Vlada Srbije je prekinula pregovore sa Vladom Kosova.
Borko Stefanović je pokušavao da se vrati na već pređenu rutu pregovora o graničnim prelazima, ali su ga evropski i američki posrednici dočekali kao nekog ko inistira na povratku kroz petu dimenziju. Kako se oni ne bave onostranim aktivnostima, nego političkim posredovanjem, našem glavnom pregovaraču je pojašnjeno da ne može sedeti na "vuni od oblaka".
- Srbija nije spremna za sledeću rundu pregovora - saopštio je g. Kuper,ovlašteni EU posrednik, onog trenutka kad je Borko zatražio povratak na ispregovarano.
Vreme je još jednom nemilosrdno pregazilo zvaničnu Srbiju i zvaničnu srpsku politiku. Ko zna koji put kroz proteklih dvadesetak godina. Balvanizacija politike kao način da se nešto izbori, uz iskustvo koje imamo tokom devedesetih, više je od namere da se bude gubitnik. To je direktno podstrekivanje međunarodnih faktora da "pobede", jer se u ovoj državi i ovakvoj političkoj kulturi evropeizacija i modernizacija shvataju kao izdaja i poraz.
Evropa i SAD-e će završiti proces zaokruživanja kosovske nezavisnosti, sa nama ili bez nas, i ja sam siguran da to odlično zna Vlada Srbije, kabinet Borisa Tadića i on lično.
Srbija i Srbi na Kosovu, racionalnim učešćem u procesu, sebi mogu obezbediti položaj u kome će imati zagarantovana ljudska, politička i kolektivna prava. Moguće je izboriti najviši stepen autonomije za četiri opštine na severu Kosova i pristojnu autonomiju za sedam - osam opština južno od reke Ibar.
No, političke stranke u Srbiji (odnosno njihova ogromna većina), preko kojih se artikuliše politička volja građana Srbije, znaju da racionalan pristup ne vodi glasačkom telu. Do sada su sve radile na tome da glasove prikupljaju upravo na iracionalnom, lažnom i populističkom pristupu, tako dragom običnom puku koga su inficirale lažnim očekivanjem. Zato se još seju iluzije, od kojih je ona "I EU i Kosovo", najaktuelnija.
Srbi na Kosovu, a naročito oni na severu Kosova, biće najtragičnije žrtve tog populizma. Oni udišu suzavac, njih tresu šok bombe, po njima se puca raznom vrstom, što gumene, što bojeve municije i njihova deca ne spavaju niti imaju mir. Naravno, zavedeni lažnim obećanjima, neki od njih ispale po koji metak ili bace bombu, što je samo povod da stradaju. U tome ih podržavaju "davaoci tuđe krvi", što se u najširoj javnosti doživljava kao patriotizam, mada je to najobičnija manipulacija nesrećom.
Srbi na Kosovu (a ne pišem ovo zato što ne znam, nego zato što znam), imaju priliku da se izbore za status u kome mogu preživeti, kako individualno, tako i kao zajednica. Pregovorima je to moguće obezbediti.
Ako se naši pregovarači podignu od stola, to neće biti moguće. Onda će se njihova stvar rešiti bez njih. A dvadeset godina gledamo kako to izgleda. I dvadeset godina kukamo kako bi nam je bilo bolje da smo pristali na prethodne ponude. Biće strašno, ako Srbi na Kosovu, za desetak godina počnu kukati kako su mogli dobro proći da su prihvatili Ahtisarijev plan, ili da su pristali na pregovore o njegovu unapređenju. I biće sve jako beznadežno kad shvate, da su ih političari obmanjivali kad su im pričali da će Kosovo zauvek biti Srbija, uz pomoć "majčice" Rusije. Tada na vlasti neće biti onih što su ih obmanjivali, a i "velesrbin" Konuzin će u penziju..Ostaće samo problemi i nešto malo besa.