18. februar 2021.

“Ono što pustinju čini lepom“, reče mali princ, „jeste saznanje da se negde u njoj skriva izvor.“

Polako se upoznajemo pustunja Atakama i ja…

152135781_10221775926442178_8922583183327747095_n.jpg?_nc_cat=101&ccb=1-3&_nc_sid=8bfeb9&_nc_eui2=AeGZ7SyoEFOK58vPJS743NBNw4AOjF41KlvDgA6MXjUqW_V_CUPXZM7CNT72WfKhW8Y&_nc_ohc=Pvwyr7kMw0AAX8J7ypi&_nc_oc=AQk3cjXWfWwqmDnNRHciMxF45Bn_k68Z7HcaAZeOd9Z6f3hJPlO6Bfa57qq9wHK1BUk&_nc_ht=scontent.fscl13-2.fna&oh=0c4e76dce99edde73ffa02fae002e6bd&oe=609FE626

 

13. januar

Sećate se Giacomo Venturelli i Violet Biru - Italijana i Malajke na putu oko sveta biciklima? Upoznali smo se pre oko godinu dana, negde u čileanskoj Terra del Fuego, nakon celodnevnog pedalanja kroz pampas sa jakim čeonim vetrom. Ja sam našla smeštaj u jednoj od radničkih prikolica, sa zajedničkim kupatilom i velikom kuhinjom, koje su se izdavale po prihvatljivoj ceni od oko šest evra.

Već sam se bila smestila i krenula sam pod tuš, kada sam ih videla na parkingu: Đakomo na ležećem biciklu, Violeta na klasičnom. Nisu želeli da plaćaju smeštaj, već

 

25. decembar

Kod naplatne rampe na ulazu u Pichidangui zaustavlja me sanitarna kontrola. Mladi specijalac obraća mi se na engleskom. Pita me odakle sam i kad čuje Srbija, kaže kako voli moju zemlju. Bio je u Bosni, u Banja Luci, osam meseci prošle godine, na službi. 

"Super, ali što me zaustavljate?", pitam pomalo neljubazno. Ceo dan borim se sa jakim čeonim vetrom i uzbrdicama. Ovako nije duvalo od Patagonije. I nije mi baš do ćaskanja.

Utom prilazi žena specijalka. Objašnjava mi da je grad u drugoj fazi i otud sanitarni koridor. Nisam to znala - poslednjih

 

11. decembar

Casa del Ciclista - kuća biciklista je projekat u nekoliko latinoameričkih zemalja: Argentini, Čileu, Kolumbiji, a postoji i u Meksiku. Ideja je da se cikloputnicima ponudi siguran i besplatni smeštaj. Obično je reč o prostoru u koji se ubaci nekoliko kreveta, a omogućeno je i korišćenje toaleta, tuša i kuhinje. U januaru sam odsela u jednoj takvoj kući u argentinskoj Patagoniji - teretani koja je preuređena u sobu.

U San Antoniju, na pacifičkoj obali, nalazi se jedina čileanska Casa del ciclista - Ciclo Vía Para San Antonio - Casa de Acogida para

 

25. novembar

127655321_10221047987404157_5124975233415126061_o.jpg

Kola idu pravo prema mom šatoru. Primirila sam se, skoro i ne dišem, kao da bi to moglo pomoći da me vlasnik ovog imanja, koji je u njima, ne primeti. Samo kad bi okrenuo auto tako

 
12. novembar

Dobra je pustinja.

Zaustavi te, koliko god brzo da juriš. Nije je briga za to što je do pre dva kilometra sve oko tebe bilo zeleno, reke se prelivale plaveći livade i zemlja plodno rađala. Kako uđeš u pustinju, važe druga pravila i sve počinje da se meri drugačijim aršinima. Voda postaje dragocena, zaklon od vetra dar bogova, a sugurna noć pod zvezdama kao ispunjena molitva. Pustinja te uči da budeš zahvalan.

Nije lako preći pustnju, ali toliko lepote i surovosti istovremeno budi onu iskonsku životnu snagu sadržanu u želji da se preživi

 

 20. oktobar

Prošla barikade (sanitarni koridor) i ušla u Araukanija regiju. Malo me ozbiljnije ispitivali, ali su me ipak pustili. Temuko neizvestan, jer samo što ga ne zatvore. Videćemo... Bitno da napredujem polako ali sigurno ka severu. Yeah!

Na screenshotu: isprekidana linija označava granicu dve regije.

122116300_10220750964738776_6092982658130592634_o.jpg
 

2. oktobar

Kakav dan! Sunčano, mada pomalo prohladno, glatki novi asfalt, goredoliranje sa možda dve-tri oštre uzbrdice oko morskog zaliva, pa oko jezera, a onda i oko vulkana, a prizori nestvarni... Sad biram gde ću da se smestim na jezerskoj plaži (poslednja fotka).

120454338_10220605589024474_5066515837519229213_n.jpg
 

23. septembar

Prošla!

Bilo je čupavo, ali ne zbog papira - njih nisu ni pogledali. Problem je što se odobrava samo 24 h za prolaz. A

ja imam feri u petak, znači, moram da čekam dva dana u Chaitenu. Naravno, redosled saobraćanja buseva i ferija nije usklađen. Njih ima ponedeljkom, sredom i petkom, i satnice im se preklapaju.

Morala sam da čekam da pozovu nekog šefa, koji je, srećom, ustao na pravu nogu, a i razume osnovnu logiku, te je aminovao da me ipak puste.

Ostaje još da dočekam i preživim taj feri i stignem u Puerto Mont. Odatle bi sve

 
2020-10-23 00:10:09
Planeta| Život| Životni stil

Panamerika biciklom (12)

Snezana Radojicic RSS / 23.10.2020. u 01:10

 4. septembar

Ponekad sanjam da negde kasnim. Upinjem se i upinjem da stignem gde treba, ali sve je van moje kontrole. Kasnila sam tako na feri, avion, voz, autobus, a jednom i negde gde se išlo biciklom – i bilo je nepojmljivo strašno, kako to obično biva u snovima. Međutim, nikada ranije nisam sanjala da sam nekuda požurila, da sam krenula prerano, a sa istim tim frustrirajućim osećanjem da ne mogu više ništa da promenim.

Pre nekoliko noći bila sam upravo u takvom filmu. Naravno, san je bio vezan za moj nastavak putovanja Panamerikom. Nisam upamtila detalje, ali

 

Snezana Radojicic

Snezana Radojicic
Datum rоđenja:  10.11.1967 Pol:  Ženski Član od:  09.05.2011 VIP izbora:  108 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana