Kada je blagi bog delio toplinu, empatiju i mentalnu živahnost, očigledno je da je jako pazio ko će mu sedeti u prvim redovima. Tako su se Tamo našle i neke, meni veoma drage Face :
Vlasta, Bili Piton, Skyspoter, Jelena Gall, maksa, vishnja, darkonduty, Jack Bauer, Margitina Mama, omega (i, zamalo - Srki Pajić) priznaćete da predstavljaju jako dobro društvo.
Manje od sto godina trebalo nam je da dođemo do toga da bi Dobrica Ćosić, da je živ, mogao bez mnogo muke da napiše novi roman sa ovakvim naslovom, hiperrealistički opisujući Srbiju u drugoj deceniji dvadesetprvog veka.
Dve slike koje govore više od dve hiljade reči. O Srbiji ali i o svetu u kome živimo i o Evropi kojoj težimo.
Hteo sam baš ovih dana da pišem nepolitički blog, majke mi! Ali vidim niko da napiše nešto u čast velikog srpskog praznika Vidovdana, 15/28 junija kad se Srbima dešavaju samo lepe stvari:
- 1389: izgube rat i to posle dovijeka slave
- 1914: ubiju svog najvećeg saveznika u Beču i trudnu mu ženu
- 1989: objave svetu (govornik mlad sa suncem u kosi) da će da zarate sa svima jerbo "ako ne umemo da radimo - umemo da se bijemo"
Krenula rasprava kao digresija ali je tema vredna novog bloga pa ne odgovaram tamo.
Srbija je energetski neefikasna. I država i građani. Državu boli patka da bude energetski efikasna jer vlast zna da su građani stoka i da će potrošiti silne teradžule energije
Popovi se rastrzaše između brige o Kosovu i brige o Kačavendi te u istom danu oposliše zajedno oboje:
Evo vam Kačavenda, ne dirajte Kosovo.