Društvo| Ekonomija| Kultura| Ljudska prava| Politika

Novosti o Starosti - šta smo još prećutali (8, i kraj)

Nebojša Milikić RSS / 07.05.2021. u 09:56

Za svaki slučaj!

Kako će suđenje teći - zavisiće od pronicljivosti advokata tuženog. Odbrana zna da najverovantije nema šanse da se oslobodi optužbi ali će advokati pokušati da iskopaju mogućnosti blaže kazne. Oni mogu računati na različite oblike podrške odugovlačenju procesa ili čak subverzije iz upravnih i ideoloških aparata države kakve su poznate na primer iz suđenja za ubistvo Ćuruvije, kao i razumevanje nemalog dela javnosti koji će iz različitih razloga i pozicija isticati i propagandno pokrivati raznorodne interese pro status quo buržoaskih ekonomskih i političkih frakcija.

Odbrana je glumački pompezno (u stilu „daj pet karata!") najavila „500 svedoka". Šta će izjaviti tih 500 svedoka? Izjaviće da oni doduše ne znaju kakav je optuženi bio u privatnom životu ili prema tužiteljkama ali da ga znaju kao časnog i poštenog građanina. Problem sa ideološkom hegemonijom je što isto to na ovaj ili onaj način neprekidno govori 500 od 550 konzerv- ili centr- ili liberal-buržoaskih komentatora kada opisuju ili brane sistem kapitalističke periferije, u kom se mnogi starosta tako dobro snašao.

Skoro pa identično rezonovanje - ne znaju sve detalje, čak znaju da ima i nekih loših strana, više kao slabih tačaka, ali je sve u svemu taj sistem ispravan, dobar, čuven, produktivan, ugledan. Zar to na neki način ne svedoče svojim dugogodišnjom mučnim potiskivanjem zločina i brojne zlostavljane devojke (i dečaci), to da ih je taj sistem ućutkivao (nadalje ih praktično silujući) a naturao im pri tom neko svoje navodno svima poznato „bolje" lice; da im je sistemski, kao i svima nama, neprestano sugerisano da svi/e moraju malo nepravde i nasilja da pretrpe da bi uspeli/e u životu? Šta da kažemo pisaru: piši nas kao euroinfantilne Crvenkape koje iz dana u dan pitaju ovog ili onog starostu: „A zašto imaš tako veliku bradu?" Ko na kraju krajeva ne želi u svemu ovome da bude naivni neobavešteni turista? Tranzicija je ionako objašnjena kao čudotvorno stanje u kom se boravi samo privremeno.

Koja god da bude opcija koju izaberu da pravno-formalno odigraju ili odglume sa optuženikom, sa repertoarom od skrušenog kajanja ili nadmenog poricanja, presuda će pod datim uslovima ideološke hegemonije i njoj verne buržoaske štampe (22) ispasti po svemu sudeći u korist istog onog sistema koji je postavio i uredno održava scenu za Aleksićevske i slične i srodne (npr. novootkrivene Lečićevske ili Markovićevsko-Palmićke) osvajačko-vaspitačke, siledžijsko-ućutkivačke, pokroviteljsko-podvodačke i ine strategije i taktike, avanture i incidente. Sigurno u presudi neće pisati da su taj i taj (periferno-kapitalistički) ekonomsko-politički sistem i njemu potrebna ideološka hegemonija (23) doveli do opšte dominacije i legitimizacije autoritarnosti i hijerarhičnosti u celom društvu, čime je u svakom društvenom odnosu, svakoj društvenoj grupi, zajednici, instituciji, organizaciji i situaciji drastično povećana i normalizovana mogućnost subordinacije tj. potčinjavanja situaciono i sistemski jačima putem degradacije i deprivacije slabijih (a time i povećanja svih vrsta uzurpacija i manipulacija tog i takvog normalizovanog odnosa). Iskren izgovor je da bi ovako izgovorena rečenica sa sudijskog mesta dovela do pada čitave zgrade buržoaskog sudstva (a taman ju je dr Oliver Antić restaurirao završnom reči na procesu DM).

Sud će moguće partikularno-pravedno osuditi počinioca a sebe i svoje nadređene proslaviti po kvazi-generalnoj pravednosti koju je sam smislio i odgajio, tj. buržoaskom pravu. Kritička javnost, emancipatorska politika i nauka treba makar da pokušaju da prevaziđu nivo polisija tj. vizuru i funkciju policajca u takvom sistemu. U tu svrhu ne možemo ni iz kog razloga prevideti ili prećutati reči Roze Luksemburg:

Ono što nam se predstavlja kao buržoaska legalnost je ništa drugo do nasilje vladajuće klase, nasilje od svog početka podignutog na nivo norme"

(Kraj je dostupan na ovom linku)

--- 

22) Primer takve vernosti je antrfile ispod ovog srceparajućeg naslova; po svemu sudeći (pret)plaćena, zaista mizerno artikulisana odbranaška oda siledžijstvu, podseća na onu Marksovu dijagnozu-terapiju: „Najpravednija kazna za buržoasku štampu je samo njeno postojanje"
23) Kako bi to pokojni Srđa Popović rekao, treba ispitati „ideološku i političku pozadinu zločina". I zaista, da naglasimo još jednom, u slučaju da se ne ispita ova pozadina, kritička javnost uvažava i promoviše kodeks tabloida, bavi se tek incidentima i stereotipima a ne samim sistemom tj. vlašću.
 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:29 07.05.2021

Naravoucenije

Periferni malograđanski fatalizam će naravno nastaviti da epski potražuje specijalne programe tretiranja svojih ničim (osim svojim srednjeklasnim egom i celom društvu nametnutim buržoaskim zakonima) legitimizovanih ideja, namera i fantazija. Što se tiče polisi (tj. policijski) ustrojenih i njima inspirisanih aktivističkih ideja (generisanih i inače politički jalovim kalemljenjem koncepata smisla i svrhe civilnog društva nastalog na kolonijalnoj pljački na civilno-društvene zametke samih kolonija), one ispadaju razroke, jer iako su formalno i situaciono gledajući sasvim opravdane ili čak neophodne, ispadaju objektivno nemoguće za stabilizovanje i održavanje u preovlađujućim uslovima ekonomije i politike periferije. Kako da se razvija društvena nadgradnja ako se ne razvija društvena baza? A kako da se razvija ta baza ako ste u mreži "razvoja nerazvijenosti" a "merdevine vam izmaknute" (mada bi realnije bilo prevesti kao "otete": https://www.amazon.com/Kicking-Away-Ladder-Development-Perspective/dp/1843310279)?

Koje to ljudsko objašnjenje ima uspešni malograđanin za činjenicu da on poslom ide u udobnu kancelariju a neko isto tako bitnim poslom (tokom korone smo konacno dobro videli koji su to poslovi u stvari "esencijalni" u zagusljivu halu ili vozilo ili na neko opasno po zivot gradiliste ili direktno u kontejner? Nema nijedne objektivne teorije ili analize koja na današnjem stupnju opšteg tehnološkog i posebno razvoja informacionih tehnologija može opravdati takvu globalnu ili lokalnu podelu rada i prihoda. I onda, ignorisanjem te očiglednosti, počinje ništa drugo do neprosvećeno i bahato metanisanje carstvu iracionalnosti. Za većinu individua kapitalističke privrede i društva, strukturno nasilje je i dalje neizbežna egzistencijalna i emocionalna svakodnevica, ono je normalizovano i integrisano u vladajuću ideologiju tj. u nametnute socijalne i kulturne norme. Kada se u takvoj situaciji insistira na standardima i merama koje takve norme jednostavno ne uvažavaju ili ne propuštaju u društvenu praksu, dolazi do raslojavanja stanovništva na ono koje moralno može i mora da ih prihvata i ono koje isto tako moralno ne može ili ne mora ili čak ne sme, plašeći se pre svega za svoju egzistenciju. Ta podela je naravno sasvim kompatibilna sa podelom koja se nameće u podeli rada (ne mnogo drugačijoj od one u varvarstvu ili robovlasništvu) i njoj pratećim diskriminatornim i derogirajućim radnim "pravima". Tu onda i najdobronamerniji i najkvalitentiji set mera lako i nehotice zapada u funkciju diskurzivnog, simboličkog nasilja, usložavajući i rastežući postojeći odbrambeni front protiv svih vrsta nasilja.

Kako se izvaditi iz te klopke? To sve nije karakteristično samo za kapitalističke periferije, poslovična konfuzija srednje klase karakteristična je za bilo koje kapitalističko društvo u bilo kojoj krizi - a uvek je neka kriza. Iako ima sve aparate generisanja i reprodukcije znanja u svojim rukama, ta klasa ne može a i ne sme sebi a ni društvu iskreno da objasni zašto sistem ne funkcioniše... jer, boji se, ugroziće svoju poziciju i stabilnost, razšuškaće ušuškanost srednjih slojeva ili spratova... ali, bivajući neproverenih a često i uopšte neizgrađenih temelja (poverenja, pravednosti, moralnosti, solidarnosti), cela zgrada kapitalizmom oblikovanog znanja se naheri, ljulja i gnječi donje spratove (ovi gornji su ionako opremljeni heliodromima pa se zabavljaju kao da su na ljuljaški)... i onda se cela ta labava i trošna konsktrukcija priručno egzistencijalistički "podupire" ignorancijom, indignacijom, izolacijom, nipodaštavanjem, na kraju, frikombinovanjem svega toga u praznovericama, u raznim teorijama zavere, u izlivima neminovno infantilnog, naivnog besa stanara, nagomilanog u sistemski regenerisanoj apatiji i eksploatatorskoj agresivno-praznoj zabavi. Ali nista nije bez neke, kakvu to svrhu na kraju ima? Pa, recimo da je to okretanje glave od stvarnosti upravo detinjasto a eto, šta zna dete šta je strukturno nasilje...
Черевићан Черевићан 13:05 07.05.2021

glumački pompezno

ili,život je ionako čudotvorno stanje u kom se boravi samo privremeno

утом старост .......тјст туга
све прошиша тужна јутра
садашњица .....недорекна
луд збуњеног а без сутра

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana