Dogodilo se na današnji dan ...
Srk ...
Danas je 20 oktobar, dan oslobodjenja Beograda od okupatora...a to znači samo jedno...ostalo je još 10 dana do moje plate...i dana oslobodjenja od prispelih obaveza prema oslobodjenoj državi...
Srk ...
Ovi u Blicu baš nemaju milosti.Jutros sam prošao pravu golgotu popunjavajući njihovu ukrštenicu...gde se tražilo da pogodim najnoviji hit Ekstra Nene...Uf, mislim se, kakva glavolomka...Ja nisam ni znao da ona još uvek peva, a sada me obaveštavaju i da ima hit...Ako i dalje
Saveti ...
Kaže mi jutros jedan ...
- Komšija, ti si pametan čovek ...( ovo mi se odmah svidelo...vidim da me je realno ocenio....), samo da te pitam za jedan savet...( ovo mi se već nije svidelo )...Danas samo naivni dele besplatne savete...
Srk...
Mislim se, davno je prošlo vreme kada su se gradjani obraćali pojedinim časopisima rečenicom..:'' Draga Saveta...''...doduše i ja sam ponekad voleo da besplatno posavetujem neopredeljene ( za koga da ne glasaju )...ali sam se i ja u medjuvremenu opametio...sad
Želim da vas upoznam sa Miškicom kroz ovu priču, devojčicom koja ima sedam godina. Miškica je zovu od milja, jer je nasmejana, sa očima kao u srne, zubićima niskama bisera i Miškica voli da uleće u zagrljaj.
Ima najnezniju dušu.To je dete koje je gorelo u požaru u Romskom naselju na Čukarici pre par godina, i imala je opekotine koje su prekrivale 90 posto njenoga tela. Jedva je preživela i kao takva, ostavljena sama, bila je u Tiršovoj godinu dana. Po odluci Centra za socijalni rad vraćena je u porodicu, koja je se prećutno odrekla, i po odluci Centra
Beograde volim te.
U ovoj recenici staje ceo moj zivot kao Beogradjanke, Romkinje, nekoga ko je dosao iz najsiromasnijeg dela drustva i socijalnog staleza.
Volim te i kada hoce da spomenik Stefanu Nemanji prebace u Marinkovu Baru,jer tamo pripada.
Volim te cak i onda kada se usude da dele Beogradjane na podobne i nepodobne, na siromasne i elitu, na Rome i Nerome.
Volim te i onda kada kazu da mi krademo i lazemo i napadamo slucajne prolaznike, volim te i kada nam govore da smo beli medvedi i da su sva prava nasa iako smo obespravljeni na milion
Svanulo je iznad kineskog restorana Žuto more. Starija žena, sklona preteranoj higijeni, ribala je sa prozora svog WC-a isparenja ulja iz friteze nataložena u vidu tanke, žućkaste, masne skrame. Prozor je bio na trećem spratu zgrade od žute fasadne cigle, jedva tri metra udaljen od metalne cevi restoranskog dimnjaka. Sprat iznad, devojka nefarbane kose boje meda započinjala je dan uz muziku... Oh all the things you do, cause you were all yellow, moglo se čuti kroz odškrinut prozor.
ZVUCI TIŠINE
IV
Uzela sam bolovanje. Sve što sam radila je spavala i mislila o njemu. Kačila sam se za sećanje na život među jastucima na njegovom kauču. Svakodnevni život koji smo nekad imali, osećaj doma, koji mi se nikada nije desio ni pre ni posle na taj način. Pesme o tišini koje odlaze u fade. Gonjena jebenim genima o samoodržanju morala sam da budem sebična. Da ne kažem glupa, ispala sam neuka.
Strast i netrpeljivost, dođu i prođu. Nekada potraju duže. Mnogi glumci igraju u takvoj predstavi, samovoljno.
Da li da budem kao oni ili da budem sama?
Drugačiji ugao posmatranja bi učinio da progledam.
Priča za decu
Niko ne zna kako je seme, iz koga je niklo Najlepše Drvo Na Svetu, dospelo na Sunčani Proplanak. Da li ga je doneo vetar ili ispustila neka ptica u letu? Svi pamte da je padalo sa velike visine i iz sveg glasa zapomagalo "RAZBIĆU SEEE..."
Čula ga je cela Šuma koja je rasla oko Proplanka i svako drvo u Šumi se naježilo od užasa.
Čule su ga i ptice, veverice i zečevi, i požurile na Propalnak da ga pronađu i pojedu.
Čule su ga i Trave na Proplanku pa su hitro isplele svoje vlati da ga prihvate u naručje i brzo
ЏИНГИС КАН И ТАО ВРЕМЕ
Најкраћа верзија приче:
Млади принц Тамерлан стекао је визију огромног азијског царства, својом харизмом и силом ујединио је многа племена, дао им име Монголи и на сабору добио звање Џингис (Свеопшти) кан. Уредио је војску по децималном систему, преузео алфабет Ујгура, донео Закон
odbrojavanje do Super Bowla...
Raning bekovi su srce i duša američkog fudbala – bloger Džedaj
TIHI NAČIN
III
Sa mog sedišta, polja sa malim izolovanim šumama, nestaju brže nego kolovoz, brže nego što mogu da nabrojim sve njihove osunčane boje. Dolazim u zamak. Leto ima nešto čime farba, polja, gradove, ljudsku kožu. Ležimo u tom polju, na padini između dva simbolički udaljena toponima, oboje znamo da je kroz nekoliko sati kraj. Ali svejedno plutamo. Slažemo se da je u tebi upisano da ne živiš tamo gde si rođena i da bi u svakom paralelnom univerzumu otišla od kuće. Meni se adresa nije promenila od rođenja. Imam sačuvanu i prvu prijavu boravka. Letnji datum.