U savetu, koji se ovaj put sastao, jako se opažao nedostatak one veoma potrebne stvari, koju prost svet zove smisao. Uopšte uzevši mi nekako nismo stvoreni za parlamentarne zborove. Na svim našim zborovima počevši od običnog seljačkog zbora pa do svih mogućih učenih i drugih zborova, ako se u njima ne nađe jedna pametna glava koja će upravljati celim zborom, onda vlada neopisana pometnja. Čak vam ne umem ni kazati zašto je to tako; vidi se svet je takav; samo polaze za rukom oni zborovi koji se iskupe radi pijanke ili gozbe, na primer; ....... A na sve to dobra je volja, bogme u svako doba tu. Mi odjednom, čim vetar pirne, brzo osnujemo dobrotvorna društva, što pokreću na rad i bog te pita kakva još. Svrha im je divna, pa ipak ništa od njih ne bude. Može biti to biva zato što se mi odmah, još u početku zadovoljimo i već mislimo da je sve urađeno. Na primer, pošto osnujemo neko dobrotvorno društvo za siromahe i priložimo znatne svote, mi odmah, u čast tako pohvalne ustanove, priredimo ručak svima višim činovnicima u gradu i razume se, na to nam otide polovina priloženog novca; za drugu polovinu najmi se za upravu divna zgrada sa ogrevom i čuvarima; naposletku od cele svote ostane pet i po rubalja za siromahe, pa i tu, kad se deli ta svota, nisu svi članovi složni.....
Iščupak iz remek dela Mrtve duše, besmrtnog Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.
E pa, da li vam to liči na....da li vas podseća na....nije li to déjà vu.... Menja li se išta u državnodruštvenim odnosima?