Kada počneš svakog dana da ponavljaš stvari po, ko zna kad u tebi utvrđenom redosledu, ono, umiješ se, pojedeš nešto za doručak, popiješ lekove, skuvaš kafu, izađeš na terasu, pripališ i kao uživaš neko vreme, to znači da si u zamci rutine. Posle godina i godina, rutina počinje da te zamara, srce ti bubnja u grudima, vrti ti se u glavi, treba menjati stvari, pomisliš i zapališ novu cigaretu. Setiš se da uvek ideš istim putem, da ulicu prelaziš na istom mestu i još hiljadu stvari koje radiš na isti način, ne razmišljajući. Sami stvaramo rutinu! Godinama. Pijemo kafu iz omiljene jedne jedine šolje, idemo u nekoliko, čak u jedan isti kafić, ponavljamo iste priče ne sećajući se da li smo ih već pričali istim osobama, na isti način uvlačimo prvo levu pa onda desnu nogu u nogavice farmerki, nosimo iste majce, košulje, dukseve, jakne iako nam je ormar pun najrazličitijih i majci i košulja i dukseva i jakni. Na isti način pripaljujemo cigaretu, srčemo kafu, imamo omiljenu kašiku, viljušku, nož, tanjir Dugogodišnja rutina je žilava i teško je se otarasiti.
Mala digresija: Stavljen sam mimo rutine, na listu. Ne nikako na listu za odstrel, daleko bilo, upisan san na listu za ugradnju veštačkog kolena, juče u KBC Bežanijska Kosa.
Da se vratim na žilavu rutinu. Pokušavam, od kako sam postao svestan svakodnevne rutine, da je zaobiđem, prevarim, ne dozvolim joj da mnome vlada, bar ne u svakom trenutku. Ujutro, zapalim cigaretu ali ne povučem dim dok ne gicnem gutljaj kafe, kada izađem napolje, menjam puteve ili staze kojima se uobičajeno krećem, iako mi se puši, ne zapalim dok ne obavim to po šta sam krenuo i ne sednem u kafić. I njih sam počeo da menjam. Danas u jedan, sutra odem na splav, prekosutra u neki u gradu. Počinjem da jedem iz drugačijeg tanjira, više ne uzimam omiljene mi kašike i viljuške ili vrlo retko.
U rutinu ne računam moj način čitanja knjiga: Legnem na leđa, ako čitam levu stranu, knjigu držim desnom rukom i obratno. To mi je navika još iz detinjstva, pokušavao sam da sednem u fotelju i čitam ali jok brate, ne prija mi.
I tako, rutina i ja se varakamo, lažemo jedno drugo, izvrdavamo ali posle nekog vremena, shvatam da mi rutina u mnogim trenucima i situacijama, čak pomaže, lakše i jednostavnije rešavam raznorazne stvari iako i tada pokušavam da je zaobiđem koliko mogu.