Ili je bolji naslov "Kako sam pobedio na konkursu Moguća Srbija". Na konkurs koji je organizovao Evropski pokret uz podršku USAID-a, prijavio sam se početkom maja preko sajta mogucasrbija.rs. Javna rasprava preko sajta i na kraju stručni žiri izabrali su pobednike, a ja sam iskreno bio iznenađen kada sam saznao da sam među pobednicima.
Pri popunjavanju formulara razmišljao sam - možda je ideja utopistička, na kraju krajeva šta je uopšte moguće u Srbiji?
Za ideju verujem da bi mogla da poboljša stanje u sferi ekonomije. Ideja je jednostavna:
serbiab2b (or not to be) portal preko kojeg će se vršiti nabavke usluga obrnutim aukcijama gde su u odnosu na obične aukcije zamenjena mesta dobavljača i nabavljača. Pristup portalu imaju sva registrovana lica (APR) i klasifikovana su na osnovu svoje pretežne delatnosti. Naravno, potrebna su da se udruže Privredne komore i sl.
Najlakši primer: potrebno je 10.000 vizit karti, svi koji su registrovani za štamparsku delatnost dobijaju poruku da je otvoren b2btender i da mogu da daju svoju ponudu. Vide se koja je najniža ponuda i onda mogu da ponude nešto nižu cenu ako su u mogućnosti.
Pošto cena nije jedini faktor, uvelo bi se i ocenjivanje firm. Tako da kada se pravi tender mogu da se izaberu samo firme koje imaju određenu ocenu i za koje je glasao određeni broj firmi. Firme su obavezne da glasaju nakon obavljen posla preko sajta (ne mogu glasati pre).
Glavna stvar ove ideje je da je koriste javna preduzeća, kako bi podstakla privatni sektor.
Ciljevi portala je:
- transparentnost
- sprečavanje korupcije
- povećanje konkurencije
- niži troškovi nabavke
- doseg do novih tržišta
Da se vratimo na primer štamparije. Na tenderu bi mogla da učestvuje i štamparija iz Vladičinog Hana, koja bi tako konkurisala i za poslove u Beogradu ako ima bolje cene.
Kako se vama čini ideja?