Događalo mi se da... naizgled iznenada, neočekivano. Uleti tako u moj tadašnji život. Ne znam kako. Ni ko je. Onda se upoznamo. Onda ostane i počne da se dešava nešto. Među nama. Ili iščezne kao da je nikada nije ni bilo. Sećanje na to kratko ili dugo bivstvovanje. U mom životu. Traje do današnjih dana. Priznajem da se nekih likova ne sećam. Sećam se izgovorenih reči. Pojedinih delova tela. Lica, često ne. Situacija, da.
Prošlo je pedeset godina. Na poslednjoj izložbi. Pruža mi ruku. Obučena je u Šanel kostim boje breskve. Ja sam... Prošlo je ustvari četrdesetsedam godina. Nisam je prepoznao. Rekla mi je ime i devojačko prezime. Poljubio sam je. U obraz. Zahvalio sam joj na dolasku. Odavno je razvedena. Živi sama. Sinovi su se poženili. Sada je baka petoro unučadi. Majka, otac i sestra su joj umrli. Za brata ne pitam. A nekada smo bili najbolji drugari. Nije mi palo na pamet da pitam. Setio se mnogo kasnije. Izgledala je. Kao mlada. Devojka. Ličila je na Endi Mc Dauel. Danas, onda na izložbi je izgledala kao ostarela Endi. Ne! Nije. Kad je bila devojka ličila je na Selmu Hajek sa sve velikim sisama. Nisam je upoznao sa ženom. Posle sam ženi ispričao. Pročitala je u novinama. Morala je da dođe. Da me vidi. I to je bilo to.
Pre desetak dana. Ide prema meni žena. Lepa žena. Nešto mlađa od mene i osmehuje mi se. Zdravo Mikele! Otpozdravljam. Nikako, ama baš nikako ne mogu. Iako mi je njen lik poznat. Ne znam ko je! Ne prepoznajem ni glas. Odavno se nismo sreli. I videli. Odlično izgledaš, kažem. I ti. A što ideš sa štapom? Kako je, pita me za brata. Onda. Sećaš li se one Nove godine? Razmišljam. Vidi da se ne sećam. Bili smo u Zemunu kod Budine devojke. Bio je jak mraz. Samo nas četvoro. Posle klope i pića odvojili smo se. Oni u jednoj a nas dvoje u drugoj sobi. Kaže mi ime Budine devojke. Ništa mi ne znači. Skoro smo polomili noge ujutro. Klizali smo se do autobuske stanice. Smeje se. Jeli bilo nešto među... Samo što nisam pala na dupe kada si se 30. decembra te godine, ima tome preko šezdeset godina, pojavio na mojim vratima! Pitao si me i ja sam odmah pristala. Ni dan danas mi nije jasno! Pored onoliko devojaka, ti si odabrao mene. Nikada ni pre ni posle mi nije bilo tako lepo kao sa tobom. Nasmejala se pokazavši savršene zube. Sećaš se, imala sam isturene zube. Sredila sam to pre desetak godina. Onda sam se setio! I dalje nisam mogao da se setim njenog imena! Zdenka, Zorica, Zaga... Pojma nemam!
Često idem, nekada sam išao skoro svaki dan, u kafić Čarli. Pored stalnih gostiju, ima jedan mlađi čovek, obrijane glave. Uvek je zadubljen u knjigu. Nikada ga nisam pitao šta čita. Podigne glavu i ljubazno me pozdravi. Pita da li slikam. Ako zastanem, počne da mi priča o slikama koje slika, neke su poručene. Divno, kažem. Nisam mogao da obiđem vašu izložbu, bio sam bolestan ali sam video prikaz u Kulturnom dnevniku,. Sjajna izložba! Sećam se da je dolazio na izložbe koje sam imao u Blok Galeriji. Izgleda da je slikar. Da li je završio Akademiju ili je samouk, ne znam. On moje ime zna, ja njegovo ne. Uleteo mi je u život 2014 godine. Posle moje izložbe, Prišao mi je i čestitao. Imao sam osećaj da želi još da razgovara ali su ga drugi sprečili. Nije mi ni simpatičan ni antipatičan. Prosto tako. Danas sam ga video. Opet sa knjigom. Mislio sam da popijem kafu u Čarliju ali sam odustao. Pozdravili smo se, pitao me da li slikam. Da. Onda je rekao da je prodao sliku nekom amerikancu, čekajte da je nađem. Prčkao je po mobilbnom. Amerikanac je srpskog porekla, video je sliku na FB. A evo je! Dimenzije su 35 x 25cm na platnu. Vitez na konju sa zastavom sa krstom koja se vijori. Odlično, rekao sam. Slika je smešna, prvo sam pomislio da je nevešto kopirao Domijeovog Don Kihota. A šta čitate. Pokazao mi je naslovnu stranu, naslova se ne sećam ali je bilo nešto ezoterično. Ne bih voleo da ovo pročita! Pomalo je uvredljivo. Iznenade me često ljudi. Žene, muškarci, mladi i stariji. Pratim tvoj/vaš blog, zašto ne objavite knjigu? Najčešće. Ustvari skoro svi. Nevoljno odgovaram da nemam pretenziju da budem književnik. Pišem kada mi dođe. A dolazi sve ređe.