuje. Ume da gleda. I slika. Ume da sluša. Svašta ume...... Da se smeje. Da voli. Da Jeste.
Moja sestra.
Koja je: tog proleća: ušla u moj život: kao poklon. Mog sazvežđa.
Puno koraka od tada. Bez senki.
trkom ili lagano..... mirno ili titravo..... zbunjeno ili sasvim tako:
naše
Proleće? Plavih sigurnosti.
Kao iz sna o sreći življenja.
Lakmus istina. Postojećih: da jesu...... itd.
Moja sestra.