Planeta| Putovanja| Život| Životni stil

Panamerika biciklom (14)

Snezana Radojicic RSS / 05.11.2020. u 01:59

2. oktobar

Kakav dan! Sunčano, mada pomalo prohladno, glatki novi asfalt, goredoliranje sa možda dve-tri oštre uzbrdice oko morskog zaliva, pa oko jezera, a onda i oko vulkana, a prizori nestvarni... Sad biram gde ću da se smestim na jezerskoj plaži (poslednja fotka).

120454338_10220605589024474_5066515837519229213_n.jpg
120488303_10220605586344407_6450685349216034217_n.jpg
120493751_10220605588264455_5590484315611313576_n.jpg
120544182_10220605588744467_7137216346853269776_n.jpg
120648839_10220605586664415_896590824565646638_n.jpg

4. oktobar

Trebalo je da sinoć stignem u Osorno. To je onaj dugo očekivani grad u kome sam planirala da kupim novi laptop i telefon. Jedan od retkih većih gradova sa prodavnicama elektronike, koji nije u karantinu. Ali kada sam ujutru proveravala stanje u vezi sa C-19 statusom gradova u Čileu, dočekala me vest da je od tog jutra Osorno ponovo u karantinu.

Dakle, opet promena plana i ništa od nove elektronike. Večeras stižem u Entre Lagos - pogranično mesto regija Los Lagos i Los Rios. Ova potonja provincija ima sanitarne koridore duž obe svoje granice (južne i severne) i zvanično niko niti može da uđe, niti da izađe. Ali, ja ću probati narednih dana da se probijem. Ovo sve postaje već jako zamorno i stresno, kao da izbegavam zasede i barikade neprijateljske vojske.

8. oktobar

Ako gledam lični interes, ima mnogo toga dobrog u ovoj izolaciji ovde. Recimo, policijski čas od 22h do 05h. Mogu da kampujem odmah pored puta i da budem potpuno mirna, jer nema vozila ni sumnjivih noćnih šetača. Ili, zabrana kretanja: vozim pola dana potpuno praznim putevima, ja jedina. Nema stresa od ludih vozača koji ne drže propisano odstojanje. A treća dobra stvar je što nema turista i mogu da se isenkam kad iznajmljujem kabanju. Doduše, nije lako naći da neko izdaje, jer su svi sve pozatvarali, ali kad ipak nešto nađem, mnogo lakše to dobijem po prihvatljivoj ceni.

Na fotki: sinoćni kamp. Pošto su svuda ograđena imanja, nije bilo šanse da nađem pogodno mesto, pa sam završila na vidikovcu pored puta. I noć je bila savršeno mirna, ako ne računam dosadne kučiće koji su lajali do 02h, pa sam na kraju morala da ustanem i rasteram ih, kako bih uhvatila malo sna. Zamislite kad bih mogla da u normalno vreme usred noći izađem na put u nekoj nedođiji i rasterujem lajavce.

120938778_10220648746783391_8503951629211558211_n.jpg

9. oktobar

Sinoć stignem na jezero Ranco. Najpoznatije u regiji, a kažu i najlepše. Na ulazu u istoimeno naselje - alpake. Prvi put ih vidim uživo. Smešne su i nekako drage, onako naizgled trapave.

Smestim se na javnoj plaži i otvorim pivo koje od juče čuvam za večeras. Iako je oblačno, uživam u pogledu na vodu i jedno nakrivljeno drvce na malom kamenitim rtu. Videla sam puno takvih drvaca dok sam tražila gde da postavim šator.

Odozgo, sa puta, nailazi par sa devojčicom i četvoro kučića. Žena i ćerkica krenu prema drvcu, a kučići pojure ka mom šatoru. Za njima stiže i muškarac.

Obraća mi se na dobrom engleskom, sa preporukom da pređem na drugo mesto, gde će biti manje vlažno i izloženo vetru. Zahvaljujem, ali sad me mrzi, već sam se raspakovala. Čovek mi potom priča o lepotama oko jezera. Treba da izvozam oko njega, on je vozio svoj bicikl ceo taj krug. I tvrdi da je ovo najlepše mesto u Čileu. Rođen je u Santjagu, živeo tamo četrdeset godina, potom godinu dana proveo u Londonu, a po povratku, izabrao je da se nastani ovde. Tvrdi da je Ranca jedino mesto u Čileu u kome se ne osećaju velike klasne razlike, koje obeležavaju ovo društvo (pisala sam o tome u jednom blogu). A inače, zna gde je Srbija, najbolji prijatelj mu je iz Beograda - Andrej. Čovek se pak zove Mauricijus i ako mi bude potrebna bilo kakva pomoć, slobodno mogu da ga cimnem. Sišao je ovde samo zbog mene, kad je video moj bicikl, morao je da mi priđe. Razmenjujemo IG naloge, pa pričamo još neko vreme i onda se Mauricijus vrati svojoj devojci i njenoj ćerki.

A ja osetim onaj spokoj koji putniku-lutalici dolazi od saznanja da i tu, na nekom jezeru na kraju sveta, ima novog prijatelja.

120894319_10220655449790962_3583092939610846302_o.jpg
120948342_10220655438470679_2511239771922355109_o.jpg
121008748_10220655442910790_1739703900012884627_o.jpg
121015875_10220655450830988_7071773132220927177_o.jpg
121060845_10220655450590982_174356874420139518_o.jpg

10. oktobar

Ako ste se ikad pitali kako izgleda savršen dan na putu biciklom oko sveta, odgovor je u ovom videu. I predlažem da kliknete na ono dugmence subscribe, kako biste redovno dobijali obaveštenja o novim vlogovima (a sad izlaze na tri dana otprilike).

11. oktobar

Nešto kao uživo uključenje sa jezerske plaže na Južnoj polulopti, gde nam napokon stiže proleće. Već je dovoljno sunca da se može raditi napolju, na solar. Nezavisnost od civilizacije, ili san svakog nomada.

IMG_20201105_023238_263.JPG

12. oktobar

Vi koji me pratite već neko vreme znate da nikad ne umem da odgovorim na pitanja o 'naj'. Previše toga sam videla i gledam svakog dana, da bi bilo prostora za poređenje. Trebalo bi najpre sabrati nekako sve te utiske, dati im nekoliko godina vremena da se slegnu, pa ih onda presložiti i možda uporediti po nekim kategorijama.

Međutim, poslednjih dana neprekidno mi se nameće zaključak o jednom 'naj'. Reč je o bogatstvu i raznolikosti prirode u nekoj zemlji. Ako bi trebalo da izdvojim zemlju sa najlepšom prirodom, onda bi to bio Čile, bez ikakve sumnje.

Od Antarktika, večito snežnih vrhova Anda, lednika i lednićkih jezera, preko reka, potoka i vodopada, vulkanskih regija, vulkanskih jezera, gejzira i termalnih voda, nepreglednih šuma - od četinarskih do tropskih, nestvarno zelenih pašnjaka, a tu su i pustinje i stepe (pampas), Tihi okean, fjordovi i morski zalivi... pri čemu nisam videla još ni pola od svih tih lepota. Tvorac je zaista bio široke ruke stvarajući ovaj deo sveta.

Naučno objašnjenje te raznolikosti svakako ima veze sa geografskim položajem i oblikom ove zemlje, koja u dužini meri preko četiri hiljade kilometara (kao od Londona do Istanbula). Zahvaljujući tome, u Čileu postoji više klimatskih zona.

Fotografije su snimljene pre dva dana, dok sam vozila polukrug oko jezera Ranco.

121043197_10220678376564117_2237806390124882019_o.jpg
121064720_10220678373124031_53830745109107974_o.jpg
121073954_10220678407244884_8903866810330870572_o.jpg
121106729_10220678406924876_821521991872949301_o.jpg
121123492_10220678386084355_4710285362612349937_o.jpg
121133085_10220678396244609_1664546428567547551_o.jpg
121187916_10220678375404088_2738115479890547085_o.jpg
121228597_10220678399844699_6349018112614561033_o.jpg
121257437_10220678378764172_6917770762916272199_o.jpg
121455609_10220678374484065_5290930482034584434_o.jpg
121487859_10220678375204083_4949569938542000339_o.jpg
121528099_10220678373444039_9141517370973702852_o.jpg

13. oktobar

Smestila sam se za večeras.

121463762_10220687196264604_5644951841081099691_o.jpg


14. oktobar

Natali i Aleksandera srela sam najpre u vožnji. Tačnije, pretekli su me i u tom preticanju malo su me prepali, jer ne očekujem baš da začujem glasove tako blizu iza svojih leđa. Javili su mi se srdačno i projurili.

Otprilike sat kasnije, nakon moje bezuspešne provere više potencijalnih mesta za kamp, dovezla sam se do reke na kojoj saobraća trajekt. Deo obale uz mali dok uređen je za piknik, ali na tabli piše da je kampovanje zabranjeno. Udaljavam se zemljanim putem uzvodno, kad, preda me isksču opet ono dvoje. Očigledno su sedeli tu na obali i upravo su krenuli nazad.

Pitam ih šta misle gde bih mogla da postavim šator. Devojka priča sasvim dobro engleski, ali nije odatle, pa se savetuje sa momkom, koji je iz nekog obližnjeg mesta. I onda uslede predlozi, a između njih brojna pitanja. Već upadamo jedna drugoj u reč dok mi objašnjava da su njih dvoje mladić i devojka, da rade kao kuvari u nacionalnom parku Tores del Paine (znaju i Lenu, onu rusku fotografkinju na konju), a njen brat ugošćava cikloputnike u svojoj kući između Los Angelesa i Concepcion, pa kad budem tuda prolazila, obavezno, ali obavezno da odsednem kod njega... Evo, sad će ga pozvati. I brat telefonom potvrđuje njene reči, a Natali je srećna kao da mi je ugovorila ljubavni sastanak. Inače, ona nikad nije tako putovala kao ja, ali planiraju sad da se presele u Pukon, da rade i uštede malo novca, pa onda da možda i oni krenu. I zanima je da li je Evropa skupa kao Čile? I da li u Srbiji svi govore engleski, jer ovde ga skoro niko ne zna, a ona hoće da uči i francuski, zna ga pomalo i valjda će moći da ga nauči, mlada je još uvek... A tamo (pokazuje na livadicu na drugoj obali) mogu da kampujem, njih dvoje su baš tu kampovali nedavno i bilo im je super. Uostalom, najbolje da sama pogledam gde bi mi odgovarslo, a nemam razloga za brigu zbog policijskog časa - ta moj šator je moja kuća, zar ne. Ipak, ako mi bilo, ali bilo šta bude trebalo (tuš, hrana, pomoć...), ona će naredna tri-četiri dana ostati u kući u Los Lagosu, to je četiri kilometra odavde, i slobodno mogu da je pozovem ili da joj pošaljem poruku.

I pričamo tako Natali i ja više od pola sata, tokom kojih mi otkriva i da je Aleksander mlađi od nje tri godine (njoj je 25, njemu 23), što je u nekim stvarima dobro, ali u drugima nije, da je ranije želela da ide u Kanadu, ali sad ju je to prošlo, da ovo vanredno stanje nije sasvim ni loše, jer ranije su svuda bili samo stranci, a sad napokon sreće Čileance, sa čime ću se i ja složiti, a to što kažem da je njen engleski sasvim dobar, iako je ona rekla da ga govori pomalo, to je zbog toga što nema mnogo prilike da ga vežba... I mnogo joj je drago što smo se sreli i ispričali, imam sad i njen broj i ako mi bilo šta...

Na rastanku se spontano zagrlismo, onako kako to Latinosi rade, jer bliskost koju smo uspostavile prosto traži taj zagrljaj, bez njega susret ne bi bio potpun, ostao bi okrnjen kao nedovršena priča, ili film bez završne scene koja sve zaokružuje. A socijalna distanca nek ide do đavola.

121583623_10220692397594634_4865672136689495468_o.jpg

*

Ako vam izgleda sve skarabudženo, tako i jeste, ali boljeg vidikovca za sad nema. No bitno da smo Surfi i ja ujezdili u Panguipulli, gradić u podnožju istoimenog vulkana, za koji tvrde da je najlepši u Čileu, a pored se nalazi i istoimeno jezero. Narednih dana sledi uživancija oko njega.

121562794_10220695129302925_3192277302589362035_o.jpg
121576277_10220695129222923_5745012311983576814_o.jpg
121664835_10220695128142896_2586179472969957126_o.jpg

15. oktobar

Meni se odavde ne ide.

121302690_10220699611054966_5840577605116990882_o.jpg
121324220_10220699611334973_5091988366525093602_o.jpg
121478819_10220699611894987_3994820332796594738_o.jpg
121502019_10220699611574979_2507925498977980200_o.jpg

16. oktobar

Nosim neke komade opreme koji se, jezikom cikloputnika, smtraju luksuzom - odnosno, stvarima koje nisu neophodne. Ali ako mene pitate, nikada se ne bih odrekla napravice za tostiranje hleba ili daščice za seckanje. Na fotkama: pripremanje hrane je jedna od najvažnijih aktivnosti na cikloputovanju i ja joj posvećujem puno vremena. I uživam i u tome, kao i u samim obrocima. Inače, pre puta, kuhinju sam zaobilazila u širokom luku.

121482149_10220707439490672_4609885569223425848_o.jpg
121625832_10220707440450696_7195478094987220145_o.jpg
121720021_10220707448970909_5961526583393455478_o.jpg

*

18. oktobar

Švrljam po gradu, praćena znatiželjnim pogledima. Trotoari su zakrčeni improvizovanim tezgama na kojima se uglavnom prodaje garderoba. I čini mi se da je sve second hand i nekako mi deluje siromašno. Podseća na devedesete u Srbiji. A onda se setim da ovu regiju naseljavaju mahom Mapuče, koji pripadaju nižem društvenom sloju. Kad obratim pažnju, otkrijem i da ispred velikih lepih kuća nema takvih tezgi, a u njihovim baštama su ne-Mapuče vlasnici koji se bave vrtlarstvom. Klasna i rasna podeljenost ovde mi je očiglednija nego bilo gde do sada u Čileu.

Posebno kad stanem u red ispred supermarketa. Tamnoputi, dežmekasti ljudi, u jeftinoj garderobi, sa nekim torbama i uglavnom umornim izrazima lica. Iskaču iz prenatrpanog autobusa koji staje ispred prodavnice i zauzimaju mesto u redu, ostavljajući decu koju su poveli sa sobom da ih čekaju na zidiću parkinga, na suncu koje je upeklo. Pada mi na pamet ona poslovica: "Ljubav, kašalj i siromaštvo ne mogu se sakriti." Stužim se.

19. oktobar

Tri dana kampovala sam na jezeru Panguipulli od svoje volje, pa još dva zbog toga što vikendom u toj regiji nije dozvoljeno putovanje bez preke potrebe, a danas je trebalo da krenem na severozapad, ka Tamukou, u koji nikako da stignem jer stalno menjam rutu. A i najavili su kišu danas i sutra pa nije imalo smisla dalje odugovlačiti. Ali kiša se noćas ispadala, dan počeo sa oblacima a onda je i upeklo, te sam ja, po običaju, opet izabrala zsobilazni put. Ovaj vodi najpre oko jezerca Pullinque, potom oko jezera Calafquen... I šta da vam kažem, sem da uživam.

P.s. Stići ću jednom i u taj Temuko.

121702266_10220741806149817_7321245041693806336_n.jpg
121739265_10220741798989638_3233198085825886725_n.jpg
121785770_10220741818150117_3577616299016405201_n.jpg
121802896_10220741755068540_8660284988016708923_n.jpg
121968187_10220741812429974_8667076736760934360_n.jpg
121971299_10220741752948487_8558217558217619746_n.jpg
122008306_10220741750828434_8166887086586012847_n.jpg
122117645_10220741748148367_8134478785862966538_n.jpg


Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 18:27 05.11.2020

дал'

stići ću jednom...

знатижељом пратим ...... ...ОВО бициклање
уживајућ' завидим ...... ..свестан ми немоћи ,
да и ја доживим ...... ..другу страну Света
уз честитке госпа Снежи на воље чврстоћи
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:09 08.11.2020

Re: дал'

Черевићан
stići ću jednom...

знатижељом пратим ...... ...ОВО бициклање
уживајућ' завидим ...... ..свестан ми немоћи ,
да и ја доживим ...... ..другу страну Света
уз честитке госпа Снежи на воље чврстоћи



amika amika 19:47 07.11.2020

И ја сам уживао...

. I šta da vam kažem, sem da uživam.


И ја сам уживао читајући ваш текст и гледајући фотке. Хвала, Снежана!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:11 08.11.2020

Re: И ја сам уживао...

amika
. I šta da vam kažem, sem da uživam.


И ја сам уживао читајући ваш текст и гледајући фотке. Хвала, Снежана!


Drago mi je! Hvala na čitanju

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana