staje kisa u beogradu i dok mi se pricinjava da svetlost trci izmedju ulicnih svetiljki, opticka varka, cujem kako odzvanja jos poneka zaostala kap. sutrasnji dan je ponovna borba za dostojanstvo, za profesiju, za delic srece koju nam donese uspeh i nagrada sa kojom onda obradujes sebe i bliznje.
u medjuvremenu u zivahnom i nadasve vise postojecem neko nepostojecem svetu koji nazivaju virtuelnim rodila se nova vrsta pismenosti, upotreba crteza koji izrazavaju nase raspolozenje. koliko puta vam se desilo, priznajte, da se nervirate jer u brzini ne mozete da nadjete odgovarajuci da potkrepi vasu misao i bez njega se osecate nedoreceno,a zurite da zavrsite poruku. ovo je jos smesnije, osecamo se nekako jadno kad koristimo one koje je viber, naprimer, ponudio kao prvu verziju i kad posaljete neki od tih, nit vas sagovornik posebno uzvelica u glavi a ni vi sami sebe. e, ali ako pronadjete nov nacin da iskazete svoju emociju, bilo novim,do tad nevidjenim emotikonima, na konju ste i glavni u drustvu. jos ako otkrijete opciju da u grupi sem obicnog lajka nadjete i srce,vi za trenutak bar dominirate virtuelnim prostorom i vrlo ste postovani.
pojavljuju se i oni vrlo ozbiljni likovi koji nikad ne koriste smajlije jer su iznad toga i smajliji unistavaju lepotu pisanog iskaza. preozbiljno shvataju sebe a nekad se jednostavno lose snalaze sa koriscenjem aplikacija a na ovaj nacin se to sakrije.
ti lajkovi, svidjanja, i ocene su postali deo nasih zivota do te mere, da je nekad "lajk" gori od "ubi me prejaka rec"
velike ljubavi se tresu kao autobus 83 uz nemanjinu onomad, samo zbog pogresno stavljenog lajka. nestaju osmesi sa lica dama zbog smajlija na mestu na kom ne bi trebalo da bude. gospoda vreba iz potaje i na "lajk" drugom gospodinu, iskacu iz tame nepisanog i pojavljuju se sa energijom baziliska koji ubija pogledom.
kako reci onda bilo kome da je lepo sto nocas u beogradu pada kisa i da ce sutra negde izrasti pupoljak. na kalemegdanu, novom beogradu, konjarniku,miljakovcu ili adi,
svejedno je.
bice tu.