epidemiji, vanrednom stanju, ustavnosti, zakonitosti, nezavisnosti, kršenju pravila o izolaciji i ljudskih prava.
Hvala domaćinu (gost bloger: ecce-florian) koji mi je omogućio da na ovom postu, i pored uvažavanja složenosti situacije, broja do sada otkrivenih zaraženih lica i činjenice da je danas preminuo i prvi oboleli od virusa, pokrenem raspravu o nekim od pitanja koja su gore navedena.
Kako se stavovi razlikuju pokušaću da samo u okviru svake od gornjih tema navedem, pored zvaničnih koji su pretpostavljam svima poznati, i neke od drugačijih stavova (sa linkom, ukoliko je elaboracija opširnija), a da raspravu ostavim otvorenom.
Činim ovo u nadi da bi se trenutno stanje moglo još bolje urediti u skladu sa pozitivnim propisima a sa minimumom nužnih, opravdanih i neophodnih ograničavanja prava građana u javnom interesu kako bi se život u narednom period učinio što snošljivijim i epidemija-pandemija zaustavila.
Epidemija – epidemija je tek juče bila formalno proglašena. Vesna Rakić Vodinelić iznosi da se do proglašenja epidemije “postavlja pitanje primene Krivičnog zakonika u ovim slučajevima* (krivični progon za “krivična dela širenja lažnih vesti i izazivanja panike”. I imamo krivično delo kršenja zabrane izolacije u slučaju velikih epidemija). Radi se o do sada par stotina procesuiranih lica.
Ustavnost i zakonitost – sporna pitanja sistematski su izložena u ovom tekstu, a tu su dati linkovi i na odgovor blogera Šabića premijerki Brnabić.
Nezavisnost – korišćenje nedovoljne nezavisnosti tužilaštva na koje je ukazivala venecijanska komisija još 2013. da bi radom istog upravljalo posredno ministarstvo pravde (videti preporuku ministarstva). Posebno brine da je preporuka u delu koji navodi:
“Ministarstvo pravde dalo je preporuku i Republičkom javnom tužiocu, da u slučaju nepostupanja po navedenim uputstvima podnese disciplinsku prijavu protiv nadležnog javnog tužioca, odnosno zamenika javnog tužioca.”
u direktnoj suprotnosti sa odlukom Evropskog suda za ljudska prava, presuda Kolev protiv Bugarske, po čijem shvatanju nezavisno delovanje tužilaca, “mora da bude u svim aspektima branjeno i to ne samo od izvršne i zakonodavne vlasti, već i od upliva sudova, kao i od proizvoljnog mešanja nadređenih tužilaca u rad nižih tužilaca,” a koja odluka je poznata ili bi morala biti poznata kako Republičkom javnom tužiocu tako i Ministarstvu pravde.
Kršenja ljudskih prava - pitanje: kada ograničenje ljudskih prava (i kojih) u javnom interesu prevazilazi nužnu opravdanost (pitanje npr. zaštite života i zdravlja starijih od 65 odnosno 70 godina zabranom kretanja, odnosno razgraničenje javnog I ličnog interesa).
O ovom pitanje npr. kao mogući stav dajem stav Katarine Golubović ispred YUCOM-a, da je besmisleno donositi generalne ocene “Ukoliko je ograničenje, koje preduzimaju državni organi, takvo da nije u javnom interesu i da prekoračuje određenu opravdanost u datom slučaju, onda možemo govoriti ne više o zaštiti javnog interesa nego o kršenju ljudskog prava pojedinca. Ali svaki slučaj moramo zasebno posmatrati i svaka generalna ocena u ovom trenutku bila bi besmislena.”
Posebna grupa bi se odnosila na pitanja korišćenja praćenja kretanja potencijalno zaraženih vlasnika mobilnih telefona u Srbiji za koje je predsednik Vučić izjavio da se čine (Vrhovni sud Izraela je npr odobrio rok do 19. marta da parlament formira odbor koji će pratiti rad Šin bet-a. U USA se trenutno još uvek pažljivo razmatraju ove mogućnosti od strane Gugla , fb….).
Izvolite
Dodajte – otvorite i druga pitnja u ovom kontekstu, kao i vaše stavove.