Godine 2000. bila sam u oktobru u Torinu na nekoj konferenciji. Grad je bio bukvalno poplavljen, hoteli zatvoreni , smesetili su nas goste ( tema Balkan, organizator Agnelli) u privatne vile na brdu. Secam se tih voda, i velikog broja slepih miseva: jedan je izleteo iz ormana u mojoj sobi u nekom zapustenom zamku i upleo mi se u kosu. Skicao je, nisam stigla da se uplasim koliko mi ga je bilo zao, znajuci svoju kosu.
Epa evo nas opet u Torinu, slepi misevi Dora, Po i kise. Ovde pada neprekidno kisa vec bar dve nedelje. Ljudi , to nije vise depresivno vec nekako normalno: kao da smo promenili vrstu svi mi vlazni i mokri i postali vodozemci. Moja kosa je neprekidno mokra od vlage a i slepe miseve sam videla sinoc u velikom broju jer ocigledno beze sa mostova ispod kojih zive. Kisbrane prodaju marokanci po ulicama za sve vecu i vecu ipak sicu, dok fancy radnje kao da su ostale bez asortimana od pre mesec dana. Evo ja prva htela da kupim jedan fancy fosforescentan zeleni sa providnom zabom koji merkam vec danima, kad ono niente, finito. Resila sam da se bacim u trosak jer sam shvatila da koristim kisobran vise nego bilo koji drugi deo garderobe. Ljudi se sasvim lepo drze, ovi torinezani neka otmena sorta. Poneko padne u nesvest od vlage pritiska bog te pita cega, dvoje je nestalo za sada a dve osobe su bas poginule.
Ja pre neki dan nisam mogla da se popnem pesice uz moje brda a pas moje gazdarice je sisao s brda i unezvereno trcao na bujici , zaustavljajuci automobile, kao da nesto trazi , hoce da kaze. Onda su zvali miliciju da ga odvedu na brdo, medjutim, ona to i dalje radi. Sara je pukla, ja je zovem Blindie jer svoju dlaku crnu dugu prljavu nosi i preko ociju.
Pijem Barberu da se zagrejem i kuckam ovo: nikad se nisam osvrtala na prirodne nepogode jer sam ih smatrala prirodnim. Medjutim sad nije vise tako. kazu pametni ljudi...kazu bice tako sve vreme samo jos gore. Nema nazad, valja se spremiti.
Policija i razne ekoloske straze cuce na mostovima ovde u gradu , neke putanje su vec zatvorene za prolaz a delovi grada iseljeni.
Sutra moram da sidjem s brda i uhvatim avion za Sardiniju. Do pre nekoliko dana bila je slicna situacija i u Rimu pa se malo primirla ali sada opet pada kazu, vruca letnja kisa. Cujem da su u Beogradu letnje zege...u Teksasu u aprilu imali smo cetiri uragana sa gradom i ostecena nam je kamena kuca i automobil. Sve je to ista prica pod simbolicnim zastrasujucim zenskim imenom Katrina.
Da nam se Nju Orleans 2005 ne ponovi ne zato sto nece vec zato sto cemo biti spremni za to.