uvod
Ustane, otrese prašinu, proveri može li da hoda, maramicom pokupi krv sa kolena, pretrese džepove, pogleda levo i desno, pogleda gore, i opsuje, pogleda pravo. U sebe. Sam.
(Uvek kada mu je bilo potrebno da nije, saznavao bi koliko, kako i zašto jeste) : sam...
razrada
Dodiri u neobaveznom.. Preleti, sa ostrva, osmesima, i sličnim iluzijama.
Ali tada. Kada bi dobro došlo.. Ruka, trenutak2, da izjednači horizont sa pogledom. Pokret1? Ne. Nema. Pokoja reč:
-Diži se.
-Budi pametan.
-Budi ponosan. I pazi kako se ponašaš! (?)
Vreme do novog spruda meri brojem poklona koje je sebi učinio. I naklona. Naklon priliči svaki put kada obuzda očekivanja. Pramac je neophodni kontrast osnovnoj boji. Opomena?
otvoriti terasu
širom
zaliti cveće
nabaviti:
300 g semenki
hleb sa heljdom
2 veća filea soma
(3 manja)
sok od paradajza
Nekada mi se učini da će slika prostora u kome sam nestati – ako je ne dodirnem. I ja sa njim. Nekada, opet, da će se prostor pretvoriti u sliku – ako ga dotaknem. Oči se trude, slike varaju, slučajni uglovi presecaju prave:
kada bi uklonili staklenu zgradu iz pogleda sa dunavskog keja, mogao bi ne biti beograd
košavna. i miris mora pored reke
Piješ, na primer, pivo.
Iii, doobro.… Piješ ga na raznim mestima i u bezbrojnim
okaziOnima… na brzinu ili laganim, odabranim
gutljajima, zadovoljstvu u radost, pasionirano, svesno, na iskap,
turobno, mutno… ledeno, mlaako, bajato, top skupo ili jef(t)ino…
onaj ko večeras uhvati pahulju i stigne da se zagleda u to,
znaće. o čemu vredi sastavljati slova. o čemu se postoji.
za(pravo.
____________
*nost
volim da otkucam prvo što mi padne na pamet
oslušnem kuda i
...
prvo što mi je palo na pamet: pamet!
mućmuć!
Šio. Mi. Ga
- i krpio.
Isto ti se vata.
Isto ti se dođem.
Isto ti se uvučem.
Isto se i porubim.
I odšijem.
I zašijem.
Na mestu. Koje niko, ali niko ne očekuje.