Autor: Rodoljub Šabić
Rešenjem 07-00-00440/2009-03 od 28.05.2009.g. koje je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti doneo u postupku po žalbi Udruženja akcionara i poverilaca Kompanije robnih kuća „Beograd", naloženo je Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja da im dostavi tražene informacije tj. dokument sa spiskom radnika kompanije RK Beograd u stečaju, koji su, u skladu sa zaključkom Vlade 05 br.401-230/2008 od 22.01.2008.g. ostvarili pravo na posebnu otpremninu koja je isplaćena preko Nacionalne službe za zapošljavanje, uz prethodno izostavljanje- zaštitu podataka o ličnosti, kao što su: adresa, lični matični broj građana, broj tekućeg računa i sl., ako su oni sadržani u dokumentu.
Pre par dana na adresu službe Poverenika stigao je „odgovor" ministarstva u kome pored ostalog stoji: „Obaveštavamo Vas da po navedenom rešenju ne možemo postupiti bez saglasnosti Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo i Republičkog javnog pravobranilaštva. Saglasnost Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao zakonom određenog organa za tumačenje pravnih normi i usklađenosti propisa sa ostalim pravnim aktima, potrebna je u pogledu postojanja mogućeg kršenja drugih odredaba Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i pored izuzimanja podataka o ličnosti koje ste naveli. Saglasnost Republičkog javnog pravobranilaštva, kao zakonskog zastupnika Republike Srbije, potrebna je zbog mogućeg podnošenja tužbi sudu od strane lica koja bi smatrala da su im ovakvim činjenjem prava povređena."
I sve to u petoj godini primene zakona u čijem prvom članu stoji: „Radi ostvarivanja prava na pristup informacijama od javnog značaja kojima raspolažu organi javne vlasti, ovim zakonom ustanovljava se Poverenik za informacije od javnog značaja (u daljem tekstu: Poverenik), kao samostalan državni organ, nezavisan u vršenju svoje nadležnosti." Po istom zakonu odluke Poverenika, kao drugostepenog organa za zaštitu prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, obavezujuće su, protiv njih nije dopuštena žalba, a njihovo preispitivanje moguće je izuzetno, pod zakonom predviđenim uslovima, samo pred Vrhovnim sudom Srbije. Po zakonu takođe u slučaju potrebe, Vlada je dužna da obezbedi izvršenje odluka Poverenika.
Interesantna je, da ne kažem dirljiva, „briga" ministarstva za privatnost građana (posebno jer je u svom rešenju Poverenik naložio da se podaci o ličnosti zaštite i izdvoje u skladu sa zakonom). Zanimljivo je da je slična briga potpuno izostala kada je nedavno Agencija za privatizaciju (nad kojom ministarstvo, po zakonu vrši nadzor), objavljivala u medijima i na Internetu lične podatke više desetina hiljada građana. A posebno je zanimljiva „odlučnost" da se privatnost građana štiti čak i od Poverenika, koji je inače od 01.01.2009.g. postao i zaštitnik podataka o ličnosti. I u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i u ovoj oblasti nalozi Poverenika obavezujući su za sve organe vlasti, pa tako i za ministarstvo i za organe čije mišljenje, povodom odluke Poverenika, ministarstvo „želi" da pribavlja.
I otkud onda ovakvo pismo? Je li u pitanju neshvatljivo, diletantsko nepoznavanje zakonom utvrđenih relacija ili svesna namera da se nekom oteža ostvarivanje prava koje mu po zakonu pripada i koje mu je priznato odlukom nadležnog organa?
Polazeći od pretpostavke da sa sadržinom pisma ministarstva, ministar nije upoznat (potpisao ga je pomoćnik ministra!!), poslao sam, bez odlaganja ministru pismo koje, uz parafrazu ovog posta sadrži i zahtev da ministarstvo izvrši rešenje Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti br. 07-00-00440/2009-03 i o tome ga obavesti.
Da bi dobili, koliko toliko pouzdane odgovore na gore postavljena pitanja moraćemo sačekati, reakciju ministra na pismo Poverenika. A, na šlagvort za razmišljanje na famoznu temu o „našim snažnim administrativnim kapacitetima", u svakom slučaju, ne moramo da čekamo, već prvo pismo ministarstva je više nego dovoljno.