Društvo| Hobi| Porodica| Zabava

Prsten gospođe Sofije

mariopan RSS / 04.04.2021. u 20:58

Inspektor Marković je pogledao na sat i pomislio da možda ima šanse da stigne kući na vreme ako telefon ne zazvoni do kraja radnog vremena. I baš tada je zazvonio, ne sluzbeni nego njegov privatni mobilni. Zabrinuo se kad je video da ga zove majka a ona ga nikad nije zvala dok je na poslu. Javio se  i dok su se kolege utišavale mogao je da čuje da njegova majka javlja da je neko umro.

"Ko je umro" - svi su se utišali dok on nije dao znak da se opuste....."mama, normalno je da umre stara osoba....ne, ne bagatelišem .....koga će da spali? Aaaa, misliš kremira? Pa to je normalno, to se radi. Što ste se vi spremii za klasičnu sahranu pa vam se ovo ne sviđa  nije razlog da prijaviš sumnjivu smrt. Da se razumemo, prijave sumnjivih smrti se rade ovde u stanici samo sa dokazima zašto se sumnja, ne tako da pozoveš sina inspektora pa to "prijaviš. Jesmo se razumeli? Ćao i tebi"!

 Svi su skinuli osmeh sa lica i nastavili da rade. Petnaest minuta pred kraj radnog vremena pozvao je dežurni sa prijavnice i rekao da jedna starija gospođa hoće da prijavi sumnjivu smrt, ali neće onog Markovića jer on ne shvata ozbiljno njene reči već drugog inspektora" . Svi su to čuli jer je spikerfon bio uključen i Marković samo raširi ruke od nemoći a mlađem inspektoru Laziću mahnu da krene za njim.

"Ja sam ovde glavni inspektor"   reče Marković ikao da ubeđuje sebe i Lazić se odmah uozbilji  mada su mu oči i dalje sijale smehom.. Na putu do kancelarije smejuljio se hodnikom a kada su ušli u sobu gde je sedela gospođa Marković on je bio sušta ljubaznost, i  pun poštovanja i  saučešća. 

"Posle ću da ga pitam o tome" pomisli Marković i sede na fotelju bliže majci ali ona ga je ignorisala i gledala samo u Lazića.

"Umrla je naša komšinica sa četvrtog sprata, Sofija Jovanović, osamdeset i neku godinu je imala. Bila je zdrava i vitalna, sama u kupovinu, kod lekara...sve do skoro kada joj je došla jedna medicinska sestra, navodno negovateljica, i od tada, to je oko pola godine, njeno zdravlje je naglo popustilo. Propala je,  pala u krevet u zadnja dva meseca i umrla. Nije ovo prijava zato što smo se mi komšije spremali da odemo na sahranu i očekivali normalnu nego zato što je ona sebi takvu sahranu i platila, unapred, neko "cvetno" ime te pogrebne firme....i mesto kupila i spomenik stavila sa već uklesanim imenom jer nije imala dece, nikoga, sve je to sama uradila a sada ova mlada negovateljica hoće da je spali! A znate i sami da se tako uništavaju tragovi? I ako odmah ne reagujete biće to sutra i obavljeno, objavila je na tabli."

 "Malo je tanko za istragu, ima li još nešto ozbiljnije"? - oprezno upita Lazić. 

 "Naravno, umalo da zaboravim. Samo dvaput sam bila u njenom stanu, prvi put da se bar upoznamo ali bila je uzdržana, ne neljubazna nego sam videla da ne želi posete. Sela sam bar malo i vidim nešto vrlo čudno. Nosila je mnogo nakita, teškog  zlatnog nakita kakav se ne nosi danju ni kad si u kućnoj haljini, kao što je ona tada bila. Imala je debelu zlatnu ogrlicu sa medaljonom, široku narukvicu i taj prsten, veliki i tako sjajan da sam se pitala odakle skromnoj učiteljici takav nakit? Onda pomislim da ga je možda dobila, nasledila, pa kad već nema priliku da ga nosi neka je, neka uživa u svojoj kući je. Stan joj je ogroman, to su dva spojena stana. Prvi je kupila na kredit kao svi mi a drugi za gotovinu kada se prodavao i spojila sve to. I sada je tamo takav nameštaj i takvi predmeti kakve sam samo u muzeju videla ili u kakvom dvorcu.

Taj prsten sada nosi ona devojka, videla sam ga jutros na njenoj ruci kad smo se mimoišle."

Inspektor Marković pogleda Lazića i reče: "dobro mama, ovo je sada već nešto. Moj kolega je odličan inspektor i radićemo na tome zajedno samo te molim, pošto je ovo sad zvanično istraga, da nikom ništa ne govoriš jer ćeš ugroziti istragu". Napravila je pokret kao da zajljučava usta i krenula kući zadovoljna. Sin je zaustavio da bi je odvezao do kuće jer je  i sam krenuo, ionako je bio  kraj radnog vremena....... ali nije otišao kući.

Čim je majka ušla u svoj stan popeo se stepenicama na četvrti sprat  i zazvonio na vrata na kojima je pisalo "Jovanović" a pored toga na sveže zalepljenoj pločici " Ristić".  Otvarila mu je mlada žena, oko tridesete mozda malo više, u trenerci i patikama....i onim prstenom na ruci. Kada se predstavio i rekao da vodi zvaničnu istragu o sumnjivoj smrti zamolio je da sutra u devet ujutru dode u stanicu i da izjavu, što je ona mirno prihvatila i rekla da će doći. On je još dodao da bi trebalo da odloži sahranu jer će telo preuzeti patolozi i da će dozvolu za sahranu dobiti kasnije, posle njihove istrage. Rekla je da je to u redu i zatvorila vrata.

 Čim je izašao zvao je Lazića sa uputstvima: "Ti sutra pravo u taj dom za stare gde je  Ristićeva radila, sve pitaj, da li je bilo više smrti, moramo ovo široko da gledamo, pazi kad je već svoje ime stavila na vrata stana....stvaaaarno..." Lazić se samo prekrsti "nije se ni ohladila".  Marković je zapazio obaveštenje o kremaciji sa zaglavljem pogrebne firme i rekao Laziću da hitno pošalje istražitelje da obezbede telo dok ne stigne patolog  da ga ne bi u toku pripreme za kremaciju kontaminirali. Tek tada je otišao kući.

Sutradan u devet ujutru u njegovu kancelariju je usla gđica Ristić u farmerkama, patikama i majci, sa ranac torbom na leđima i onim prstenom na  ruci koji se sa njenim stajlingom uopšte nije slagao ali nju nije bilo briga. Rekla je da je posao napustila jer joj je lakše da neguje jednu osobu nego deset.

"To je vaš prsten" - upitao je.

"Moj je. Dobila sam ga od moje bake" ....."kako bezočno laže ni da trepne" pomisli Marković.

"I stan je Vaš, već ste i ime stavili na vrata a pokojnica se nije ni ohladila. Zašto krenirate telo kad je gospođa Jovanović sebi uplatila klasicnu, versku sahranu i ija mesto  na groblju?"

Tu se prvi put zbunila, reče da to nije znala, ali ako je tako kad vrate telo možda će je tako i sahraniti. 

"Da, stan je moj, biće i zvanično čim se završi sahrana i prođe proceduru, a njeno ime sam ostavila do posle sahrane, baš iz poštovanja. Ona je htela da ga odmah skinem, još pre dva meseca kada smo sve to regulisali po zakonu."

"Koji advokat je radio ugovore ili testament, gde možemo nešto o tome da saznamo? 

"Kancelarija advokata Filipovića" reče ona i diže se da krene..."ako budete imali još pitanja biću u svom stanu na istoj adresi gde ste me našli".

"Ovo je čudo kako je drska"  pomisli inspektor  i pozva Lazića: "Znaš koji advokat joj je radio ugovore i testament? Filipović. Znači bez sudskog naloga ne vredi da idemo kod njih ali i znači  da, koliko znam,  oni ne bi sastavili ugovore koji nisu po zakonu. Mrka kapa za našu istragu. Sta si saznao u domu za stare?"

"Radila je kod njih šest godina, ozbiljna, pedantna, odgovorna....i ako želi posao čekaju je".

Marković se počeša po glavi, sva vrata koja otvori zatvaraju se sama. Uzdao se u patologa a ko zna šta će još iskrsnuti, istraga je tek počela.

Patolog je još radio pa su odlučili da uzmu sudski nalog i odu kod advokata Filipovića, možda će tamo nešto saznati. Najavili su se telefonom i razgovor im je zakazan za popodne što su oba nestrpljivo čekala.

Stari Filipović je sedeo u fotelji sa strane a mladi Filipović, njegov unuk kojim se ponosio je dočekao inspektore i izvadio veliku fasciklu. Prvo je pogledao nalog od sudije i dodao ga  dedi, pa kad je on klimnuo glavom počeo da čita i pokazuje jedan po jedan papir. Imali su sve,  nalaze doktora da je gđa Sofija zdrave pameti i prisebna i da je u stanju da razume svaki ugovor, uciteljica po obrazovanju, da svojom voljom i potpisom potvrđuje......itd....i videli su da tu nema razloga za istragu samo nikako nisu mogli da shvate zašto bi stara, očigledno bogata zena, sve ostavila nepiznatoj negovateljici? Stariji Filipović reče da ako imaju nalog od suda može i to da im razjasni a do tada ništa.

Patolog im je javio da ništa ne ukazuje na neprirodnu smrt, umrla je prirodnom smrću i dozvoliće sahranu.

Poslednja nada da reše zagonetku bio im je novi sudski nalog, uz koji mogu da vide i zapis sudskog zapisničara koji je diktirala i potpisala sama Sofija Jovanović, uz nekoliko svedoka i advokata. Nije se mnogo nadao ali kada su sudiji  ispričali  sve detalje istrage brzo su ga  dobili.

 U kancelariji advokata bio je samo stari Filipović. Sedeo je u ogromnoj fotelji i mrko ih gledao a onda uzdahnuo: "Gospodo, moram da vas zamolim da ovo što budete pročitali ostane u ova četiri zida. Dovoljna mi je samo  Vaša časna reč. Nije potrebno da se ova priča širi, kad sve pročitate znaćete zašto. 

 Izjavu dala i potpisala Sofija Jovanović, rođena taditad....

Majka mi je umrla na porođaju a brat je poživeo samo dan, tako da sam odrastala sama,  sa ocem. On je bio državni sluzbenik kako su mene učili da se to zove. Pamtim kako je noću kasno dolazio, zakrvavljenim očima buljio u neku tačku, pijan i besan, i kako sam se krila pod jorganom praveći se da spavam, da se ne bi setio da me ima. Malo sam ga i viđala, uvek je radio a posle rata je nestao pa sam dospela u sirotište za ratnu siročad gde sam ga skoro potpuno zaboravila. 

Srela sam ga jedini put u žuvotu kada sam bila već verena, radila kao učiteljica i planirala udaju i brak, decu. Neko me je na ulici pozvao imenom i videla sam starog, bolesnog čoveka, i da me nije imenom pozvao ne bih ga prepoznala. Bio je sasvim propao, pocrneo u licu i skoro na umoru od tuberkuloze. Rekao mi je da mora nešto da mi pokaže, da je nešto spremio za mene, za budućnost. Naježila sam se od tih očiju, bile su grozničave, nije mi bilo dobro i nisam bila pri sebi ali on je i dalje pričao kako me je pratio, zna gde radim, da imam verenika i da ću se uskoro udati....pa baš zato što sada mogu da razumem i zato što je to baš za mene spremio moram sa njim da pođem do sela gde je odrastao, do kuće njegovog oca a mog dede, da mi tamo pokaže šta ima za mene, za moju buduću decu, da nam se loza ne ugasi.

Dedina kuća je bila srušena i zarasla u korov. Gazili smo visoku travu do zapadnog ugla i tu je stao, trupmuo nogama i rekao da tu treba da kopam, da tu na oko metar dubine ima jedna kutija i u njoj za mene i moju decu....buncao je u bunilu...a onda je pokazao obližnje brdo i zarušen ulaz u vinski podrum. To je on zarušio bombon da se misli kako je podrum zarušen i opasan, ali nije. U zadnjem delu postoji lažni zid i kada ga srušim i tu ima mnogo toga što je spremio za mene. Buncao je i ništa ga nisam slušala samo sam htela da se vratim kući i da mi ne umre pred očima. U kolima koje mu je neko pozajmio sve vreme je pričao da nikom ne verujem i da je sve što je radio bilo za mene.....nikad ga više nisam videla.

Noć sam provela u bunilu a ujutru kupila ašov i otišla nazad, da vidim šta je on to tamo sakrio. Kopajući duboko, kako je rekao, iskopam kutiju punu nakita i zlata, satova, bisera...i uvijem je u ćebe u kolima. Kada sam htela već da krenem vidim seljaka kako mi dolazi u susret i tera ovce ka meni. Stanem da ga propustim a on stane da se malo razgovara. Pita me da li nekog tražim, vidi da sam iz Beograda. Slažem da gledam tu kuću i imanje, možda ću da kupim? On me čudno pogleda i kaže "pa da, vi to zato ne znate što niste odavde. Ovo je kuća onog krvnika koji je narod u logore slao a onog fabrikanta Majstorivića i celu mu porodicu, do kolevke, sve streljao i onda im kuću opljačkao. Bilo je suđenje posle rata, svedočile komšije, kažu da je jedno dete od tih Majstorovića preteklo, igralo se kod komšija, a onaj skot pobegao, niko ga nije našao pa je osuđen u odsustvu. Nemojte vi ovde ništa kupovati mrtvi će kad tad da dođu po svoje."

Slušala sam ga ali ga čula nisam koliko mi je bubnjalo u glavi. I za to zlato sam htela da  pitam oca kada ga nađem  ali ga više nikad nisam videla. Tragala sam za tim detetom, čitala sudske spise i na jednoj vidim mog oca u uniformi, takvog ga se i ja sećam. I čitam kako su komšije tu devojčicu sakrile kod sebe i da tri dana nisu izlazili koliko je trajala pljačka kuće Majstorovića, i da su tek četvrti dan smeli da odu i vide šta se tamo desilo. Vrata su bila razvaljena a kuća poharana, sve odneto. Na podu lete papiri istreseni iz fioka, krštenice, venčani list, slike sa venčanja, slike dece, porodice, tapije za imovinu....sve izgaženo i pocepano. Pokupili su to sve u jednu kutiju i čuvali za to dete, sav njen život je tu stao. I pričali su joj o njenima, sve su joj pričali da bi znala. Kada se rat završio morali su da je daju u sirotište jer ni oni nisu ništa imali. Ponela je tu kutiju. Kasnije je više nikad nisu videli.

To veče sam pozvala verenika i razvrgla zaruke. Nikad se neću udati ni imati decu, od nas lozabne treba da ostane, treba je zatrti i ja ću da je zatrem.  Tragala sam desetak godina za onom devojčicom ali je nikad nisam našla.

Kupila sam ovaj stan i onaj do njega da imam gde da smestim nameštaj, lustere, klavir, kristal i srebrninu koju sam našla u onom bunkeru od vinskog podruma a da može da stoji tako lepo kako bi ti Majstorovići hteli, i  nastavila da ih pozivam da dođu po svoje, onako kako reče onaj seljak. U glavi mi je stalno zvonio glas mog oca kako govori da je sve to radi mene i mog poroda uradio, a zatro je tuđ rod i porod. Moju kaznu sam sama odredila, nije bilo suđenja ni milosti. 

Svaki dan sam, kad dođem sa posla, na sebe stavljala onaj nakit, tešku ogrlicu, široku narkvicu i prsten, kao što se robovima stavljaju bukagije. Svako veče sam legala u krevet koju je stari Majstorović kupio svojoj kćeri za miraz, krevet u kome je mlada nevesta  rodila decu koju je moj otac pobio. Iz njihovih tanjira sam svaki dan kusala gorku čorbu da ih nikad ne zaboravim.  

Sve dok jednog dana na moja vrata nije došla unuka one devojčice......i kao da su došli svi oni mrtvi po svoje. I 

Dobrodošli su samo sam ih predugo čekala. 

Nadam se da će mi Bog prostiti

Sofija Jovanović 

Svi su ćutali. Inspektor ustade i reče da mora napolje na vazduh, pozdravi se i ode.

Zazvonio je na vrata na četvrtom spratu. Otvorila mu je ćutke i pustila ga da uđe. Pokazala mu je sliku na kojoj je mladi venčani par iz prošlog veka a nevesta na slici nosi nakit i prsten na ruci koji se jasno vidi. 

"Moja baka je ta spasena devojčica. Ovo su njeni roditelji na venčanju, njih i njhivu decu su streljali dok su komšije krile moju baku. Te slike smo gledali celog zivota i znali celu istoriju ali nismo žalili, bilo je to ne povratilo se. živeli smo normalno, ja sam radila u staračkom domu sve dok jednom nisam videla sliku na kaseti jedne starice. Na slici je ona i druga žena sa ovim prstenom na ruci. Pitala sam  je ko je to sa njom na slici. Kaže,  jedna gospođa koju je  slucajno upoznala,  i povremeno se čuju telefonom.

Čula sam sebe kako pitam da li bi me preporučila da joj pomažem? I sve to pitam a ne znam ko to iz mene pita, čiji je to glas?  Sasvim i  obamrla nastavila sam  da radim. Do uveče sam imala njen broj i zakazan sastanak za sutra.

Nisam znala šta hoću ni šta ću uraditi.  Možda samo da je vidim i pitam odakle joj taj prsten?  Bila sam ljuta u početku, kada sam videla raskoš u kojoj živi ali sam brzo shvatila da ona troši samo svoju penziju i da me plaća od uštedevine. Da vrlo skromno živi. Nisam dugo izdržala, pokazala sam joj sliku na kojoj se vidi moja baka sa tim nakitom i prstenom na ruci.

Pozlilo joj je, uplašila sam se,  zvala sam  hitnu pomoć. Kad se osvestila počela je da skida taj nakit i da ga gura meni u ruke. Želela je da ga se oslobodi. nije bila pri sebi. Rekla mi je koliko je  tražila to dete, moju baku, i nije mogla da je nađe. Čuvala je te stvari i mučila sebe, verujući da će kad tad mrtvi doći po svoje i da ona to treba da im sačuva.  Kada je malo došla k sebi  sama je otišla kod advokata i sve uredila.  Ne  znam odakle joj snaga. Posle toga je legla u krevet i rešila da umre. Samo me je molila da ostanem sa njom do kraja.

Molim vas da ovo nikom ne pričate. Biće sahrana kakvu je želela, neka je ne pamte po tome.Namučila se bez ikakve svoje krivice. 

Bila  je  to lepa sahrana, došle su sve  komšije i prvi put je inspektor bio zadovoljan što je izgubio slučaj koji je toliko obećavao u početku. 

 



Komentari (62)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 23:36 04.04.2021

Prvi :)

Odavno nisam imao ovakvu priliku.
Bilo mi glupo da je propustim.







Vi ste pisali? Solidan trud ste uložili. Pročešljajte malo sintaksu i zareze, da vam to ne umanji plodove truda.
mariopan mariopan 05:51 05.04.2021

Re: Prvi :)

loader
Odavno nisam imao ovakvu priliku.
Bilo mi glupo da je propustim.






Vi ste pisali? Solidan trud ste uložili. Pročešljajte malo sintaksu i zareze, da vam to ne umanji plodove truda.


Za prvog



Već sam bila umorna jer kuckam po tabletu, komp mi je nešto kilav, i vidim da je trebalo da još jednom pregledam, vidim greške, malo možda brišem, skratim, malo bolje to uradim.....
Hvala na čitanju i tu je trebalo truda
mariopan mariopan 07:28 05.04.2021

Re: Prvi :)

Pročešljajte malo sintaksu i zareze, da vam to ne umanji plodove truda.

Ih, da je samo to. Čitam sad ponovo i smorila se, što bi rekla Dobrosavljevićka kao da mi je kokoška kljucala po tastaturi? Sve je samo nabacano. Kljucnula sam na "objavi" da mi ne izmakne ideja, a to je greška. Ovo bi trebalo da bude samo okvir za priču a ne priča, trebalo je sve izbrusiti pre objavojivanja jer mi se čini da ideja nije loša, samo je loše napisano?

Nemam sad vremena ali ću kasnije videti šta mogu da popravim.
solo solo 09:22 05.04.2021

Re: Prvi :)

kao da (mi) je kokoška kljucala po tastaturi?


Pa možda i jeste

Zezam se Mery, nego se lepo namestilo za ,,mošu,,

Onaj pjevčić što je prvi mi dao ideju.



Pravda za Čarlija!
mariopan mariopan 09:47 05.04.2021

Re: Prvi :)

Pravda za Čarlija!



Meni se to od dobrosavljevićke učinilo baš duhovito i taman zgodno da opiše ovo moje pisanije.
Kad pišem komentare pročitam to napisano, ispravim slovne greške, pogledam red reci u rečenici, da li ima smisla sta pišem.....a onda ovde samo nabacam i brže- bolje (vučićizam) klik na objavi. Sta mi bi?
Naložili me mangupi da pišem.

A moglo bi biti dobro ako je preradim, ideja mi se sviđa, samo kad je već objavljena rekoh da ne diram?
loader loader 22:19 05.04.2021

Re: Prvi :)

Nemam sad vremena

Opasna varka.
Logično: posle ga ima još manje!


bene_geserit bene_geserit 00:22 06.04.2021

Re: Prvi :)

Ovo bi trebalo da bude samo okvir za priču a ne priča

Misliš to je bila "prva ruka" što bi rekli u filmskom svetu za scenarija.
Meni je delovalo OK, ništa mi nije smetalo, nisi ti profi ti pisac da ga pickaš i trošiš vreme.
mariopan mariopan 08:02 06.04.2021

Re: Prvi :)

bene_geserit
Ovo bi trebalo da bude samo okvir za priču a ne priča

Misliš to je bila "prva ruka" što bi rekli u filmskom svetu za scenarija.
Meni je delovalo OK, ništa mi nije smetalo, nisi ti profi ti pisac da ga pickaš i trošiš vreme.

Filmski ga i zamišljam, a trebalo bi da onda, to što zamišljam a vi ne vidite slike u mojoj glavi - da umem da dočaram rečima. Trebalo bi a nisam to najbolje uradila. Moglo je bolje, jer jeste prva ruka, a to se ne objavljuje, to se kasnije brusi, negde se nađe i bolja reč za nešto, bolja recenica....ne pustiš sirovu priču u život da idleprša pa posle ne možeš da vratiš reči nazad jer one odu.

To ja vidim kao grešku, za nauk ubuduće ako opet podlegnem korona dosadi.
mariopan mariopan 08:10 06.04.2021

Re: Prvi :)

loader
Nemam sad vremena

Opasna varka.
Logično: posle ga ima još manje!




Da, baš tako.

Juče sam bila na ručku kod drugarice, ona je slavila Uskrs u nedelju sa porodicom ali je za ponedeljak pozvala nas dve drugarice na taj svečani ručak pa smo posedele do predveče. A onda mi je do sumraka komšija kosio travnjak. I njegov sinak je došao sa plastičnom kosilicom da pomogne tati. Pre toga je bio u izvidnici i rekao mi ozbiljno da je trava porasla i ide da kaže tati da treba da se kosi.
Dok su oni radili ja sam pravila brzinsku pitu sa jabukama od gotovih kora, da bar nešto poslužim.

Eto kako se vreme izmakne.,
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:20 06.04.2021

Re: Prvi :)

mariopan
bene_geserit
Ovo bi trebalo da bude samo okvir za priču a ne priča

Misliš to je bila "prva ruka" što bi rekli u filmskom svetu za scenarija.
Meni je delovalo OK, ništa mi nije smetalo, nisi ti profi ti pisac da ga pickaš i trošiš vreme.

Filmski ga i zamišljam, a trebalo bi da onda, to što zamišljam a vi ne vidite slike u mojoj glavi - da umem da dočaram rečima. Trebalo bi a nisam to najbolje uradila. Moglo je bolje, jer jeste prva ruka, a to se ne objavljuje, to se kasnije brusi, negde se nađe i bolja reč za nešto, bolja recenica....ne pustiš sirovu priču u život da idleprša pa posle ne možeš da vratiš reči nazad jer one odu.

To ja vidim kao grešku, za nauk ubuduće ako opet podlegnem korona dosadi.


Odlična je ništa joj ne fali, nemoj biti prestroga prema sebi.
mariopan mariopan 12:49 06.04.2021

Re: Prvi :)

apacherosepeacock
mariopan
bene_geserit
Ovo bi trebalo da bude samo okvir za priču a ne priča

Misliš to je bila "prva ruka" što bi rekli u filmskom svetu za scenarija.
Meni je delovalo OK, ništa mi nije smetalo, nisi ti profi ti pisac da ga pickaš i trošiš vreme.

Filmski ga i zamišljam, a trebalo bi da onda, to što zamišljam a vi ne vidite slike u mojoj glavi - da umem da dočaram rečima. Trebalo bi a nisam to najbolje uradila. Moglo je bolje, jer jeste prva ruka, a to se ne objavljuje, to se kasnije brusi, negde se nađe i bolja reč za nešto, bolja recenica....ne pustiš sirovu priču u život da idleprša pa posle ne možeš da vratiš reči nazad jer one odu.

To ja vidim kao grešku, za nauk ubuduće ako opet podlegnem korona dosadi.


Odlična je ništa joj ne fali, nemoj biti prestroga prema sebi.


Fala ti draga

To se ja glasno preslišavam šta treba ubuduće da radim ako se već otisnem u te vode. :)
haklberi_tom haklberi_tom 16:46 06.04.2021

Re: Prvi :)

mariopan
Pravda za Čarlija!



Meni se to od dobrosavljevićke učinilo baš duhovito i taman zgodno da opiše ovo moje pisanije.
Kad pišem komentare pročitam to napisano, ispravim slovne greške, pogledam red reci u rečenici, da li ima smisla sta pišem.....a onda ovde samo nabacam i brže- bolje (vučićizam) klik na objavi. Sta mi bi?
Naložili me mangupi da pišem.

A moglo bi biti dobro ako je preradim, ideja mi se sviđa, samo kad je već objavljena rekoh da ne diram?

Mariopan,
ti znaš koliko te ja volim.
No, bez obzira na to, ja ne mogu da pročitam tako dug uvod.
Ako bi bila ljubazna da u dve, najviše tri rečenice daš siže - kako bih i ja mogao da učestvujem u diskusiji.
mariopan mariopan 18:02 06.04.2021

Re: Prvi :)

haklberi_tom
mariopan
Pravda za Čarlija!



Meni se to od dobrosavljevićke učinilo baš duhovito i taman zgodno da opiše ovo moje pisanije.
Kad pišem komentare pročitam to napisano, ispravim slovne greške, pogledam red reci u rečenici, da li ima smisla sta pišem.....a onda ovde samo nabacam i brže- bolje (vučićizam) klik na objavi. Sta mi bi?
Naložili me mangupi da pišem.

A moglo bi biti dobro ako je preradim, ideja mi se sviđa, samo kad je već objavljena rekoh da ne diram?

Mariopan,
ti znaš koliko te ja volim.
No, bez obzira na to, ja ne mogu da pročitam tako dug uvod.
Ako bi bila ljubazna da u dve, najviše tri rečenice daš siže - kako bih i ja mogao da učestvujem u diskusiji.


Dragi Haklberi

Ovo je priča o penzionerki koja je umrla u dubokoj starosti. Komšije žele lepo da je isprate na onaj svet ali saznaju da je negovateljica koja je nju negovala nasledila svu njenu imovinu. Ona, negovateljica, na ruci čak nosi prsten te gospođe Sofije, a saznaju i da će je kremirati umesto sahrane. To je jednu od komšinica te gospođe Sofije toliko šokiralo da je posumnjala da je u pitanju zločin i to prijavila policiji, gde slučajno njen sin radi kao insprektor.

Inspektor pokreće istragu i sve liči da je u pitanju koristoljublje iako za zločin nema dokaza, ali se ispostavi da ni to nije tako.

Ta pokojnica je ćerka jednog ratnog zločinca koja nije znala šta je njen otac radio u ratu. Kada je saznala našla je ono što je on opljačkao od svojih žrtava i pokušavala da se iskupi za taj očev greh, tražila je jednu preživelu devojčicu čije je sve članove porodice pobio njen otac. Nije ih našla pa je tako sebe mučila krivicom koja i nije njena, to joj je njen otac natovario govoreći joj da je zbog nje to sve i učinio. Ona je tada na sebe prebacila njegovu krivicu i okajavala taj greh.

Na kraju je, slučajno, unuka one preživele devojčice nju našla tako što je prepoznala prsten na jednoj fotografiji, pronašla je i nju i, mada je u početku bila povređena shvatila je da ta ćerka zločinca sve vreme sebe kaznjava za nešto što ona nije učinila i nikako ne može biti kriva. Ostala je uz nju do kraja.

To je cela priča.

Edit

Ti ne možeš kad je dugačko a ja ne umem kraće bas smo se našli. Ne znam da li ti ovo pomaže ali vidim da imam falinku, ništa ja ne umem u tri recenice.

solo solo 18:20 06.04.2021

Re: Mother Mary

Ovo je priča o penzionerki koja je umrla u dubokoj starosti. Komšije žele lepo da je isprate na onaj svet ali saznaju da je negovateljica koja je nju negovala nasledila svu njenu imovinu. Ona, negovateljica, na ruci čak nosi prsten te gospođe Sofije, a saznaju i da će je kremirati umesto sahrane. To je jednu od komšinica te gospođe Sofije toliko šokiralo da je posumnjala da je u pitanju zločin i to prijavila policiji, gde slučajno njen sin radi kao insprektor.

Inspektor pokreće istragu i sve liči da je u pitanju koristoljublje iako za zločin nema dokaza, ali se ispostavi da ni to nije tako.

Ta pokojnica je ćerka jednog ratnog zločinca koja nije znala šta je njen otac radio u ratu. Kada je saznala našla je ono što je on opljačkao od svojih žrtava i pokušavala da se iskupi za taj očev greh, tražila je jednu preživelu devojčicu čije je sve članove porodice pobio njen otac. Nije ih našla pa je tako sebe mučila krivicom koja i nije njena, to joj je njen otac natovario govoreći joj da je zbog nje to sve i učinio. Ona je tada na sebe prebacila njegovu krivicu i okajavala taj greh.

Na kraju je, slučajno, unuka one preživele devojčice nju našla tako što je prepoznala prsten na jednoj fotografiji, pronašla je i nju i, mada je u početku bila povređena shvatila je da ta ćerka zločinca sve vreme sebe kaznjava za nešto što ona nije učinila i nikako ne može biti kriva. Ostala je uz nju do kraja.


Bože kako je ovo suhoparno i kratko,bez ukrasa, minijatura i stilskih figura. Daj širu verziju Mary.

Onako ,,čaršafovski,, kako samo ,,on,, to zna (da ga ne imentujem i nako će oma da se narajca na mene).



principessa_etrusca principessa_etrusca 19:00 06.04.2021

Re: Mother Mary

Чудни су путеви Господњи.

На данашњи дан је 1941. бомбардован Београд, а бомбардовањем је командовао генерал Александар Лер (рођен у Турну-Северину, а школован у Панчеву). У бомбардовању је погинуло преко 6.000 људи и по његовој изричитој наредби је уништена зграда Народне библиотеке. У току рата је био немачки командант за цео југоисток. Југословенској армији се предао на дан завршетка рата, а стрељан је у Београду 1947.

Његова унука Сибила Лер, данас православна монахиња Јована, живи у манастиру Соко код Љубовије.

ЛИНК
haklberi_tom haklberi_tom 19:15 06.04.2021

Re: Prvi :)

mariopan
haklberi_tom
mariopan
Pravda za Čarlija!



Meni se to od dobrosavljevićke učinilo baš duhovito i taman zgodno da opiše ovo moje pisanije.
Kad pišem komentare pročitam to napisano, ispravim slovne greške, pogledam red reci u rečenici, da li ima smisla sta pišem.....a onda ovde samo nabacam i brže- bolje (vučićizam) klik na objavi. Sta mi bi?
Naložili me mangupi da pišem.

A moglo bi biti dobro ako je preradim, ideja mi se sviđa, samo kad je već objavljena rekoh da ne diram?

Mariopan,
ti znaš koliko te ja volim.
No, bez obzira na to, ja ne mogu da pročitam tako dug uvod.
Ako bi bila ljubazna da u dve, najviše tri rečenice daš siže - kako bih i ja mogao da učestvujem u diskusiji.


Dragi Haklberi

Ovo je priča o penzionerki koja je umrla u dubokoj starosti. Komšije žele lepo da je isprate na onaj svet ali saznaju da je negovateljica koja je nju negovala nasledila svu njenu imovinu. Ona, negovateljica, na ruci čak nosi prsten te gospođe Sofije, a saznaju i da će je kremirati umesto sahrane. To je jednu od komšinica te gospođe Sofije toliko šokiralo da je posumnjala da je u pitanju zločin i to prijavila policiji, gde slučajno njen sin radi kao insprektor.

Inspektor pokreće istragu i sve liči da je u pitanju koristoljublje iako za zločin nema dokaza, ali se ispostavi da ni to nije tako.

Ta pokojnica je ćerka jednog ratnog zločinca koja nije znala šta je njen otac radio u ratu. Kada je saznala našla je ono što je on opljačkao od svojih žrtava i pokušavala da se iskupi za taj očev greh, tražila je jednu preživelu devojčicu čije je sve članove porodice pobio njen otac. Nije ih našla pa je tako sebe mučila krivicom koja i nije njena, to joj je njen otac natovario govoreći joj da je zbog nje to sve i učinio. Ona je tada na sebe prebacila njegovu krivicu i okajavala taj greh.

Na kraju je, slučajno, unuka one preživele devojčice nju našla tako što je prepoznala prsten na jednoj fotografiji, pronašla je i nju i, mada je u početku bila povređena shvatila je da ta ćerka zločinca sve vreme sebe kaznjava za nešto što ona nije učinila i nikako ne može biti kriva. Ostala je uz nju do kraja.

To je cela priča.

Edit

Ti ne možeš kad je dugačko a ja ne umem kraće bas smo se našli. Ne znam da li ti ovo pomaže ali vidim da imam falinku, ništa ja ne umem u tri recenice.


Fala leeepo!
Ne žalim što nisam pročitao.
Jer - ne volim sumorne teme.
Lepo bi bilo da pišeš o nečem manje sumornom.
mariopan mariopan 19:17 06.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Чудни су путеви Господњи.

На данашњи дан је 1941. бомбардован Београд, а бомбардовањем је командовао генерал Александар Лер (рођен у Турну-Северину, а школован у Панчеву). У бомбардовању је погинуло преко 6.000 људи и по његовој изричитој наредби је уништена зграда Народне библиотеке. У току рата је био немачки командант за цео југоисток. Југословенској армији се предао на дан завршетка рата, а стрељан је у Београду 1947.

Његова унука Сибила Лер, данас православна монахиња Јована, живи у манастиру Соко код Љубовије.

ЛИНК


Nisam to znala.

Ne bih da vučem paralele sa ovim što pišem ali.......ima li nekog ovde neka se javi, kucne triput ili tako nešto?
haklberi_tom haklberi_tom 19:17 06.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Чудни су путеви Господњи.

На данашњи дан је 1941. бомбардован Београд, а бомбардовањем је командовао генерал Александар Лер (рођен у Турну-Северину, а школован у Панчеву). У бомбардовању је погинуло преко 6.000 људи и по његовој изричитој наредби је уништена зграда Народне библиотеке. У току рата је био немачки командант за цео југоисток. Југословенској армији се предао на дан завршетка рата, а стрељан је у Београду 1947.

Његова унука Сибила Лер, данас православна монахиња Јована, живи у манастиру Соко код Љубовије.

ЛИНК

Da!
Zaista su čudni putevi!

Sibila Ler ne sme da odgovara za (zlo)dela svog roditelja.
I ne samo ona, nego niko.
Jer - niko nije mogao da bira ko će mu biti roditelji.
mariopan mariopan 19:18 06.04.2021

Re: Mother Mary

Bože kako je ovo suhoparno i kratko,bez ukrasa, minijatura i stilskih figura. Daj širu verziju Mary.


mariopan mariopan 19:26 06.04.2021

Re: Mother Mary

haklberi_tom
principessa_etrusca
Чудни су путеви Господњи.

На данашњи дан је 1941. бомбардован Београд, а бомбардовањем је командовао генерал Александар Лер (рођен у Турну-Северину, а школован у Панчеву). У бомбардовању је погинуло преко 6.000 људи и по његовој изричитој наредби је уништена зграда Народне библиотеке. У току рата је био немачки командант за цео југоисток. Југословенској армији се предао на дан завршетка рата, а стрељан је у Београду 1947.

Његова унука Сибила Лер, данас православна монахиња Јована, живи у манастиру Соко код Љубовије.

ЛИНК

Da!
Zaista su čudni putevi!

Sibila Ler ne sme da odgovara za (zlo)dela svog roditelja.
I ne samo ona, nego niko.
Jer - niko nije mogao da bira ko će mu biti roditelji.

Tako je, deca nisu odgovorna za ono što čine roditelji.
Upravo to pišem u ovoj priči.

Niko ne misli drugačije samo svojom sudbinom liči na moju junakinju koja je isto potomak zlocinca, ništa drugo.
principessa_etrusca principessa_etrusca 19:29 06.04.2021

Re: Mother Mary

Sibila Ler ne sme da odgovara za (zlo)dela svog roditelja.

Мати Јована:
Иако сви знају да сам, ни крива ни дужна, потомак немачког генерала Александра Лера, за протекле три деценије, колико сам монахиња, никада у Србији нисам доживела никакву непријатност. Нико ме није ни попреко погледао нити ми је упутио било какву ружну реч. Пре бих рекла да осећам неку додатну топлину и срдачност у опхођењу, као да овај народ велике душе и срца, на дискретан начин жели да каже: Ма знамо ми да ти ниси ништа крива, осећај се слободно. Ми те волимо!

mariopan mariopan 19:32 06.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Sibila Ler ne sme da odgovara za (zlo)dela svog roditelja.

Мати Јована:
Иако сви знају да сам, ни крива ни дужна, потомак немачког генерала Александра Лера, за протекле три деценије, колико сам монахиња, никада у Србији нисам доживела никакву непријатност. Нико ме није ни попреко погледао нити ми је упутио било какву ружну реч. Пре бих рекла да осећам неку додатну топлину и срдачност у опхођењу, као да овај народ велике душе и срца, на дискретан начин жели да каже: Ма знамо ми да ти ниси ништа крива, осећај се слободно. Ми те волимо!


Hvala ti za ovo, baš me dirnulo.
haklberi_tom haklberi_tom 19:33 06.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Sibila Ler ne sme da odgovara za (zlo)dela svog roditelja.

Мати Јована:
Иако сви знају да сам, ни крива ни дужна, потомак немачког генерала Александра Лера, за протекле три деценије, колико сам монахиња, никада у Србији нисам доживела никакву непријатност. Нико ме није ни попреко погледао нити ми је упутио било какву ружну реч. Пре бих рекла да осећам неку додатну топлину и срдачност у опхођењу, као да овај народ велике душе и срца, на дискретан начин жели да каже: Ма знамо ми да ти ниси ништа крива, осећај се слободно. Ми те волимо!


Lepo!
principessa_etrusca principessa_etrusca 19:36 06.04.2021

Re: Mother Mary

Hvala ti za ovo, baš me dirnulo.

Да, цела њена прича је дирљива. (Горе је линк на интервју, вреди га прочитати.)
mariopan mariopan 19:51 06.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Hvala ti za ovo, baš me dirnulo.

Да, цела њена прича је дирљива. (Горе је линк на интервју, вреди га прочитати.)

Da, upravo sam to čitala. Divna je kao osoba i pametna, svoju bit vezuje za duhovnu domovinu, Srbiju. Drago mi je što sam to pročitala.
principessa_etrusca principessa_etrusca 21:13 06.04.2021

Re: Mother Mary

Da, upravo sam to čitala. Divna je kao osoba i pametna, svoju bit vezuje za duhovnu domovinu, Srbiju. Drago mi je što sam to pročitala.

Извући ћу за Чарлија део о беседи о Србима:

Рођена сам у старој и угледној немачкој аристократској породици Лер, која припада протестантској евангелистичкој цркви. Мој надлежни свештеник и први вероучитељ био је ученик и поштовалац чувеног пастора Фридриха Гизнедорфа из Евенбурга код Оснабрика, који је, непосредно после рата, у мају 1945. године, изговорио чувену беседу о Србима.

Од њега сам слушала о једном народу који је у Другом светском рату извојевао највећу победу: „Победу душе, победу срца и поштовања, победу мира и хришћанске љубави.“ Јер, кад је рат завршен и кад су пукле логорске жице, на немачкој земљи се нашло 5.000 живих српских костура. Сви су очекивали њихов оправдани гнев и освету, јер су немачки војници у њиховој земљи убијали сто Срба за једног немачког војника.

То се није десило. Напротив, они су миловали немачку децу, давали им бомбоне, разговарали са Немцима као са својом браћом…

Тек тада је, каже мати Јована, свима постало јасно зашто је велики Гете учио српски језик, зашто је с толиком љубављу и поштовањем примао и подржавао Вука Караџића, и зашто је Бизмарку последња реч на самртничкој постељи била: „Србија“.

– Наш пастор нам је говорио о српским јуначким епским песмама као највећем културном благу Европе и света – прича наша саговорница. – Више их је препричавао и скретао пажњу на то да су оне непреводиве и да се једино могу разумети на српском језику. Саветовао нам је да учимо српски језик, како бисмо се уверили у ту својеврсну чаролију уметности пред чијом лепотом се до земље поклонио вајмарски геније.

Мати Јована каже да је то у њој родило жељу да упозна „тај мали велики народ и да се приближи његовом духу и култури“. У манастиру Химелстиру код Хилдесхајма први пут је ушла у православну цркву и присуствовала светој литургији, коју је тада служио владика Лаврентије, тадашњи српски епископ за Западну Европу и Аустралију.
tess1 tess1 06:35 07.04.2021

Re: Prvi :)

Pročešljajte malo sintaksu i zareze, da vam to ne umanji plodove truda.

Прича је добра баш овако не могу рећи несавршена него овако неукрашена као добру торту кад направиш из првог покушаја први пут и само још да стави глазуру, поравна, украси, то су финесе, оно што је у самој причи без корекције, њен састав, по мјери све, видимо одмах.. и процес писања или мисли читајући, одмотава се брзо и занимљиво, и да јој иде од руке рекла бих сиже и радњом збијено и сведено писање информативног стила нпр фељтонског, или као новински исјечци (од једног настаје књига и није страно човјеку), некад су биле не сјећам се гдје, овдје сам видјела у новинама, кратке крими приче па ил наредне седмице ил на последњој страни (не знам јел исправно задња?) наопако написано међу рјешењима ребуса, укрштеница, и ко је убица, ил осумњичени за неко недјело, то је то, новинска крими прича (молим вас, охоло умањити тежину ил надареност писања кратких крими прича раде само незналице и пропалице, пробисвјет :).

+ је сликар писац па је и визуелно готов сценарио за филм

Сјетих се, имала је Политика прије пар година приче Агате Кристи, жао ми нисам била тад у прилици куповати Политику сваки дан за под руку.
mariopan mariopan 11:15 07.04.2021

Re: Prvi :)

Сјетих се, имала је Политика прије пар година приче Агате Кристи, жао ми нисам била тад у прилици куповати Политику сваки дан за под руку.

Agata Kristi je bila genijalna, sve njene priče su mi i danas vrhunske. Ima serija koja je do skoro išla na našoj kablovskoj i sve sam ih gledala ponovo, i opet se oduševljavala njenom pričom.
I kao da ih je vadila iz bunara, imala je nepresušnu energiju i talenat.
mariopan mariopan 11:22 07.04.2021

Re: Prvi :)

па је и визуелно готов сценарио за филм

E, za ovo bi mogli da me pozovu, da bude neke kinte, ionako sve to kao film imam u glavi.

Da, rekla bih i ja tako kao sto ti vidis, svedeno i kao neukrašena torta. A priča se odmotava.
haklberi_tom haklberi_tom 16:34 09.04.2021

Re: Mother Mary

principessa_etrusca
Da, upravo sam to čitala. Divna je kao osoba i pametna, svoju bit vezuje za duhovnu domovinu, Srbiju. Drago mi je što sam to pročitala.

Извући ћу за Чарлија део о беседи о Србима:

Рођена сам у старој и угледној немачкој аристократској породици Лер, која припада протестантској евангелистичкој цркви. Мој надлежни свештеник и први вероучитељ био је ученик и поштовалац чувеног пастора Фридриха Гизнедорфа из Евенбурга код Оснабрика, који је, непосредно после рата, у мају 1945. године, изговорио чувену беседу о Србима.

Од њега сам слушала о једном народу који је у Другом светском рату извојевао највећу победу: „Победу душе, победу срца и поштовања, победу мира и хришћанске љубави.“ Јер, кад је рат завршен и кад су пукле логорске жице, на немачкој земљи се нашло 5.000 живих српских костура. Сви су очекивали њихов оправдани гнев и освету, јер су немачки војници у њиховој земљи убијали сто Срба за једног немачког војника.

То се није десило. Напротив, они су миловали немачку децу, давали им бомбоне, разговарали са Немцима као са својом браћом…

Тек тада је, каже мати Јована, свима постало јасно зашто је велики Гете учио српски језик, зашто је с толиком љубављу и поштовањем примао и подржавао Вука Караџића, и зашто је Бизмарку последња реч на самртничкој постељи била: „Србија“.

– Наш пастор нам је говорио о српским јуначким епским песмама као највећем културном благу Европе и света – прича наша саговорница. – Више их је препричавао и скретао пажњу на то да су оне непреводиве и да се једино могу разумети на српском језику. Саветовао нам је да учимо српски језик, како бисмо се уверили у ту својеврсну чаролију уметности пред чијом лепотом се до земље поклонио вајмарски геније.

Мати Јована каже да је то у њој родило жељу да упозна „тај мали велики народ и да се приближи његовом духу и култури“. У манастиру Химелстиру код Хилдесхајма први пут је ушла у православну цркву и присуствовала светој литургији, коју је тада служио владика Лаврентије, тадашњи српски епископ за Западну Европу и Аустралију.

Da!

Znam za ovo, no, neka si postavila!
I treba postavljati što češće.
Zbog nas, a ne zbog kojekakvih govana.
No, eto i njima, neka i oni čitaju.
bene_geserit bene_geserit 23:44 10.04.2021

Re: Prvi :)

Ovo je priča o

Ovo je priča o ćerci ratnog zločinca koja okajava grehe svog oca tako što neće da da ima decu da ne bi produžila zločinačku lozu i koja traži potomke žrtava svog oca da im pokloni sve što ima. Slučajno je nalazi unuka jedne od žrtava koja postaje njena negovateljica pred smrt i ona joj ostavlja sve. To izaziva sumnju kod komšija da je u pitanju ubistvo iz koristoljublja i prijavljuju sumnju policiji, inspektor pokreće istragu ali stvar razjašnjava advokat kome je ostavljena oporuka.

Eto može kraće, ali gubi na čari, priznajem.
Черевићан Черевићан 00:47 05.04.2021

лака постпоноћна језа

ili,inspektor bi zadovoljan što je izgubio slučaj

заврзлама...........Причу богме држи
лаганицом оно....... баш како пасује,
подоста је њих......... у њој умешано
ауторка то нам смислом компонује


те укратко.... с'тога
mariopan mariopan 05:53 05.04.2021

Re: лака постпоноћна језа

Черевићан
ili,inspektor bi zadovoljan što je izgubio slučaj

заврзлама...........Причу богме држи
лаганицом оно....... баш како пасује,
подоста је њих......... у њој умешано
ауторка то нам смислом компонује


те укратко.... с'тога


Hvala g. Čer na redovnosti i nasmejanom smajliju
magnus magnus 11:47 05.04.2021

čestitke

Divna priča
tess1 tess1 15:15 05.04.2021

Re: čestitke

magnus
Divna priča


:))
mariopan mariopan 17:06 05.04.2021

Re: čestitke

magnus
Divna priča

Hvala na strpljenju kod čitanja.
mariopan mariopan 17:07 05.04.2021

Re: čestitke

tess1
magnus
Divna priča


:))


:) dobrodošla
tess1 tess1 17:28 05.04.2021

Re: čestitke

:) dobrodošla

Лијепа моја.
mariopan mariopan 08:35 06.04.2021

Re: čestitke

tess1
:) dobrodošla

Лијепа моја.

Kad kažeš "lijepa" ja to čujem onako meko, bosanski, i često izgovaram baš tako kao što se čuje.

Za tu reč imam jednu divnu uspomenu:

Za vreme onog rata ja sam dobila pa ih i sada imam, i dvoje "moje" dece, iz Bosne.

Bila su ovde i nama itekako teška vremena, nemaština i inflacija, nije se imalo, ali su sva deca, četiri komada, tada srednjoškolci, bili svesni da je hrana skromna ali bolje ne može pa bili i oni vrlo skromni, mada se videlo po svemu da su bolje imali i za bolje znali. A deca divna.
Njih četvoro u kući plus nas dvoje plus svekar od osamdeset i neku i trebalo je sve to nahraniti a nema se čime nego šta god smislim.

I tako kad napravim prženice, pofeeeezne kako smo govorili, sedi to manje "moje" dete, jede pofeeezne i pije čaj jer mleka nema... i sa blaženim izrazom na licu kaže "jooooj što mi je lijepo".

Mi i danas tako izgovaramo tu rečenicu sa blaženim izrazom na licu svaki put kada nam je na stolu neka svečana vecera ili ručak jer te pofeeeezne su nama tada bile vrh, svečane itekako jer nam je osećaj bio takav, bilo nam je tako lijepo da se opisati ne može.
I bilo nam je tako lijepo zajedno da to pamtimo, to nas drzi i čuva od svakog zla.
tess1 tess1 09:23 06.04.2021

Re: čestitke

Kad kažeš "lijepa" ja to čujem onako meko, bosanski, i često izgovaram baš tako kao što se čuje.

Мени се чини да ја то мало хрвацкије изговарам, сад се смијем :)), али знам на шта мислиш, на коју милину. :)

tess1 tess1 09:46 06.04.2021

Re: čestitke

Мариопан, изговарам лј, љ, лјепа моја, кратко, нема оног завијеног што ти кажеш меко лиијјепа, ипак напомињем у чему је била цака јер не желим, канда јесам, кварити ову твоју топлу и лјепу животну причу. :)
mariopan mariopan 09:55 06.04.2021

Re: čestitke

tess1
Мариопан, изговарам лј, љ, лјепа моја, кратко, нема оног завијеног што ти кажеш меко лиијјепа, ипак напомињем у чему је била цака јер не желим, канда јесам, кварити ову твоју топлу и лјепу животну причу. :)


Nisi ti ništa pokvarila, samo si popravila jer mi je asocijacija bila ta scena, meni tako draga, a i reč je lepa kako god da je izgovaraš.
tess1 tess1 10:36 06.04.2021

Re: čestitke

principessa_etrusca principessa_etrusca 17:49 06.04.2021

Re: čestitke

Mi i danas tako izgovaramo tu rečenicu sa blaženim izrazom na licu svaki put kada nam je na stolu neka svečana vecera ili ručak jer te pofeeeezne su nama tada bile vrh, svečane itekako jer nam je osećaj bio takav, bilo nam je tako lijepo da se opisati ne može.

Ми кажемо "липо" као успомену на икавицу, али када сам један једини пут превела песму са енглеског на српски, морала је ијекавица јер друго није звучало добро.
mirelarado mirelarado 08:33 06.04.2021

*****

I ova priča je filmska, Mariopan. I ovaj hobi ide ti od ruke.
mariopan mariopan 08:38 06.04.2021

Re: *****

mirelarado
I ova priča je filmska, Mariopan. I ovaj hobi ide ti od ruke.

Srce si što to vidiš tako, a znam da vidiš sve i znas slabe strane i ove priče i samog pisanja, a ipak hoćeš da me ohrabriš i poguraš napred.
To je bitno i hvala na tome.
mirelarado mirelarado 08:52 06.04.2021

Re: *****

a znam da vidiš sve i znas slabe strane i ove priče i samog pisanja


Ma kakvi, čitam s uživanjem, veruj mi. I mnogo mi se dopada što ti je svaka nova priča drugog žanra, a sve nas navode na razmišljanje. Ovde o teretu roditeljskog nasleđa, o postojanju/nepostojanju lične savesti i osećaja za pravdu... Sviđa mi se i što priča poprima neočekivani obrt i tok. Ukratko -
mariopan mariopan 09:14 06.04.2021

Re: *****

mirelarado
a znam da vidiš sve i znas slabe strane i ove priče i samog pisanja


Ma kakvi, čitam s uživanjem, veruj mi. I mnogo mi se dopada što ti je svaka nova priča drugog žanra, a sve nas navode na razmišljanje. Ovde o teretu roditeljskog nasleđa, o postojanju/nepostojanju lične savesti i osećaja za pravdu... Sviđa mi se i što priča poprima neočekivani obrt i tok. Ukratko -

Hvala

Ideju sam dobila iz serije koja ide na tv, (diskaveri ili nat.geo) o drugom svetskom ratu i Aušvicu, korupciji koja se odvijala u samom logoru, zlatu i dragocenostima koje su sa logoraša skidali i grabili sebi svi, od stražara do uprave logora.

Pričaju sami ucesnici, čuvari i žrtve, i strašno je gledati. Naježila sam se od jednog čuvara koji i decenijama posle tog rata, sada kada se razmere zločina znaju a on ih je sprovodio jer je bio čuvar i izvršilac, kaže da mu je to bio samo posao, i onako nasmejan, bez ikakvog osećaja za te žrtve kaže da to vreme pamti po "divnim prijateljistvima" sa ostalim čuvyrima koje je imao. Bili saucesnici u zlocinu ali se on ni do danas ne kaje, kaže da je to vreme za njega bilo divno i to kaže pravo u kameru.

Pomislila sam na potomke koji sa tim moraju da žive i kakav teret mogu da nose a ne mogu biti krivi, i kako bi potomci žrtava mogli postupiti ako im se putevi kojim slucajem sretnu.

Namerno sam stavila oproštaj kao rešenje jer mržnja i osveta truju onog ko je oseća, onog neosetljivog ne može nista da dotakne kad on dušu nema, ali itekako mogu da pate njegovi potomci. Nisu svi ljudi zli niti za zlo sposobni makar da im je učinjena nepravda.

Koliko sam vešto to ispričala to je upitno ali ideja mi je potekla odatle.

razmisljam razmisljam 15:22 06.04.2021

Re: *****

mirelarado


Ma kakvi, čitam s uživanjem, veruj mi. I mnogo mi se dopada što ti je svaka nova priča drugog žanra, a sve nas navode na razmišljanje. Ovde o teretu roditeljskog nasleđa, o postojanju/nepostojanju lične savesti i osećaja za pravdu... Sviđa mi se i što priča poprima neočekivani obrt i tok. Ukratko -


Само да пријавим да сам сасвим сагласна са Мирелом.
Баш си ме разгалила са обе своје последње приче - просто сам их прогутала и повучена радњом нисам имала кад да ловим евентуалне грешке.
Тако да, што се мене тиче, само опуштено и настави да нас радујеш својим писањем.
mariopan mariopan 15:46 06.04.2021

Re: *****

razmisljam
mirelarado


Ma kakvi, čitam s uživanjem, veruj mi. I mnogo mi se dopada što ti je svaka nova priča drugog žanra, a sve nas navode na razmišljanje. Ovde o teretu roditeljskog nasleđa, o postojanju/nepostojanju lične savesti i osećaja za pravdu... Sviđa mi se i što priča poprima neočekivani obrt i tok. Ukratko -


Само да пријавим да сам сасвим сагласна са Мирлом.
Баш си ме разгалила са обе своје последње приче - просто сам их прогутала и повучена радњом нисам имала кад да ловим евентуалне грешке.
Тако да, што се мене тиче, само опуштено и настави да нас радујеш својим писањем.

Hvala na podršci. Trudiću se da ulovim još koju inspiraciju.
principessa_etrusca principessa_etrusca 16:42 06.04.2021

Re: *****

Честитке и од мене!

Пошто је очигледно да пишеш са лакоћом, можда би могла да наставиш низ новим причама са инспектором Марковићем и његовом мамом која открива и пријављује сумњиве случајеве, који онда испадну нешто друго од онога што је на почетку изгледало.
mariopan mariopan 17:09 06.04.2021

Re: *****

principessa_etrusca
Честитке и од мене!

Пошто је очигледно да пишеш са лакоћом, можда би могла да наставиш низ новим причама са инспектором Марковићем и његовом мамом која открива и пријављује сумњиве случајеве, који онда испадну нешто друго од онога што је на почетку изгледало.


Hvala za podršku.

Moralo je nekako da se sve otkrije a običaj kod nas, da naše komšije vode računa o komšijama, pogotovo stariji, sam mi se "kazao" tako mi je bilo zgodno da odgovorim na pitanje zašto istraga i do čega je dovela.:)
milisav68 milisav68 09:00 07.04.2021

Re: *****

principessa_etrusca
Честитке и од мене!

Пошто је очигледно да пишеш са лакоћом, можда би могла да наставиш низ новим причама са инспектором Марковићем и његовом мамом која открива и пријављује сумњиве случајеве, који онда испадну нешто друго од онога што је на почетку изгледало.

Da, možda nekom padne na pamet da se snimi serija, pa padne neka kinta.

Mariopan.
mariopan mariopan 11:09 07.04.2021

Re: *****

milisav68
principessa_etrusca
Честитке и од мене!

Пошто је очигледно да пишеш са лакоћом, можда би могла да наставиш низ новим причама са инспектором Марковићем и његовом мамом која открива и пријављује сумњиве случајеве, који онда испадну нешто друго од онога што је на почетку изгледало.

Da, možda nekom padne na pamet da se snimi serija, pa padne neka kinta.

Mariopan.



Delimo ako bude kinte, jer svi učestvujete

Zanimljivo je da ja sve ovo i zamisljam kao film dok smišljam priču, valjda je to stoga što stvarno volim filmove i mnogo sam ih videla.
mlekac mlekac 16:11 07.04.2021

Ne bih ja tu ništa dirala...

Baš mi se dopalo. Odlično si vodila priču.
mariopan mariopan 16:53 07.04.2021

Re: Ne bih ja tu ništa dirala...

mlekac
Baš mi se dopalo. Odlično si vodila priču.

"de si bre Mlekac? Živa li si?
mlekac mlekac 13:21 08.04.2021

Re: Ne bih ja tu ništa dirala...

mariopan
mlekac
Baš mi se dopalo. Odlično si vodila priču.

"de si bre Mlekac? Živa li si?

Jesam, hvala na pitanju. Zujim uokolo pa ne postizavam sve. Ali povremeno svrnem i onda se baš obradujem kad naletim na nešto ovako divno. Hvala ti za to.
pegavi_utorak pegavi_utorak 19:54 07.04.2021

Đa-svi

Đa-svi mi se i ova priča. Teška je tema, ali humor na početku nekako opusti čoveka, pa lakše svari ono posle. Podržavam predlog da Markovići budu likovi i u nekim narednim pričama.
mariopan mariopan 06:40 08.04.2021

Re: Đa-svi

pegavi_utorak
Đa-svi mi se i ova priča. Teška je tema, ali humor na početku nekako opusti čoveka, pa lakše svari ono posle. Podržavam predlog da Markovići budu likovi i u nekim narednim pričama.



Hvala na čitanju i na sviđanju. Potrudiću se da bakici nađem novi zločin za rešavanje jer dok ona prstom ne pokaže onaj njen sin ne bi imao posla.
mariopan mariopan 14:56 08.04.2021

Re: Đa-svi

pegavi_utorak
Đa-svi mi se i ova priča. Teška je tema, ali humor na početku nekako opusti čoveka, pa lakše svari ono posle. Podržavam predlog da Markovići budu likovi i u nekim narednim pričama.


Taman sam zavšila novu priču. Taze, još vruća, pa izvol'te.
zilikaka zilikaka 23:58 07.04.2021

Izvinjavam se

Videla sam da si objavila novu priču al nikako da uhvatim dovoljno vremena da je s pažnjom lepo pročitam.

Tebe očigledno krenulo. Tačno imaš period nadahnuća i nemoj to da propuštaš. Piši kad god te uhvati, odlično ti ide.
mariopan mariopan 06:45 08.04.2021

Re: Izvinjavam se

zilikaka
Videla sam da si objavila novu priču al nikako da uhvatim dovoljno vremena da je s pažnjom lepo pročitam.

Tebe očigledno krenulo. Tačno imaš period nadahnuća i nemoj to da propuštaš. Piši kad god te uhvati, odlično ti ide.



Hvala za podstrek, čim me opet uhvati biće priča, da se malo opustimo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana