Uključite se u akciju zaštite ugroženih ptica grabljivica!
Gosti-autori: Vesna Mečanin i Miroslav Demajo
Ilegalne klopke za grabljivice često se postavljaju na rubove šuma ili na otvorenim terenima sa šumarcima, gde se može učvrstiti zamka, kao i u blizini golubarnika. Takve klopke, kao način za uništavanje ptica grabljivica, postavljaju prvenstveno golubari i lovci. Potonji grabljivice smatraju štetočinama koje valja uništavati (ni biologija, a ni zakon, ne poznaju kategoriju “štetočina”), a golubari ih mrze zato što im hvataju golubove.
Činjenica da je golub prirodna hrana grabljivice i da je golubarnik naprosto povećana koncentracija plena na jednom mestu, te da će svakodnevno puštanje na let neminovno privući grabljivice iz okruženja, koje vrlo pažljivo posmatraju dešavanja, golubarima je nevažna, dok ptice grabljivice uništavaju na sve moguće načine.
Zakonom o divljači i lovstvu, kao i Zakonom o zaštiti prirode, postavljanje klopki, zamki, kljusa, mreža i drugih sredstava za masovno hvatanje i uništavanje ptica zabranjeno je u našoj zemlji. Svako lovačko udruženje ili drugi korisnik neke prirodne celine nadležno je i dužno da ovakve pojave sprečava, a protiv počinilaca podnosi prijave, što se – naravno – ne događa.
Što se tiče klopki na slikama, valja reći da samo jedna od njih može da opustoši ceo areal od ptica grabljivica. U klopku se ubacuje živi mamac – obično golub kome se prethodno lomi noga, da bi izgledom povređene ptice dodatno privukao grabljivice – što je veliki izazov za grabljivice koje uleću u klopku u potrazi za hranom.
Za pticu grabljivicu izlaska iz klopke nema, jer se otvor kroz koji je relativno lako ušla, zbog šiljaka postavljenih levkasto nadole, da sužavaju prostor za izlaz, pretvara u smrtonosnu zamku.
Kad je već ušla unutra, čovek će je lako uhvatiti ili ubiti jer klopka ima vrata, ili će danima crkavati unutra, što zavisi od onoga ko je klopku i plen postavio. Prvo ce stradati one grabljivice čija je to teritorija, zatim i ostale iz okoline jer će nastaviti da love na "slobodnoj" teritoriji.
Napomena: Ove klopke su posebno opasne u proleće kad grabljivice podižu mladunce jer su tada, vođene roditeljskim instinktom, vrlo revnosne u potrazi za hranom. Stradanje ženke grabljivice u jednoj ovakvoj klopci, u vreme dok još hrani mlade, nesumnjivo dovodi do uginuća svih mladunaca u gnezdu. U vreme podizanja mladih, i mužjak i ženka neumorno traže hranu.
Kod nekih vrsta ptica grabljivica, samo ženka hrani mlade kidajući plen i stavljajući im komadiće u kljun. U slučaju stradanja ženke dešava se potpuno neverovatna situacija da mladunci uginu od gladi u gnezdu prepunom hrane, koju mužjak neumorno donosi.
Ako su mladi stasali da mogu sami da kidaju plen i hrane se, mužjak će ih i sam uspešno odgajiti, ako i on ne završi u klopci. U arealu gde su ove klopke nedavno pronalažene, podno Avale, ni vidom, ni sluhom nije primećena nijedna ptica grabljivica, što znači da su ove godine klopke obilno korišćene. Na taj način, dejstvo klopki se progresivno uvećava, posledično uništvajuci i podmladak grabljivica.
U predstojećem periodu, kada lišće bude opalo, pronalaženje i uočavenje klopki za ptice grabljivice je lakše. Apelujemo na ljubitelje prirode da, ako uoče gore opisane klopke, urade sledeće:
- Mogu sami na licu mesta eventualno osloboditi uhvaćenu pticu grabljivicu, otvaranjem vrata sa strane. Sklonite se odmah, ne dirajte je, ptica će sama izaći , ali je preplašena i budite obazrivi, kljun i kandže su im vrlo oštri!
- Fotograisati klopku i što detaljnije zapisati mesto na terenu pomoću GPS-a, karte ili opisno dati pološaj lokacije, uz navođenje karakterističnih objekata (usamljeno drvo, crkva, zgrada, plast sena itd.).
- Podatke, fotografije itd. poslati na donje e-mail adrese (poželjno je da se pošiljalac predstavi, njegovi podaci će se čuvati u diskreciji, ali može i anonimno)
- Kontakt: Vesna Mečanin (mail), dr Miroslav Demajo (mail) (Predsednik Komisije za zaštitu prirode PD ”Pobeda”) ili Liga za ornitološku akciju Srbije (mail).