A bio je to veliki cirkus.
On je bio žongler. Imao je modrice i flastere po glavi od silnih čunjeva koji su ga nemilice udarali zbog ispadanja.
Ona je bila akrobata i dreser konja. Sa gipsom je čekala da prođu tri nedelje i da pokuša ponovo, negde, možda.
Oni su bili klovnovi, i najsmešniji su bili kada bi se svađali oko toga zašto se niko smejao nije tokom predstave. Pa i potukli su se onomad.
On, koji je bio krotitelj lavova, bezuspešno je pokušavao da jede supu levom rukom jer mu je desna bila odgrižena.
Ona je promašila ruke usled nesklada sa njim, koji nije uspeo da je uhvati usred „Salta mortale“. Krivog vrata, više nije razgovarala sa njim, a on je jednom pao i sa trapeza, pokušavajući da balansira bezuspešno.
On je bio mađioničar i ispadali su mu zečevi iz šešira, ranije nego što je u triku trebalo i čak je i pomoćnicu, a ona je bila njegova pomoćnica, proburazio u stomak dok je čučala u onoj kutiji od tri dela.
Oni su bili psi i istrčali su usred predstave jer je u šatru uletela mačka, pa su za njom pojurili. On, koji ih je dresirao, prešao je na medveda koji vozi bicikl, iako ni sam nije znao da vozi bicikl, pa se propio od ljubomore.
Oni, slonovi, bili su prodati nekom zoološkom vrtu jer ni za seno nije bilo novca.
On je bio vlasnik cirkusa i konferansije, i žena ga je prebila jer je varao sa njom, ženom od gume, koja se ukočila, pa je usred bolnih ispada ispričala sve dogodovštine koje je upražnjavala sa njim. Žena vlasnika cirkusa je potom pobegla sa jednim patuljkom, koji je iz najčudnijih razloga uzrastao, pa cirkusu više nije bio zanimljiv.
Ona, publika, pokrala je poslednji deo šatora i skoro sve rekvizite koji će docnije biti upotrebljeni na najbizarnije načine.
A bio je to veliki cirkus.