…pitao me je danas na FB jedan prijatelj. A kako sam mu napisao malo opsirniji odgovor, rekoh, da ga podelim i s vama:-
- Како то да се, због оваквих екстремних метеоуслова код нас, нису ови силни, а "наши" вранци упутили јужније, већ овде чекају судњи дан? "Доле" нема места, нема хране (што свакако не знају), закаснили са селидбом?
Uh, poopsirno pitanje. Nit su sve tice selice (vranci, npr, nisu), nit sve selice idu na jug. Pretezno idu na jugozapad jer im se, dok lete, Zemlja pod trbuscicima okrece, no imade i andraka koji se u jesen premeste na sever, kao npr veliki vranci iz Srednje Jevrope sto umeju da odu na obale Baltika.
Mali vranci zimu provode 200-300 km od gnezdilista, tu negde u lokalu. No, i one sto bi da odu do Sredozemlja, ni njima se ne zuri jer dobro znaju da su mocvare na jugu isusene, pa je na preostalim velika guzva i kompeticija za hranu. Otuda se sto duze zadrzavaju usput.
Dunav se jako retko ledi a i tada je poslednja voda koja ce se zalediti i to ptice znaju. Pa se sa vec isusenih ribnjaka Vojvodine ili zaledjenih akumulacija Srednje Srbije premeste na Dunav, da tu prezime. Ali, ako Dunav pocne da se ledi, nasle su se u zamci.
Da biste stigli do Grcke, trebaju vam benzinske pumpe usput. Njima trebaju otvorene voda na kojima ce se odmoriti i pronaci hranu. A takvih vise nema, sve su zaledjene. Ptice koje bi u ovim uslovima nastavile seobu osudjene su na smrt.
A i Dunav je kocka. Kod koje ipak imaju vece sanse. Prosli put su te sanse za male vrance iznosile 1:4, tj. tek svaki peti je preziveo zaledjivanje Dunava. To vazi za one koji su ostali. Oni koji su usred zime pokusali da odu juznije, uginuli su usput.