Malo ko nije makar jednom u životu čuo ovu izreku: HLEBA I IGARA. Ona se pripisuje tiranima koji su na taj način držali Rimski puk u pokornosti i nebuntovnosti. Panem, panje, suvog 'leba, je uvek moglo da se nađe, Tibar je bio dovoljan za gašenje žeđi a Circenses, igara je bilo na pretek. A igre su tamo drugojače, rekao bi Vojvoda Draško. I bile su, zato nam za spomen ostadoše oni silni Koloseumi i Arene. Igre nisu bile ni malo naivne, smrtni ishod jednog ili više učesnika u igri je bio ne samo očekivan, nego i neophodan e da bi se Rimska rulja žedna krvi zadovoljila i zaboravila da osim te prolivene krvi i izgubljenih života, ima još samo koricu 'leba. Uživanje u gledanju umiranja, gledanju smrti je bilo, istorijski posmatrano, uobičajeno a koliko sam svedok poslednjih šezdestak godina, to je i danas. Luj Vensan Toma i Žorž Bataj su se između ostalih bavili smrću i ritualima vezanim za nju. No neću o tome.
Hajde da se vratimo u tz sadašnjost. Šta nama Srpskom puku nudi demokratskokoalicionotajkunska vlast? Ispravite me ako grešim ali meni se čini da su iz izreke izostavili jedan važan deo a to je HLEB! Ogroman je broj Srbalja koji se svakog dana presabiraju da li će moći da kupe makar jednu veknu gnjecavog hleba. Mlinovi su koliko juče, uz saglasnost i podršku narečene vlasti kupovani za džab džabe, mož' za dinar, može, seljacima se ne isplati da seju pšenicu, jer im vlast ne samo ne plaća, nego i duguje lovu za tz otkup unazad ohahaj, pa još stimulacija epruvetom nafte, benzina, mešavine za traktorskokombajnske mašine! Sećam se priče kada je davno jedna Japanska privrednopoljoprivredna delegacija došavši u tadašnju SFRJ i prošetavši Vojvodinom, zapanjeno rekla da bi oni sa tolikom količinom obradive zemlje, hranili ako ne ceo svet a ono bar Evropu. Sluh tadašnje i sadašnje vlasti su u dlaku isti! Samo čekam kada će neko od njih na konstataciju da narod nema hleba, da odgovori MarijaAntoanetski: Neka jedu kolače.
Circenses, igara je bar dve, tri, četiri... po glavi bezhlebnog naroda. Ali ovo je nebeski narod! Praznokrčećih stomaka uživa i zaluđuje se obiljem igara, svađa se i porodično i na radnim mestima, peni od besa po tramvajima, autobusima, na pijacama, glasa za svoje favorite koji se blesave, jebu, ogovaraju....u Velikim Bratovima, Dvorovima, Farmama...počinje da, po ugledu na njih, VIP-ovce, mrzi ako ne Jevreje a ono Cigane, bliži su im, na dohvat ruke. Ne samo da mrzi nego i da mržnju ubijanjem sprovodi u delo. Besplatno delenje 1001 trešnje sprovedeno ubilačkoostrašćenom nesolidarnošću sa bližnjima a u cilju pokazivanja i dokazivanja solidarnosti sa ojađenim građanima Japana, takođe je jedna od igara koju nam velikodušno daruje vlast.
Pučina je stoka jedna grdna, davno u knjigu stavi inostrani pesnik Vladika Rade Petrović - Njegoš, imajući na umu koliko je lako manipulisati narodom. Gladnim, ponajlakše. Gladnim ne samo hleba nego i svega što je tz besplatno, po cenu da pod nogama ostavi i rođenu majku, sestru, brata, ujaka, komšiju, neznanku ili neznanca, sugrađanina. U pamet se braćo...opet inostrani pesnik kroz usta Vladike Danila. Koju bre pamet? Pamet odavno ne stanuje ovde, da tu, u zemlji Srbiji. Uništava se kao korov ako pre toga ne uspe da ode u neku dalekninu gde je pamet pamet, gde se ceni i poštuje. Naravno i koristi. Da nam je bar više mediokriteta pa da zapevamo od sreće. Ovako, osuđeni smo da nam najnesposobniji, najgluplji, neuki, šumideri i picajzle, kroje i prekraju, skraćuju i krpe ovo malo života što imamo. Glasao ne glasao, mislim na izborima, dođe mu na isti qurac. Od petog oktobra, ej koliko je godina prošlo, do danas, izbor onih koji su na listama za glasanje se nije pomerio/promenio ni za jotu!
Nego da se vratim Cicenses, igrama. Gomile umirovljenica i umirovljenika, gegucajući slabačkim nogama, pomažući se, kod Kineza kupljenim, štapovima od lažnog bambusa, u invalidskim kolicima, skoro puzeći, dobauljavaju do državnolutrijskih ispostava, gde noktima artritičnih prstiju, ključevima od stana...grebu i grebuckaju kartončiće od 50, 60, 100 dinara, koliko ko ima i može da odvoji od usta, ne bi li izgrebali tri ista znaka i došli do toliko željenih i potrebnih para. Adrenalin se oseća na kilometar a nije retkost da nekog od njih Hitna Pomoć direktuje u Urgentni Centar. Ne zato što je dobio/la, nego zato što im je nada po milioniti put okrenula leđa. Loto, Bingo, grebalice...sve je to vlast smislila kao igru nade u kojoj jedino ona dobija. Zakon o igrama na sreću u Srbiji biće promenjen. Maloletnicima će ubuduće biti zabranjen ulazak u kockarnice, a one koje prekrše zakon biće zatvorene. Ovo su reči Božidara Đelića izrečene u tz Skupštini.
Država i dalje računa na visoke prihode od igara na sreću. Samo u poslednjih šest godina u kasu se od raznih lutrija slilo 260 miliona evra. Ima tu negde u tom zakonu i nešto o udaljenosti kockarnica od škola, 100, 150 metara. Pa ima li kraja licemerju? Provirite u bilo koju kockarnicu ili kladionicu, znam da je gadno, i videćete da gro unutrašnje populacije čine maloletnici.
Eh da nešto mogu, zavezao bi ih sve zajedno i poziciju i opoziciju, poseo na minderluke pred TV ekrane, da bez hleba, ‘ajd' vodu bih im dao, gledaju Ogromnog Brata od leve strine, Farmirane idiote, Dvorove u kojima ni dvorska budala ne zna gde joj je dupe a gde glava, koje su namenili nama beslovesnom puku, koji nije sposoban da smisli ni govnjavu motku kojom bi ih oterao u P.M. jednom za uvek!