Bože, ne sudi, Ti nikada na ovom svetu nisi bio žena!
Postoje pesnici koji zaslužuju da im se povremeno vraćamo.Marina Cvetajeva je moja stara rana.
Za nju nije dovoljno reći: jedna od najvećih ruskih pesnikinja svih vremena. Njena velikost može se shvatiti, čini mi se, samo ako se uvidi i činjenica da je u pitanju bila svojevrsna žena-mučenica, pošto se njeno stvaralaštvo ne može odeliti od njenog mučeničkog života.
Budizam, koji je danas religija, teologija, mitologija, slikarska i književna tradicija, metafizika (ili, bolje rečeno, niz metafizičkih sistema koji se uzajamno isključuju), prvobitno je bio disciplina spasenja, neka vrsta joge (reč joga sadržana je u latinskoj reči iugum, što će reći «jaram»).
... Buda, kao ni Hristos, nikada nije nameravao da osnuje religiju. Cilj mu je lično spasenje grupe kaludjera koji veruju u reinkarnaciju, a žele da je izbegnu.
H. L. Borhes
Ni postojanje, ni nepostojanje,
Nekome to može izgledati pomalo apstraktno, imajući u vidu da foka nema u Timoku, Moravi, Savi i Dunavu, pa ni u Palićkom ili Vlasotinačkom jezeru.
To me ne sprečava da ih volim. S druge strane, to me ne sprečava da zastanem kad pročitam neki novinski članak iz tzv. zapadne štampe.
Rekoh i spasih svoju dušu (Dixi et salvavi animam meam)
Kažu da je nekima jedna pesma dovoljna. Da postoje pesnici koji ostaju upamćeni po jednoj jedinoj pesmi. Da zaslužuju poneti ime dobrog pesnika zbog te jedne pesme, kao da nisu napisali ništa drugo.Takvi su bili Vladislav Petković Dis i dr Laza Kostić.
edit
Bolje je pobediti sebe nego dobiti hiljadu bitaka. Onda je pobeda tvoja. I niko ti je ne može oduzeti, ni andjeli ni demoni, ni nebo ni pakao. (Buda)
Buddhism has the characteristics of what would be expected in a cosmic religion for the future: it transcends a personal God, avoids dogmas and theology; it covers both the natural and spiritual, and it is based
A opet, u „grafiti-fazi“ (negde od 12. do 16. godine), mladi po sveskama, klupama, zidovima i drugde ne švrljaju „Budi dobar“, „Peri ruke pre jela“ ili „Ustupi mesto starijima“, već razne fraze u stilu „Sve je sranje sem pišanja“ (što uopšte nije prosto kao što na prvi pogled izgleda, to su pre, vajldovski rečeno, „ponosite varnice vulgarnosti“).
Pritom, svaki put kada naiđu na nekog buntovnika – onog koji ustaje protiv ustaljenih normi, protiv samoobmana i zavaravanja „da je jedino važno živeti život pun vrlina“, bude im nekako milo u srcu.
edit