Zdravlje| Život

Dani, jedan za drugim

mikele9 RSS / 21.07.2021. u 16:01

Sve teže hodam ali sam uporan, izlazim svako prepodne i poslepodne u kraću ili dužu šetnju. Preko ramena nosim zelenu američku vojničku torbu i u njoj flašicu vode, bočicu sa alkoholom, cigarete, ukrštenicu i hemijslku olovku, zlu ne trebalo, ako sednem u neki kafić da popijem produženi sa mlekom. Zagledam, obratim mu se, pomilujem svakog psa kojeg sretnem. Retko srećem poznanike, s mene pa na uštap.

Nesigurno hodam, polineuropatija mi se sa tabana popela do kolena. Juče sam mobilnim zvao lekarku sa Neurologije ali mi se javila sa porukom da je na odmoru do 20. jula. Ipak svaki dan izlazim pre i posle podne da protegnem noge, napravim krug oko bloka i sednem na klupu u senci u parkiću sa spravama za dečicu iza moje kuće. Ponekad svratim do pekare Džo i kupim dve slane kifle koje u slast pojedem. Često kupim i pet, šest kifli i odnesem ih mojima. Gledam dečicu kako voze trotinete sa dva točka napred, šutiraju nespretno loptu, spuštaju se niz manje i veće tobogane.

Pažljivo idem gledajući ispred sebe, ne bih voleo da se sapletem i padnem. Nosim aluminijumski štap sa sobom ali idem držeći ga iznad tla. Sve dok mogu. Na raskrsnicama se ispomažem štapom, za sada su vozači pažljivi.

Kada dugo sedim, recimo za štafelajem, u kafiću ili na klupi u parkiću ili šetalištu, teško ustajem, podupirem se štapom, stojim desetak, petnaest sekundi i onda krenem. Posle dvadesetak metara podignem štap i hodam ne oslanjajući se na njega.

Srela pre neki dan moja žena zajedničku prijateljicu i ova je u razgovoru upita za moje zdravlje. Dobro se drži, mada zbog te proklete poilineuropatije sve teže hoda, odgovori moja žena. Ma neka se ne brine, odgovori ova, mojoj majci je još pre dvadesetak godina dijagnostifikovana polineuropatija ali i danas hoda sa šetalicom. Utešila me nema šta!

Sada teturam sa štapom a nekada sam trčao na 100 i 200 metara, dizao tegove, plivao, vozio bicikl, jahao. Oduvek sam voleo konje, osećaj njihove baršunaste njuške kada im dam kocku šećera, voleo sam da ih češagijam i uživam u divnoj igri njihovih mišića. Naravno, jahao sam ih. Ali na pamet mi nikada nije palo da jašem kamilu! Nije da nisam imao prilike ali to me zaista nije privlačilo. Gledao sam u Turskoj borbe kamila, jeo kobasicu od kamiljeg mesa sa roštilja, čak pomazio neke koje su čekale svoj red i fotografisao se pored njih. Moram da priznam da mi je bilo neprijatno kada sam jeo kobasicu a nakinđurene kamile su stajale oko mene.



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

haklberi_tom haklberi_tom 18:28 21.07.2021

Da!

Samo napred!
Don't giv ap!
angie01 angie01 18:45 21.07.2021

drz' se Mikele

Davie Davie 22:41 21.07.2021

***

Svaka cast Mikele, drzite se.

Moj otac je 5 godina stariji i u slicnim zdravstvenim problemima pa mi je poznata takva dnevna rutina.
Черевићан Черевићан 01:59 22.07.2021

хајд'мо,

idemо, gledajući ispred sebe

кад смо ближи ..крају.. нег' почетку
да кљокнемо....... скрајнути са ума,
у менталу својем снагу наслутити
живот око нас је ман'мо се траума,

г mikele
mariopan mariopan 08:04 22.07.2021

Re: хајд'мо,

Nema predaje, tako treba Mikele.

Vidim mnogo starijih koji šetaju, vežbaju, hodaju....svi su pomalo kljoknuli od ove korone i boravka u zatvorenom prostoru. Bolje se drže oni (stariji, naših godina) koji imaju kuće i okćnice jer su mogli da se kreću i rade nešto što zahteva snagu i kretanje, ma kako malo to bilo.
I ja sam usporila. Svima nam vreme ide ali nema predaje.
solo solo 09:26 22.07.2021

Ne da idu nego letu da poletu.


zilikaka zilikaka 18:33 22.07.2021

Re: Ne da idu nego letu da poletu.

Pa dobro, idu nam svima. Ima nešto i u ličnom stavu prema tome. Ne možeš i ne treba zaustaviti al kad se pametno prilagodiš...
Eto, ta uporna šetnja je prava stvar.
Uvek postoji opcija da se lepo iskoristi šta se može..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana