- Bulevar srušenih snova ili Belgrade by Night -
Kada govorimo o muzičkoj erupciji s kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih, postoje neka mesta i neka imena koja nikako ne smemo zaobići.
Podsetimo se, tih godina... lagodno i udobno je bilo okupiti ekipu od par sličnih, i uz malo sreće i par rifova zajahati novi talas koji je plavio Evropu.
Solistima je sve to išlo malo teže, ili – specifičnije bar, naročito ako usled hroničnog nerazumevanja okoline, od ranog detinjstva, uz osvedočeni supertalenat, izbruse manifestno osobenjaštvo kao „odbranu od svih zala“ i praktičnu osobinu da idu glavom kroz zid....pa - negde dobiješ, a negde izgubiš. Upornost izvitoperena do destruktivne tvrdoglavosti, vanserijski dar koji ostaje nedorečen okovan imperativom kvalitativne perfekcije, pogrešni izbori i pravi izbori...
Ovo bi mogla biti priča o tome.
Pokusacu da budem apsolutno jasan na samom pocetku - a pisem ovo u svoj svojoj hirscanskoj samilosti - sto se mene tice Tomislav Nikolic moze sve sta god hoce. Da se dehidrira, da se hidrira, da umre, da postane tramvaj, da se skine go i trci po terazijama, da nauci esperanto.... A sa njim ibidem i ostali iz tzv. politicke elite. Sto bi u Baleticevom "Balkan Expressu" rekao Bora Todorovic - u liku Pika - Ovo nije moj rat!
Tacnije, mi mozda delimo fizicki prostor (sto spletom istorijsko-geografskih okolnosti, sto mojom gluposcu i naivnoscu), ali pravno, te gledano po jednakosti u sansama
Nači, nije bilo Pantele al je bilo Šekija.
Nači,nije bile karaoka ali je bilo karamela. Onih mlečnih sa lešnikom (obične i bezimene) i "Visoko C" od Šumi, Lubljana.
Nači, bili su klakeri i kabeze sa sodom i bio je "Dvojni C" (na cevčicu, u tetrapaku, bratteee). I onaj sa Diskobolosom, što sam, priznaem, zaboravio kako se zove.
Nači, bio je sladoled na točenje, u kornetu (vanila, čokolada, jagoda, limun, šlus) i "Somboled" na štapiću!
Nači - pre Leviski bile su farmerke. Onda su ostale Leviske u smislu brenda dodatno izoštrene kao petstokec, i one neke Rifle, Lee, US Top. Ovo pod neke nisam poređao po kvalitetu; jednostavno, pored Levisa sve je ostalo bilo druga klasa.
O radiju kao elektronskom sokoćalu kojim je Nikola Tesla izmenio svet komunikacija i otvorio proces stvaranja "globalnog sela" mogao bi da piše neko od kolega stručnih za lampe, tranzistore i žičice, odašiljače, repetitore i prijemnike, eletktromagnetne talase i ostale pojmove vezane za ovo čudo nastalo krajem devetnaestog veka.
Moje je druženje sa radijom počelo nešto kasnije od njegovog nastanka, dakle - negde sa polaskom u osnovnu;
sa pesmama Zorana i Bojana Ramboseka i onom pesmicom u interpretaciji Paje Minčića, koju sam svakoga jutra slušao na prvom programu Radio Beograda, u najavnoj špici emisije "Dobro jutro deco":
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :
Kako google fact kaže jedan od najvećih ženskih strahova je da im zadnjica iduće godine ne bude opuštenija nego što je sada. I ako postoje zajebane farmerice, prepametni mideri, čarobne haljine, … nakon nekog vremena kamuflaža neće moći da se prekrije sedalna zapuštenost.
Kad tad dame će morati da se suoče sa silom gravitacije koja tragove kalorične hrane oblikuje u smeru centra zemaljske kugle. Dakle guza postaje uvećana i počinje da se spušta. Količina mišića se smanjuje a salce se usaglašava sa zemaljskom težom.
Šta sad? Prihvatiti tužnu spoznaju da nosimo dva broja veće farmerice nego lani i da nam i običan veš stoji poput tangi? “E kakvo sam ja dupe imala...” Ili se suočiti sa problemom, naći njegove uzroke i definisati pravce uklanjanja i ublaživanja uzroka našeg problema.
Dakle trening.
Ne, ovo nije naselje na smetlištu niti kulisa za horor film.
Ovo su krovovi i ulice, bolje reći prostor između dvije zgrade, nekadašnjeg naselja poznatog kao "Walled City", smještenog na poluotoku Kowloon, dijelu Hong Konga.*
Evo kako je sve počelo (ukratko iz teksta lokalnog vodiča, a za zainteresirane stiže wiki):
Ovo, još jednom, nije sportski blog!!!
Danas na vimbldonskom meču izmedju dve izuzetne belgijanske teniserke, po staroj tradiciji kojoj Englezi arogantno robuju, mogalo se čuti da se sastaju: Miss Henin protiv Mrs Clijsters.
Ako bih imao novca koliko i slobodnog vremena, to nipošto ne bi valjalo. Mislim - para, uvek nekako ...nađese, snađese,kradese.