Sneg je počeo da pada predveče, sitnim pa sve krupnijim pahuljama. Ana je sa prozora svoje kancelarije gledala narod koji se kretao bulevarom ka centru i provlačio se između automobila koji su milili. Poslednji radni dan pred Novu godinu bio je završen i ona se spremala da krene kući kada je zazvonio telefon. Njena najbolja drugarica Vesna je kategorički zahtevala da Ana prespava kod nje.
"Nemaš izgovor Ana. Tvoj sin je na Kopaoniku a moja Maša kod tate u Novom Sadu, znači slobodne smo = žurka za dve dobre mačke." govorila je Vesna u slušalicu. Bila je to njena uzrečica svaki put kada bi se doterale i krenule u grad, kada su bile mlade i lude kada bi pogledom odmerila jednu pa drugu i zaključila da su baš dobre mačke.
"Šta se događa u gradu? Nisam u toku. Da li smo opet nekog&nešto pobedili, ili su demonstracije? Kuda ide sav taj narod?" pitala je Ana.
"Neki koncert je u gradu. Tale se (gradski oci) sa muzičarima i arče naše pare a narodu je samo do 'leba i igara pa hrle da se "lepo provedu". I mi ćemo lepo da se provedemo. Hajde ne gnjavi, večera se hladi a vino će se ugrejati i nećemo ga u slast popiti ako smesta ne kreneš"kikotala se Vesna.
Sa Vesnom se nije lako ubeđivati pogotovo što pešačenje do Mirijeva po snegu nije bilo opcija. Ana je kupila usput četkicu za zube i jedno vino "da se nađe" i radosno krenula u susret dobrom provodu. Vesna je bila duša svake zabave. Najbolje drugarice, one koje mogu sve jedna drugoj da kažu i koje ništa neće "pomeriti s mesta" i koje su mnogo toga zajedno preturile preko glave.
Srdačno su se zagrlile. Na krevetu je bila pidžama za Anu. Po navici je prvo proverila da li su guste zavese dobro navučene i presvukla se u pidžamu.
"Da li je još živ onaj matori voajer što nas je gledao kad smo bile klinke, kad smo probale kupaće kostime pa otkrile da nas neko gleda" pitala je Ana dok su večerale i lagano pile vino.
"Živ je i živahan, možeš da vidiš njegov dvogled sakriven u cveću između saksija. Samo on misli da je nevidljiv ali ga sunce odaje. Svako malo sevne svetlost kada se odbije od sočiva" reče Vesna i ljutito povuče zavesu u stranu. "Živim kao pacov u rupi iza gustih zavesa. Ne vidim Sunce ni Mesec, ni sneg kako divno pada, krijem se u svojoj kući. Srećom da je Mašina soba sa druge strane pa bar dete ima svetla i slobode ali samo u svojoj sobi. Prijavile su ga komšije ali ništa nismo iradili. "Poznat policiji" rekoše nam i nikom ništa"
"Onda da mu damo malo šećera?" Ana je vragolasto pogleda.
"Misliš da ga srčko strefi kada vidi tvoje "jagodice"? nasmeja se Vesna pokazujući Anine grudi, male i čvrste kao jabučice.
"Nisu to jagodice, to su višnjice na vrhu torte. Ali računam na tvoje raskošno poprsje, ako ga to ne dokrajči ništa drugo neće" vino je teklo i Ana prva ustade, priđe prozoru i poče zavodljivo da pleše. Muzika je svirala i ona se polako skidala. "Ovo je bez-pidžama žurka za dve dobre mačke i publiku" reče pijanim glasom. Vesna ustade i ona poče da se skida i pleše. Uskoro su obe bile samo u tangama i plesale u ritmu muzike dok nisu popadale i zaspale.
Anu je probudila besomučna zvonjava na vratima stana. Vesna je bila u kupatilu i "pretakala" ono vino od noćas u vc šolju što je mogla da zaključi po zvucima koji su dopirali iz kupatila. Sa čuđenjem je shvatila da je samo u gaćicama pa se ogrnula čaršavom i pošla da otvori vrata, svesna strašnog mirisa alkohola u stanu i svom dahu. Na vratima je bio policajac koji je pitao da li su nešto čuli ili videli prošle noći?
"imale smo privatnu zabavu, samo nas dve i dosta smo popile, kao što možete čuti i osetiti. Ništa nismo ni videle ni čule niti smo bile u stanju da vidimo i čujemo.A šta se desilo?"
"Smrtni slučaj u zgradi prekoputa" reče pllicajac.
Vesna se pojavila iz kupatila potpuno obučena i veoma bleda ali je odmah oteturala nazad u kupatilo pa Ana požuri da pomogne drugarici. Policajcu reče da joj nije dobro i zatvori vrata.
Vesni stvarno nije bilo dobro. Bila je bleda i kao mrtva. Ana reče da nikad više neće piti vino što izazva bledi osmeh na Vesninom licu.
"Nije to od vina. Nismo mi pile vino nego si ti pila a ja zabušavala jer mi nije išlo. Nisam htela da ti kvarim raspoloženje pa sam sipala i tebi i meni ali sam moje vino krišom bacala u one isparivače za vodu što vise na radijatoru. Baci to i isperi ih iznutra jer ne vredi da luftiramo ako to još isparava u stanu. Bili su mi pri ruci i to je dokaz da te nisam smišljeno varala nego samo nisam mogla od srca da se zezam i smejem.
Moram da ti kažem da te nisam smišljeno izmanipulisala i da ništa od ovoga što ćeš čuti nisam planirala kada sam te pozvala.
Pre mesec dana sam se vratila kući od lekara jer sam zaboravila knjižicu. Zateknem prizor od koga sam se zaledila. Moja Maša stoji na stolici, oko vrata joj je konopac za veš okačen o kuku za luster i samo što nije skočila. Poletim i uhvatim je za noge, zgrabim je i držim i molim da siđe, da skine to sa vrata, a ona kao mrtva, ne progovara, ne mrda....popnem se na stolicu uz nju i otkačim je. Padnemo zajedno. Grlim je i grcam da je volim, da mi kaže šta se desilo, da ćemo pričati i šta god bilo rešićemo.....sve dok iz nje nije provalio neki jecaj, duboko iz grudi, dok nije zaplakala. Kad se smirila rekla mi je sve. Kako su je silovali pre nedelju dana drug i njegov prijatelj, neki čovek u čijem su stanu bili.
Sve je počelo tako što je dečko koji joj se sviđao nagovorio da mu pokaže grudi i ona se skinula. On je slikao mobilnim telefonom i zapretio da će sliku podeliti na društvenim mrežama ako se ne skine do kraja. Skinula se a on je i to slikao. Bila je prestavljena da će njena slika kružiti i da će je svi gledati. Ucenjena, pristala je i da spava sa njim u stanu njegovog prijatelja gde je odveo. U sobi su bile kamere i kada je on završio u sobu je ušao i taj čovek i on je silovao, kao i dečko pre njega. Maša tu nedelju nije ni išla u školu, lutala je gradom smišljajući kako da se ubije.
Stan u koji je taj dečko odveo je taj prekoputa nas. Ono nije dvogled nego sočivo kamere. Tu je silovana.
Počela je da vrišti kada sam pomenula lekara i policiju. Ona NEĆE da njena slika osvane na naslovnoj strani tabloida, ona NEĆE da nepoznati ljudi u komentarima pišu kako je dobila šta je i htela, ona NEĆE da nepoznatim ljudima u policiji ili sudu iznova i iznova opisuje šta su joj radili i kako je sve to počelo. Zato sam je odvela kod moje prijateljice psihologa, da joj pomogne ali i da otvori bolovanje zvog škole. Ja sam uzela neplaćeno. Nisam smela da je ostavim ni trenutka samu. Nisam spavala mesec dana. Ako zadremam budila sam u panici i pipala krevet da li je pored mene.
Zato sam te zvala, da se ponovo setim kako je to biti živ jer tog dana sam umrla. Zato nisam pila sa apetitom i zato mi je sve bilo mrsko, čak ni ti nisi mogla da me spaseš.
Juče sam spremala Mašinu sobu i nađem telefon njene najbolje drugarice koji je izgubila pre mesec dana. Ta devojčica živi u ulici iza naše i svaki dan je dolazila kod nas. Tu je i spavala i ja sam se radovala što Maša nije sama. Objavila je u školi da je izgubila telefon, svuda smo ga tražili i ja sam ga tek juče našla. Zapao je između dušeka i uzglavlja na krevetu. Roditelji su joj kupili drugi telefon ali ja sam htela da je obradujem i da joj vratim taj, sigurno ima slike i uspomene unutra. Dok ti spavaš skoknula bih do nje i bacila bih joj mobilni u poštansko sanduče. Oni nisu kod kuće, znam da su i oni otputovali pa neka ga nađe kad se vrati. Stavila sam ga na punjenje i zaboravila.
Kada si ti zaspala sela sam u fotelju i razmišljala o tome o čemu jedino i mislim otkad se sve to desilo: gde sam JA bila dok je moje dete tako patilo? Šta sam JA radila a da je bilo važnije od nje? Kako nisam primetila da se nešto događa? Samo na to i mislim...i setim se tog telefona. Da li je bar toj drugarici rekla šta joj se događa? Mnogo puta sam videla kako ta mala otvara svoj telefon i otvorim ga. Čitam poruke i kosa mi se diže na glavi. To dete je doživelo isto što i moja ćerka, ista šema, isti dečko...i još....taj čovek plaća tom dečku da dovodi devojčice. Snimaju i prodaju snimke porno sajtu.
Ti si još spavala kad sam ustala i uzela pištolj mog pokojnog svekra za koji svi misle da je davno izgubljen. Davno sam ga našla i sačuvala zlu ne trebalo. Obukla sam vetrovku mog muža, stavila kapuljaču i poslala poruku na broj koji je isti kao u telefonu moje ćerke, kao da šalje ona. Kako sam u gradu bila na koncertu ali je tri sata noću i sad ne smem kući. Da li mogu da dođem? Odgovorio je da mogu, dvaput kratko da zvrcnem to je njihova šifra, on će mi otvoriti.
Prešla sam prekoputa i dvaput kratko zazvonila. Otvorio je. Ustrčala sam uz stepenice. Vrata su mu bila samo pritvorena. Bio je iznenađen. Pucala sam odmah, pre nego što se predomislim. Prasak je odjeknuo zgradom. Preskakala sam po pet stepenika bežeći od tog prizora kako me on gleda i kako pada.
Odvezla sam se do Pančevca. U gradu nije bilo ni žive duše. Bacila sam pištolj i telefon u reku, skinula jaknu i rukavice i to bacila da voda odnese. Vratila sam se kući a ti si još spavala. Okupala sam se i čekala da se probudiš. Kada je policajac zazvonio na vratima nije mi pozlilo od vina već sam tek tada shvatila šta sam zaista uradila.
Ne želim da tebe umešam na bilo koji način zato ti sve ovo govorim. Sa tim što čuješ uradi šta ti misliš da treba samo nemoj da me mrziš i da misliš da sam te smišljeno uplela u moje probleme.
Ana je samo ćutala. Onda je čvrsto zagrlila svoju Vesnu i obe su dugo plakale.
Posle dva dana Anu je pozvao neko iz policije. Kada je ušla u kancelariju inspektora Markovića u njoj je bila gužva, policajci su nešto gledali na monitoru. Dočekali su je sa osmesima i brzo napustili kancelariju. Pitala se šta to znači. Inspektor je ka njoj okrenuo monitor i mogla je da vidi sebe kako pleše samo u tangama a kraj nje Vesna čije je raskošno poprsje verovatno "krivac" za one osmehe i poglede kojim su je dočekali.
"Da li ste ovo Vi na snimku"
"Jesam, moja drugarica i ja. Imale smo privatnu zabavu u njenom stanu....a taj striptiz šou je bio namenjen matorom voajeru iz zgrade prekoputa...sa zločinačkom namerom da ga strefi srčko i da nas Penziono časti što je jedan penzioner manje za isplatu penzije. Čujem da nam je uspelo?"
"Pa nije vam baš uspelo. Matori voajer se šlogirao pre pet godina i nalazi se u staračkom domu a u tom stanu je od tada živeo njegov sin, Vaše godište otprilike"
Ana se iskreno iznenadila:
"Pa ko je onda umro?"
"Njegov sin. I nije umro, ubijen je. Taj čovek je zabavu svog oca pretvorio u pravi biznis. Na razne porno sajtove je kačio snimke koji su samo za odrasle ali je među tim snimcima i mnogo onih koji bi ga odveli na dugu robiju. Nemojte se iznenaditi što smo među njima našli i Vaš snimak."
"Nisam znala da je taj starac tako prošao. Dojadilo nam je njegovo njuškanje, gledao nas je još dok smo mi bile tinejdžerke. A mnogo smo i popile, što je očigledno. I iz nekog inata nismo htele da se krijemo iza zavese. Obeznanile smo se te noći. Mojoj drugarici je bilo zlo i ceo taj dan. Nikada više nećemo piti vino."
"Potvrđujete, dakle" da je i Vesna sa Vama bila celu noć"?
"Naravno. Vidite i sami da nismo ni bile u stanju za bilo šta drugo. Mogu li da dobijem kopiju tog snimka? Nisam ni znala kako mi dobro stoje tange."
Inspektor se nasmeja i samo joj reče: "brišite kući i ubuduće manje vina".
Ana se laka srca uputi u grad koji joj se učini blistav i čist kakav dugo nije bio.